Torino, grad u kojemu se najkraći dogovor pretvori u druženje do jutra
Marija je svoje Erasmus iskustvo stekla u Torinu. Pročitajte po čemu je Torino bolji od Hrvatske, kako je upoznala ekipu, što joj nedostaje i zašto bi se vratila za tren oka!
Marija je svoje Erasmus iskustvo stekla u Torinu. Pročitajte po čemu je Torino bolji od Hrvatske, kako je upoznala ekipu, što joj nedostaje i zašto bi se vratila za tren oka!
Marija Gudelj studentica je Filozofskog fakulteta u Zagrebu, smjer talijanski jezik i književnost te informacijske i komunikacijske znanosti. Trenutno je na drugoj godini diplomskog studija, a svoje Erasmus iskustvo je stekla u talijanskom gradu Torinu, na Universita 'di Torino, La Facoltà di Lingue e Letterature Straniere. Jednostavno, Torino je odabrala zbog nekoliko kratkih i bitnih crtica:
- najprije povijesnih: za nastanak Italije kao republike jedan od glavnih krivaca je upravo ovaj grad, pokret ujedinjenja Italije dolazi iz ove točke Italije
- grad koji je kulturno bogat, pruža za svakoga nešto ali i više od toga
- multikulturalnost i tolerancija
- na kraju i ono neizbježno, grad koji pruža dobru zabavu i pregršt raznih događanja.
Kako je tekao proces prijave na Erasmus – je li tu bilo nekog straha od nepoznatog (tipa – što sve treba ispuniti, što sve treba prikupiti, kompliciranost prijave), koliko je sve to otprilike trajalo?
Pa ne bih rekla da je bilo straha, barem ne u početku, dok sam prikupljala svu dokumentaciju. Kako je bilo previše papirologije nisi imao ni vremena razmišljati o strahu, u biti nisi imao ni vremena razmišljati što te čeka. Strah se probudio tek dva dana prije putovanja kada sam započela s pakiranjem. Svakojake misli su mi se počele motati po glavi, poput „Što je ovo meni trebalo?!“.
Sama prijava se odvijala u više navrata, bilo je tu raznih komplikacija i sve se više manje zbivalo tijekom ispitnih rokova, tako da mogu iskreno reći da mi je to razdoblje prikupljanja papirologije bilo jako stresno. Zeitnot je bio sve samo ne strana definicija. Kako tada još uvijek Hrvatska nije bila u Europskoj uniji, trebali smo se pobrinuti za vizu i dozvolu boravka u Italiji. Po dolasku u Italiju bila sam uvjerena da sam završila s papirologijom, ali bome sam se itekako prevarila. Obavljanje papirologije se nastavilo i prvih mjesec dana u Italiji. Sve u svemu, na kraju vrijedi itekako tu tzv. traumu proći, jer ono što slijedi je NEPROCJENJIVO ISKUSTVO!
Koje su bile prve impresije pri dolasku u Torino, koliko ti je trebalo da se snađeš i tko ti je najviše pomogao u tom dijelu?
Prve impresije pri dolasku u novu sredinu hm... Mogla bih reći da me pratio osjećaj zbunjenosti i izgubljenosti u vremenu i prostoru, ali istovremeno sam se osjećala ispunjeno i sretno. Bilo mi je drago što sam se makla iz svoje užurbane svakodnevice, daleko od briga i problema, pogotovo od zvonjave mobitela. Kako sam došla tjedan dana prije početka predavanja nisam se potrudila upoznavati nove ljude, nego sam se bacila na solo upoznavanje grada. Prvih tjedan dana bila sam prepuštena samoj sebi i uživala u svakom trenutku, upoznavala sam grad i istraživala svaki njegov kutak. Nakon stresnog razdoblja tih tjedan dana mi je došlo kao melem za dušu.
