Svježe Erasmus iskustvo iz Stuttgarta: Kada Kurdistanci nose hrvatski dres!
Danijela Markotić je apsolventica Grafičkog fakulteta u Zagrebu koja je trenutno na razmjeni u Stuttgartu. U intervjuu pročitajte njezino Erasmus iskustvo.
Danijela Markotić je apsolventica Grafičkog fakulteta u Zagrebu koja je trenutno na razmjeni u Stuttgartu. U intervjuu pročitajte njezino Erasmus iskustvo.
Mein Name ist, my name is... ili, moje ime je Danijela Markotić. Apsolventica sam Grafičkog fakulteta u Zagrebu i trenutno se nalazim na Erasmus razmjeni u Stuttgartu, Njemačkoj, u kojem na Hochschule der Medienu (HdM) pišem diplomski rad iz područja 3D otiskivanja.
Njemačka je oduvijek bila na mojoj wish-listi mjesta za živjeti (odmah nakon Hrvatske, naravno, pravo hercegovačko razmišljanje).
HdM sam odabrala zbog mogućnosti obavljanja eksperimentalnog istraživanja za diplomski rad, ali i napredovanja te stjecanja novih vještina.
Kako je tekao proces prijave – je li bilo straha od nepoznatog?
Sama odluka o prijavi na Erasmus bila je lakoumna i zapravo smiješna. Moja prijateljica Iva i ja tražile smo neki način, rupu u zakonu, kako bismo produžile studiranje i pritom besplatno upisale apsolventsku godinu jer nismo htjele što prije završiti fakultet i grijati mjesto na burzi. Tad, sasvim slučajno, sjetile smo se Erasmusa. Kontaktirale smo Ured za međunarodnu suradnju i otkrile kako je rok unutar samo tjedan dana. Da, to je bio možda jedan od najgorih tjedana ikad, trčanje po Zagrebu, zvanje roditelja u Hercegovinu, njihovo slanje papira, sakupljanje ostalih papira, pisanje motivacijskog pisma, učenje engleskog za test...
Najveći stres bio mi je taj test iz engleskog jezika jer sam smatrala kako nemam dobru osnovu za njega. Test poznavanja engleskog jezika položila sam na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i preporučila bih ga svakom tko treba sličnu potvrdu. Motivacijsko pismo malo sam kopirala od drugih studenata, malo pokrala s interneta, kako to već i biva, a ostalu polovicu napisala sam „od srca“ i upalilo je! Nalazim se na Erasmusu skupa s Ivom. Međutim, realnost nikad nije savršena, tako da smo na kraju trebale platiti punu cijenu školarine.
Hrvati su slični Španjolcima
Koje su bile prve impresije pri dolasku u novu sredinu, koliko ti je trebalo da se snađeš i tko ti je najviše pomogao u tom dijelu?
Prve impresije o Njemačkoj bile su više nego pozitivne, ovo je jako lijepa i pristupačna zemlja, a ljudi još bolji, fakultet iz snova, odličan dom i jeftini slatkiši. Od početka nam je bilo lakše jer smo imali naše prijatelje, Marka i Marinu, koji su došli prethodnu godinu, na isti način, u Stuttgart. Oni su nam dali par korisnih savjeta o svemu.
Budući da je prvi mjesec vladao luđački tempo zbog intenzivnog tečaja i generalno socijalizacije, rekla bih kako mi je bilo potrebno oko mjesec i pol dana da se snađem. Nakon spomenutog perioda impresije su se slegle, nostalgija je krenula pucati, a skype kave više nisu bile dovoljne.
Koliko dugo ti je trebalo da nađeš ekipu, jesu li ljudi pristupačniji prema strancima?
Za nalaženje ekipe u internacionalnom okruženju nije potrebno dugo. Studenti su nevjerojatno otvoreni i željni upoznavanja, a razlog toj otvorenosti je spoznaja kako smo svi došli manje-više sami i kako se nalazimo u stranoj okolini. Nakon nekog vremena, kao i uvijek u životu, pronađeš ljude s kojima imaš iste interese, s kojima želiš svakodnevno piti kavu, kuhati i povremeno jadikovati o nostalgiji.
Što se tiče ostalih ljudi, to je jako relativno pitanje. Ovisi o karakteru osobe, naravno. Rekla bih da je jezična barijera uvijek problem. Neki ljudi podcjenjuju svoje znanje engleskog jezika i zbog toga se ne žele družiti s internacionalnim studentima, dok ostali internacionalne studente obožavaju. U suštini, lakše se snaći osobama koje znaju njemački jezik.
Kako te ovo iskustvo obogatilo – što si novo naučila, kulturne razlike?
Dolazak u Njemačku promijenio je moj pogled na život, pogled na sutra, ali i na ljude koji me okružuju. Naučila sam puno o sebi, naučila sam kako čovjek može postići i raditi stvari koje je smatrao nemogućim. Izgradila sam nekako u glavi svoj globus i na njega smjestila ljude koje sam dosad upoznala. Postala sam svjesna kako smo mi Hrvati jako slični Španjolcima, ali kako i Nijemci znaju uživati u životu.
Što će ti najviše nedostajati?
Najviše će mi nedostajati raznolikost, internacionalni studenti i njihova zanimljiva razmišljanja, a u suštini - studentski život. Ovdje ne znaš kako će dan završiti. Možda je navečer neki kitchen party, iako je ponedjeljak, a možda naš prijatelj danas opet radi u baru pa će nas pozvati da plešemo do jutra, iako je nedjelja. Možda će nas profesorica iz njemačkog odvesti na piknik, iako bismo trebali štrebati njemački ili ćemo sami organizirati piknik. Ako je ipak chill večer, najbolje da svi skupa gledamo neki film. S engleskim podnapisima, naravno, pokušavajući ne zaspati jedni na drugima.
