„Ono što je meni bilo najbolje u cijeloj priči je taj osjećaj slobode!''
Danas vam predstavljamo Miju Bošković, studenticu pete godine Fakulteta elektronike, strojarstva i brodogradnje u Splitu. Na Erasmusu je bila prošle godine na Universita di L'Aquila, Computer Science department u L'Aquili, Italija, a Italiju je izabrala zbog poznavanja jezika i zbog ljepota koje ta zemlja nudi.
Danas vam predstavljamo Miju Bošković, studenticu pete godine Fakulteta elektronike, strojarstva i brodogradnje u Splitu. Na Erasmusu je bila prošle godine na Universita di L'Aquila, Computer Science department u L'Aquili, Italija, a Italiju je izabrala zbog poznavanja jezika i zbog ljepota koje ta zemlja nudi.
Danas vam predstavljamo Miju Bošković, studenticu pete godine Fakulteta elektronike, strojarstva i brodogradnje u Splitu. Na Erasmusu je bila prošle godine na Universita di L'Aquila, Computer Science department u L'Aquili, Italija, a Italiju je izabrala zbog poznavanja jezika i zbog ljepota koje ta zemlja nudi.
Kako je tekao proces prijave na Erasmus i koliko je sve otprilike trajalo?
Moram priznati da je bilo malo straha i dosta nesigurnosti, pogotovo što se tiče fakulteta jer često ne bi ispunili prijave kako treba ili ne bi znali pružiti adekvatne informacije. Sam proces prijave, odnosno prikupljanje sve potrebne dokumentacije, trajao je mjesec i pol dana i to uglavnom iz razloga što je bilo dosta teško doći do potrebnih informacija.
Koji su bili prvi dojmovi pri dolasku u novu sredinu, koliko ti je trebalo da se snađeš i tko ti je najviše pomogao u tom dijelu?
Prije odlaska u Italiju, Facebookom je kontaktirala sa mnom jedna cura koja je ranije bila u L'Aquili na razmjeni i ponudila se da mi pomogne oko dokumentacije i pronalaska smještaja, tako da njoj mogu zahvaliti što sam se dobro snašla i što mi je dolazak u novu sredinu bio znantno olakšan. Erasmus baš i nije toliko dobro organiziran.
Koliko brzo ti je trebalo da nađeš ekipu, jesu li ljudi pristupačniji prema strancima?
S obzirom na to da nas je dolazilo četvero iz Hrvatske, nije bilo problema oko društva, ali kako se to uvijek ispostavi, odmah smo naletjeli na ljude iz BiH i Srbije pa je prvo nastao Balkan team. Zatim smo upoznali dosta ljudi iz drugih zemalja. Što se Talijana tiče, sve su to ljubazni i pristupačni ljudi, ali s obzirom na to da su zaista loši s engleskim jezikom, to je predstavljalo malu barijeru pa se nismo toliko družili s njima.
Kako te ovo iskustvo obogatilo – što si novoga naučila i je li bilo prevelikih kulturnih razlika?
Erasmus iskustvo zaista obogati osobu jer bačen si u nešto novo i moraš se snaći. Ono što je meni bilo najbolje u cijeloj priči je taj osjećaj slobode. Kada ti bude dosadno neko vrijeme, onda se lijepo spakiraš i ideš na izlet, putuješ, nitko te ništa ne pita... samo kufere spakiraš i put pod noge. I sve što vidiš je novo, ljudi su drugačiji, trgovine, radno vrijeme... Velikih kulturnih razlika nije bilo, zapravo smo dosta slični Talijanima, osim karakterno.
Što ti najviše nedostaje?
Ekipa, sloboda, putovanja...
7. Po svom iskustvu i mišljenju, možeš li nam reći što bi Republika Hrvatska trebala promijeniti u obrazovnom sustavu, a što je bolje od zemlje u kojoj si bila?
Mogu govoriti samo vezano uz svoj faks i mislim da konkretno za računarstvo treba uvesti puno više prakse. To nam svima jako fali. Općenito smatram da naš obrazovni sustav i nije toliko loš, samo što učimo previše toga, umjesto da se fokusiramo na pojedinačne stvari i da onda na taj način stvaramo eksperte.
8. Jesi iskoristila vrijeme i za obilazak zemlje izvan grada gdje ti se održavao Erasmus? Što te se najviše dojmilo?
Za putovanja smo uvijek imali vremena. Obišli smo skoro cijelu zemlju te vidjeli podosta gradova; od Rima, Firenze, Napulja, Pompeja, Tivolija, Cinque Terre (nacionalni park sastavljen od 5 malih sela), Pize, Siene itd. pa do Sicilije. Bili smo i u Barceloni. Dosta stvari me se dojmilo, ali moram priznati da su mi Cinque Terre i Rim na samom vrhu. Rim mi je neopisivo lijep grad koji izuzetno dobro spaja povijest s modernim. To je jedan od gradova u kojem, kad šetate, iza svakog ugla nalazite nešto predivno, a i, kako bi se reklo, grad ima dušu. A Cinque Terre kao njihov nacionalni park mora svatko vidjeti. Svih 5 sela (odnosno sad 4, jedno je uništeno poplavom) mogu se obići u danu. I ne znam nikoga tko je bio tamo, a da ta sela nisu ostavila dojam na njega.
9. Preporuke studentima: što raditi, gdje biti, što obavezno probati u tom gradu? ''Must'' svega?
U samoj L'Aquili ima mnogo lijepih stvari, ali kako je 2009. godine bio potres, onda je to ostavilo i dosta posljedica na grad. Obavezno je: šoping u L'Aquiloneu, uspon na obližnje brdo s kojeg se pruža vrhunski pogled na grad, šetnja centrom i kava u jednom predobrom kafiću u parku u centru grada.
10. Zanimljive anegdote koji su ti bile najviše upečatljive i kojima si se nasmijala od srca (i/ili šokirala!).
Previše je toga bilo. Od toga da nam je trebao jedan puni dan dok dođemo do L'Aquile jer mi nismo znali jezik, a ljudi su nas uporno krivo preusmjeravali i onda kad smo došli i bili sretni jer ćemo se napokon odmoriti, gazda stana rekao nam je da nas je krivo shvatio i da nije mislio da ćemo mi iznajmit stan, već da ćemo ga doći samo vidjeti. To je rezlutiralo trima noćima prospavanim u motelu. No, dobro, grub start, ali predivan provod. Definitivno preporučujem svima, to je jedna od stvari u životu koja se, ako može, treba doživjeti.