Nije mi puno trebalo da se snađem, već nakon tjedan dana sam upoznala veliki dio grada, ali tek nakon mjesec dana sa svom sigurnošću mogu reći da sam se snašla. Osoba koja mi je puno značila u tom periodu i koja mi puno znači i dan danas je moja tadašnja cimerica (autohtona Talijanka). Pomogla mi je u svakom pogledu, zbog nje sam se osjećala kao doma. Nije me nešto pretjerano vukla nostalgija za domom jer sam se upravo zbog nje i osjećala kao da sam svoj na svome.
Nakon tjedan dana soliranja i relaksiranja po Torinu počela su i predavanja, i već na prvom predavanju ekipa se i više nego isprofilirala. Odmah su krenula razna događanja; tulumi, večere, izlasci, druženja kod ovog ili onog, ili ovog ili onog tipa hehe, i tako step by step smo se toliko skompali da više nismo znali kako jedni bez drugih. Zvuči cheesy ali stvarno tako je i bilo. Osjećaj pripadnosti jednoj velikoj internacionalnoj i multikulturalnoj obitelji bio je neprocjenjiv (mix Hrvatske, Australije, Belgije, Danske, Poljske, Njemačke, Engleske, Španjolske i Italije je bila dobitna kombinacija).
Kako te ovo iskustvo obogatilo – što si novo naučila, jesi li se susrela s drastičnim kulturnim razlikama?
Iskustvo me obogatilo u svakom smislu te riječi. Moja razmišljanja i moja stajališta nikad više neće biti ista kao što su bila prije Erasmusa. Pregršt iskustava koja su me, vjerujem, učinila boljom osobom. Tolerancija, upoznavanje novih kultura i običaja, upoznavanje povijesti zemalja iz kojih su došle osobe koje sam upoznala za vrijeme Erasmus razdoblja...
Što ti najviše nedostaje iz Torina?
Ono što mi najviše nedostaje su druženja s osobama koje su mi prirasle srcu. Uvjerenja sam da ih nikad neću zaboraviti. Još uvijek sam u kontaktu s njima, čujemo se preko društvenih mreža i preko Skype-a, ali to nikad ne može nadomjestiti onaj osjećaj kad pričaš s osobom uživo. Nažalost, geografska udaljenost nije na našoj strani.
Po tvom iskustvu i mišljenju, možeš li nam reći što bi Republika Hrvatska trebala promijeniti u obrazovnom sustavu, a što je bolje od zemlje u kojoj si bila?
Mislim da bi vrijedilo poraditi na odnosu između profesora/učitelja i studenata/đaka. Po meni bi taj odnos trebao biti malo otvoreniji. Pod tim mislim da bi profesor/učitelj trebao znati cijeniti mišljenje đaka/studenta, te poticati neke rasprave vezane za ovu ili onu tematiku. Samim tim bi se potaknulo studente/đake na razmišljanje i sudjelovanje u nastavi, a ne samo na puko pasivno slušanje predavanja/nastave. Na predavanjima koje sam pohađala tijekom Erasmus razdoblja najviše me se dojmilo to aktivno sudjelovanje u nastavi. Nijednom se nisam osjećala neugodno kad bih nešto htjela pitati i na kraju krajeva i izreći svoje mišljenje.
Što se tiče samih materija tj. predmeta koje imamo zastupljene u našem školstvu, mislim da smo u tome ispred Italije. Pod tim mislim da imamo bolje razrađen program školstva. Što se tiče opće kulture i informiranosti, u toj utrci nedvojbeno pobjeđujemo.
Jesi iskoristila vrijeme i za obilazak zemlje izvan Torina? Što te se najviše dojmilo?
Pa u biti dosta sam putovala, što unutar regije Piemonte (u kojoj sam bila stacionirana), što po Italiji pa i šire. Regija Piemonte je bogata dvorcima, ljetnikovcima te predivnim parkovima koji su sagrađeni za vrijeme vladavine savojske dinastije, tako da sam itekako imala što vidjeti u toj regiji. Bila sam kod prijateljice u Rimu, koja je također bila na Erasmusu, na kraju krajeva ipak svi putevi vode u Rim. Tjedan dana prije povratka doma pao je mali Tour de Italia. Milano, Genova, Monterosso al Mare (jedno od naselja ligurskog priobalja Cinque Terre), Bologna, Siena, Firenza, San Gimignano i na kraju Ancona su gradovi koje će mi zauvijek ostati u lijepom sjećanju i to sve zahvaljujući mom bratu i njegovom urođenom smislu za avanturu.
