INTERVJU: "Svi moji najbolji setovi i najdraži, nastali su potpuno slučajno, bez planiranja"
Upoznajte 25-godišnjeg fotografa čije vas slike vode u zemlju snova!
Upoznajte 25-godišnjeg fotografa čije vas slike vode u zemlju snova!
Tomislav Marcijuš ime je koje definitivno trebate zapamtiti. Mjesta i osobe koje imaju sreću da ih uhvati njegov objektiv izgledaju kao da su ispali iz nečijih najljepših snova. U to se i sami možete uvjeriti u fotogaleriji - prvih 8 fotografija su analogne, a drugih 8 digitalne. Koja je razlika između spomenutih te čime se Tomislav još bavi i vodi li ga nekakva posebna inspiracija kroz vlastite fotografije, pročitajte u nastavku.
Bok, Tomislave! Koliko dugo se baviš fotografijom? Sjećaš li se trenutka kad si prvi puta uzeo fotoaparat u ruke i pomislio „to je to“?
Bok Gabriela. Fotografijom se bavim šest godina i ne sjećam se trenutka kada sam rekao to je to (smijeh), to je samo išlo svojim putem, od hobija pa sve više i više ozbiljnije i to je to. Kao i većina fotografa zapravo. Ali nikad nisam reko: „DA, TO JE TO“. Jer zapravo nikad ne možeš znati je li nešto baš to što ćeš raditi duži niz godina. Tako je zapravo u jako puno stvari. (smijeh)
Predstavi nam se u par rečenica. Čime se još baviš?
Moje ime znate, prezime također, imam 25 godina, živim u Dardi (malo mjesto blizu Osijeka) i trenutno radim u call centru. Neću reći kojem (smijeh), neka ostane tajna, iako ih već dosta zapravo i zna. Uz posao, bavim se analognom i digitalnom fotografijom duži niz godina i uz redovan posao fotografiram za razne osječke događaje. Jedna sam od osoba koja najviše voli putovati, odlaziti na festivale, koncerte ili neki dobar party. Sve što posjetim od događaja, bio službeni fotograf toga događaja ili ne, objavim na svojem Exposure blogu koji aktivno vodim jednu godinu. Tamo sam i predloženi član pa možete sva moja putovanja i ostale događaje pogledati na profilu. Od fakulteta sam odustao prije nekoliko godina i odlučio raditi stvari koje volim i uz to pronaći neki posao s kojim bi mogao pokriti ostale trškove. Za sada je zaista tako i ne bunim se. Za razliku od većine ljudi mojih godina, ne mogu se žaliti i mogu samo reći da živim jedan opušten i dobar život.
Tko je najviše zaslužan za tvoju ljubav prema fotografiji, te tko je utjecao najviše na tvoj razvoj u fotografskom smislu?
U početku nije bio zaslužan nitko. Samo sam uzeo fotoaparat u ruke i počeo fotografirati. Čisto iz hobija da si popunim vrijeme i da zabilježim neke najzanimljivije trenutke s putovanja i festivala jer nekako volim uspomene. Znam da su uvijek svi pričali kako imaju neke uzore koji ih inspiriraju, ali ja ih nisam imao. I svi su uvijek pričali kako imaju nekoga tko ih podržava, pokreće, daje više želje za fotografijom ili bilo kojim drugim poslom, ali ja nažalost ni to u početku nisam imao, opet sam i dalje samo fotografirao i razvijao filmove.
Nakon toga, imao sam jednu veću stanku, nikad mi neće biti jasno zašto, i u tom nekom periodu, pojavila se moja sadašnja djevojka i sada mogu reći da je ona najviše utjecala na taj nekakav moj razvoj, i fotografiranje, nakon tog većeg prekida, gledam kao novi početak. Zvuči kao klišej, znam, ali djevojka je najveća podrška (smijeh).
Postoji li nekakav određeni motiv ili inspiracija koja se krije iza tvojih fotografija?