Premalo kolegija na engleskom jeziku
Po svom iskustvu i mišljenju, možeš li nam reći što bi Republika Hrvatska trebala promijeniti u obrazovnom sustavu, a što je bolje od zemlje u kojoj boraviš?
Što se tiče obrazovnog sustava u Hrvatskoj, smatram da postoji velika jezična barijera. Fakultet na kojem trenutno pišem diplomski rad trudi se, iako nudi dosta kolegija na engleskom jeziku, proširiti taj opseg. Nažalost, na mom matičnom fakultetu u Zagrebu ne postoji mogućnost slušanja mnogo kolegija na engleskom jeziku, što smatram velikim nedostatkom.
Jesi li iskoristila vrijeme i za obilazak zemlje izvan grada u kojem se održavao Erasmus? Što ti se najviše svidjelo?
Posjetila sam dosta okolnih gradića u Njemačkoj, a još i Strassburg u Francuskoj. Izuzetno mi se svidio posjet Berlinu jer smo išli u grupi od 30ak studenata. Putovali smo 12 sati i u tih 12 sati promijenili smo 5 vlakova. Razlog dugog putovanja bila je posebno jeftina karta koju nudi Deutsche Bahn, a zove se Schonestwochenende karta – košta 40ak € te pokriva 5 putnika. Iako se putovanje činilo beskrajno, mi smo se proveli odlično. Bilo nas je više nego slobodnih sjedala pa smo improvizirali i smjestili se po podovima vlakova, a prijatelj iz Španjolske je, srećom, ponio gitaru i svi skupa pjevali smo te pritom dijelili hranu i piće koje smo imali.
Preporuke studentima - što raditi, gdje biti, što obavezno probati u gradu? „Must“ svega?
Ako planirate posjetiti Stuttgart, a veliki ste fan piva, trebate ga posjetiti za vrijeme Frühlingsfesta ili Volksfesta. To su festivali po uzoru na njemački Oktoberfest, samo dosta pristupačniji, kako cijenom, tako i prostorom. Nadalje, tijekom adventa održavaju se slavni Weihnachtsmarkti (Božićni sajmovi) gdje se može kupiti i kušati kuhano vino, slavni njemački „Wurst“ i razni slatkiši. Stuttgart obiluje muzejima pa su tako Mercedes Benz muzej, Porsche muzej i Weissenhofmuseum Le Corbusier haus muzej must see, kao i Wilhelma zoo zoološki vrt, Killersbergpark te Solitude dvorac, ali i centar grada Schlosspark. Većinom se mjesta za izlazak nalaze u samom centru grada, Stadtmitteu, u kojem se skupljaju Erasmusovci nakon kitchen partyja skoro svaki vikend, ali i tijekom tjedna. Moji prijatelji, također Erasmusovci, vode blog otkad su stigli Stuttgart te se na njemu mogu saznati slične informacije i još više must see mjesta.
Najupečatljivije anegdote kojima si se nasmijala od srca (i/ili šokirala!)
Jako sam se smijala kad mi je prijatelj iz Indije priznao kako je mislio da se Bosna i Hercegovina nalazi u... AFRICI! Nadalje, jako mi je smiješno, ali i simpatično, vidjeti kako moj susjed koji je iz Kurdistana, iako cijeli život živi u Njemačkoj, nosi hrvatski dres. Također, raja iz Kolumbije bila je uvjerena kako dolazim iz Turske, dok su Ivu smjestili na Kosovo.
Šokantno mi je kako u blizini našeg doma ne postoji neko fast-food mjesto pa mi nedostaju sendvičare sa Savskog mosta. I dalje se pokušavam naviknuti kako nema kioska, sve su neki automati (automati za cigare pa i Bierautomati na kojima se u bilo kojem trenutku može kupiti pivo za 1 €). Jednom smo tako u nedostatku kioska umjesto jednog paketića maramica morale kupiti njih 30, kojih još i dan danas, nakon 7 mjeseci života, nisam stigla, a i sumnjam kako ću stići potrošiti.
Projekt – „spread the family“
Iako Erasmus zvuči kao dobar način za čisti provod šest do deset mjeseci u stranoj zemlji, tijekom njega može se dosta naučiti i napraviti. „Obiteljski nedjeljni ručak“ koji obuhvaća nikad ispod 7 ljudi postao nam je tradicija. Dvije su stvari krucijalne za dobar nedjeljni ručak: hrana treba sadržati Vegetu i barem 2 okusa sladoleda trebaju biti spremna za desert.
Tijekom tog ručka padnu i koje dobre ideje pa smo se tako odlučile pozabaviti internacionalnim projektima. Moja susjeda Ana iz Španjolske pronašla je natječaj za Europsku komisiju koji od sudionika zahtjeva snimanje amaterskog filma u trajanju do 3 minute o nekom važnom događaju iz europske povijesti. Natječaj se činio zanimljiv, nagrada još privlačnija, a mogućnost korištenja vlastite situaciju idealna. Stoga smo Ana, Iva i ja prionule na posao.
Naše rješenje za natječaj možete vidjeti na sljedećem linku (u međuvremenu čvrsto držite fige da pobijedimo).
Nadalje, novi planovi već se kuju, većinom su vezani za Erasmus tematiku (otiskivanje majica i torba te širenje Erasmus brenda #erasmustragedies), dizajn te planiranje tematskih događaja.