Ono što me se najviše dojmilo je putovanje na koje sam otišla po završetku ispitnih rokova. Putovanje koje se nadasve spontano dogovorilo; uhvatili smo vrlo jeftine karte s Ryanariom, a za smještaj su se pobrinili naši dragi domaćini koje smo upoznali za vrijeme Erasmusa. Ukratko, ekipa se dogovorila da odemo malo proslaviti uspješno položene ispite u Irsku i Belgiju. Mogu reći da mi je to bilo najbolje putovanje ikada! Samo ću reći da su se Guinness i raznorazne ukusne belgijske pive točile u potocima... Zemlje su predivne, ali ni piva nije loša ;)
Preporuke studentima što raditi, gdje biti, što obavezno probati u Torinu? ''Must'' svega?
Ako se ikada nađete u Torinu, moja preporuka je prvo se učlanite u AEGEE TORINO i prepustite se njihovim savjetima. Za sva vaša pitanja oni će naći prikladan odgovor. Ako želite tulumariti tu su oni, ako želite voditi pametne rasprave tu su oni, ako želite obilaziti muzeje, kulturno se uzdizati tu su oni, ako želite na koje putovanje opet tu su oni... To su mladi ljudi kao vi, koji su željni pomoći vam, ali isto tako željni dobre zabave i novih prijateljstava.
Zanimljive anegdote koji su ti bile najviše upečatljive i kojima si se nasmijala od srca (i/ili šokirala)?
Joj, tih anegdota ima toliko da im se ne zna broj, ali ipak pokušat ću dočarati jednu: prvi odlazak na predavanje mi je bio iskreno malo traumatičan, nikog nisam znala i nisam znala što očekivati što od svojih budućih kolega što od profesora. Na kraju je ta trauma prerasla u entuzijazam i to sve zahvaljujući jednom posebnom trenutku.
Da se vratimo na priču, dakle kao prvo uranila sam na predavanje bojeći se da se ne izgubim. Naravno da sam se izgubila i to više puta, ali bez obzira na to stigla sam pola sata prije početka predavanja. I koje li čudo nisam bila jedina, bilo je još kandidata. U tom momentu svašta mi se vrtilo po glavi, tipa da li da priđem nekom i da se upoznam s nekim ili da se jednostavno držim po strani. Odabrala sam ovo zadnje jer eto jednostavno u tom trenutku nije mi se dalo i bilo mi je lakše tako.
Svi ti ljudi su nekako bili čudni na prvu, bio je tu po neki pretjerani veseljak, po neki tmurnjak, po neki štreber i usudila bih se reći po neki freak, nitko me nažalost od navedenih profila nije dovoljno privukao, pa sam odustala od ikakvog upoznavanja. Ne znam u koju bi skupinu sebe strpala, ali uvjerenja sam da sam i ja njima čudno izgledala. U nekom određenom trenutku došla je profesorica i svi smo se uputili prema dvorani, sjeli na svoja mjesta i tu je sve započelo. Sjedeći na svom mjestu pogledavala sam oko sebe tražeći nekog dobrovoljca za spontani razgovor i eto prva osoba s kojom sam započela neki normalan razgovor, bila je osoba do mene. Nakon što smo završile sa ćaskanjem i zezanjem na račun profesorice, palo mi je na pamet da ju priupitam je li za neko druženje, točnije pivo nakon predavanja. Budući da nisam bila niti malo tiha dok sam je to pitala na moje sveopće zadovoljstvo javilo se još par kandidata. Najkraći dogovor ikada se pretvorio u druženje do dugo u noć. Spontano i jednostavno garantirano je idealna kombinacija! Osobe koje sam upoznala taj prvi dan osobe su s kojima sam se družila do zadnjeg dana Erasmusa. Zbog tih dragih mi osoba, moje sjećanje na razdoblje Erasmusa neće nikada izblijediti.
