Njegovanje tradicije i kulturne baštine
Tko je dio ikakve udruge koja njeguje tradiciju shvaća o čemu pišem. Taj voli pjesmu, ples, govor, nošnju i svoj kraj.
Tko je dio ikakve udruge koja njeguje tradiciju shvaća o čemu pišem. Taj voli pjesmu, ples, govor, nošnju i svoj kraj.
Kada se folkloraši skupe, uvijek se prepucavaju koji je kraj veseliji, zabavniji i raspjevaniji. Tako će Slavonci reći da su njihove pjesme najbolje, Zagorci i Međimurci da su najpoletniji, Gorani da su najčvršći, Dalmatinci da imaju klape i zanimljive nošnje, a Dubrovčani da su posebni zbog linđa. Ono što je posebno za svakog stanovnika ovih krajeva je ljubav prema zavičaju. Ono što je zajedničko svima njima je da tu ljubav izražavaju u folkloru. Biti dio samo jedne takve skupine je posebno. Tu su brojna putovanja, koncerti, višetjedne probe, interne šale, prijateljstva, poznanstva, tradicija, kultura i umjetnost. Kulturno umjetnička društva okupljaju sve generacije ljudi, od 7 do 77, i svatko pronalazi dio sebe u predstavi tradicije i kulture svojeg kraja.
U Zagrebu, Osijeku, Splitu, Rijeci, Dubrovniku, Imotskom, Pagu, Ogulinu, Karlovcu, pa do najmanjih sela poput Vrbja, Prekopakre ili Draganića, postoje takvi KUD-ovi. Svi će oni rado primiti mlade ljude kako bi naučili njegovati baštinu i kulturu toga kraja, ali i ostalih krajeva Hrvatske.
Svaki član KUD-a reći će kako je najbolji dio članstva neko putovanje. Bilo da se radi o velikim smotrama poput „Đakovačkih vezova“, „Vinkovačkih jeseni“ i „Jesen u Lici“, ili pak onim malim posjetima prijateljskim KUD-ovima u nekim selima,glavna odlika je da je uvijek veselo, svi tada znaju sve pjesme i fešta se do ranog jutra.
Stoga, ako ste velikog srca, imate talenta za pjesmu ili ples i volite hrvatske običaje, pridružite se nekoj ovakvoj udruzi. To može biti i izvrstan način rekreacije i treninga jer se itekako treba potruditi da se koreografija dovede do savršenstva.