Postoji, naravno, ali samo kad koristim analogne fotoaprate jer s njima prikazujem taj neki umjetnički dio i samo tada imam neke određene motive koje lovim ili ako prenosim neku svoju inspiraciju, to naručito budu kratke foto-priče u kojima je stanje osobe u prvom planu ili prazan prostor u kojem je nekad netko bio/živio i ostavio dio sebe. S analognom fotografijom dobijem prirodne trenutke, najbolju atmosferu i osjećaj kao da je i dalje sve živo pa makar na fotografiji nema nikoga i vidite samo pejzaž.
Koja je razlika između analognih i digitalnih fotografija? Koja ti je omiljenija i zašto? Postoji li utjecaj osjećaja na izbor načina na koji ćeš fotografirati?
Za mene, jako je velika razlika jer niti jedan digitalni fotoaparat ne može dati tako prirodnu fotografiju i koliko god postojalo mogućnosti za obradu fotografija u digitalnom svijetu, neće ju moći približiti toliko jako analognoj. Meni je draža analogna fotografija jer je s njom sve i započelo. Mislim, moram reći da volim i digitalnu jer ako općenito voliš fotografiju, voliš i jedno i drugo, a digitalnu koristim za poslovne svrhe zbog brzine.
Analogna fotografija je sama po sebi teža, zanimljivija, nikad ne znaš što će te dočekati kad se film razvije jer ne pamtiš baš svaku sliku pogotovo ako odeš razviti npr. četiri filma. Taj osjećaj i isčekivanje dok se fotografije razvijaju je odličan. Ja volim reći da niti jedan digitalni fotoaparat ne može napraviti anomaliju na fotografiji, a da je lijepa i posebna. Analogna fotografija mi daje da osjetim prostor iza neke stvari koja je u fokusu.
Imaš li najdražu igračku među svojim fotoaparatima?
Sve ih jednako volim (smijeh). I svoje digitalne i analogne igračke. Ne bi mogao izdvojiti neku posebno jer je svaka od tih igračka dala neke odlične fotografije. Trenutno najviše koristim Zenit 11 i Nikon D5200 pa eto, ako ćemo tako gledati, one za sada vode.
Jesi li već održao nekakvu izložbu svojih radova? Planiraš li organizirati izložbu u skorije vrijeme?
Imao sam dvije izložbe radove, jednu grupnu u Splitu, pod nazivom „Jednakost“ i nedavno prvu samostalnu izložbu u skolpu Artbeat projekta pod nazivom „Osijek Postcard“ gdje su bili prikazani skoro svi osječki natpisi (tagovi), a predstavljaljala je modernu komunikaciju u društvu.
Trenutno imam druge planove koji me malo udaljavaju od umjetničkog tipa fotografije i od izložbi, ali se nadam da će u budućnosti sigurno nešto biti.
Kako bi ti opisao idealan shooting? Mogu li te zainteresirani kontaktirati za fotografiranje?
Idealan shooting za mene je potpuno spontatni shooting dvije osobe koje su u svom nekom okruženju, koje čine sklad i koji su jedna s drugom sretne. Set spontanih fotografija čini priču (kao dokumentarna fotografija), prirodnija je i lakše je za pregledati. Isto tako mogu reći kada je samo jedna osoba u pitanju. Svi moji najbolji setovi i najdraži, nastali su potpuno slučajno, bez planiranja. To nije slučaj ako su samo osobe u pitanju, već bilo šta drugo. Tako da zapravo ne mogu opisati najbolje idealan shooting.
Svi koji su zainteresirani, mogu se naravno uvijek javiti, uvijek sam spreman za neka nova iskustva i suradnje. Svi oni koji su zainteresirani za ljubavne setove, zaruke i vjenčanja ili bilo koje drugo slično fotografiranje, ovdje sam.
Što je za tebe fotografija?
Fotografija je za mene svaki trenutak koji proživimo. Sve oko nas je zapravo fotografija. (smijeh)
