„Umjetnici moraju sami stvoriti identitet svojoj umjetnosti, Akademija je tu samo kao potpora“
Sunčana Brkulj studentica je prve godine Animiranog filma i novih medija. Ispričala nam je kada je počela njezina ljubav prema animaciji i kako se osjećala kada je saznala da iz svoje sobe može stvarati animirana čuda.
Sunčana Brkulj studentica je prve godine Animiranog filma i novih medija. Ispričala nam je kada je počela njezina ljubav prema animaciji i kako se osjećala kada je saznala da iz svoje sobe može stvarati animirana čuda.
Sunčana Brkulj devetnaestogodišnja je studentica prve godine Animiranog filma i novih medija na Likovnoj akademiji u Zagrebu. Bavi se animacijom, ilustracijom i stripom. Upis na fakultet bio je velika dilema, jer je razmišljala i o Filozofskom fakultetu, no danas tvrdi da je sretna jer je odabrala ono gdje ju je srce vuklo.
Kako je tvoja ljubav za animacijama i ilustracijama počela? Koji je bio okidač za istraživanje tog područja?
Otkako znam za sebe volim crtati, to je nekako postala stvar koja me definirala još u osnovnoj školi pa i u vrtiću: ona osoba koja lijepo crta. Voljela sam crtiće kao i sva druga djeca ali moja ljubav prema njima se nastavila do dobi u kojoj ih većina preraste što se, na kraju krajeva, nije ispostavilo kao loša stvar. S nekih dvanaest godina otkrila sam činjenicu da i ja imam moć stvarati animacije na svom kompjuteru. Od tada mi je to ogromna fascinacija i ne brojim koliko sam propalih dugometražnih crtića imala od te dobi nadalje. Pri upisu na faks sam se dvoumila između Akademije i sigurnijeg izbora, Filozofskog fakulteta, ali odlučila sam da je uvijek bolje riskirati nego se baviti nečime što te ne zaokuplja i gurnuti te kreativne fascinacije na stranu. U četvrtom razredu srednje sam se bacila na izradu što bogatije mape za prijemni koja me predstavlja u svemu što radim. U njoj su bile animacije, ilustracije, kratka ilustrirana pripovijetka, stripići, pokušaji 3d modeliranja, fotografije figurica od gline, pokušaji stop motion animacije, kolaž te čak naslovnica koju sam dizajnirala za školski časopis. Isplatilo se te sam iz prve upisala Animirani film.
FOTO: Sunčana Brkulj, Facebook
Raspored na akademiji je grozan i većinu dana provodimo tamo uz iznimku dva dana u tjednu kada imamo slobodno popodne. Svjesna sam da to nije faks na kojem je dovoljno dobiti dobre ocjene iz svega da bi se uspjelo, i da moram sama sebi posložiti prioritete i raditi na njima, stoga se trudim koliko god mogu raditi na svojim projektima i izvan faksa, a energiju rada na faksu usmjeriti u što konstruktivnije stvari. Umjetnici moraju sami stvoriti svojoj umjetnosti identitet i usmjeriti se u određenom smjeru, a Akademija je tu samo kao potpora u tom razvitku.
FOTO: Sunčana Brkulj, Facebook
Bližnji su sretni i zadovoljni, svjesni su da je to nešto čime se oduvijek bavim i da nisam planirala postati doktorica ili odvjetnica... Mama strahuje da ću postati socijalni slučaj, za što je ne mogu kriviti, ali tješe ju stalna uvjeravanja od strane starijih kolega i alumna da u našoj animacijskoj industriji zbilja ima prilika. Tata podržava bavljenje nečim kreativnim. Jedino je baka razočarana jer je htjela da budem doktorica koja će nju liječiti besplatno.
FOTO: Sunčana Brkulj, Facebook
Gdje prezentiraš radove? Jesi li već izlagala u galerijama?
Radove za sad prezentiram putem interneta, stavljam ih na YouTube, Behance i Facebook. Dosad nisam imala prilike izlagati u galeriji i to je nešto što bih stvarno voljela ostvariti. Naravno, kad dođe za to vrijeme napravit ću svoj diplomski film koji će ići po festivalima i doprijeti do šire publike. Još jedan veliki cilj mi je da se moje ilustracije i stripovi nađu u tiskanom izdanju.
Kako vidiš svoju budućnost?
Što se budućnosti tiče, tek sam prva godina pa i ne razbijam time previše glavu. Ima mnogo različitih umjetničkih sfera u kojima bih se mogla naći. Ljudi nekad upisuju akademiju radi fiksiranog cilja, ali tamo se sretnu s različitim oblicima umjetnosti i upoznaju raznorazne ljude i nove sfere te završe negdje sasvim drugo. Iako mi je primarni interes animirani film, voljela bih se u nekom obliku baviti i svojim drugim ljubavima, ilustracijom i stripom, ali kroz par godina ćemo vidjeti na kojoj ću točki završiti. Ako moram zamisliti idealnu budućnost, to bi bilo bavljenje nekolicinom različitih stvari, projekt za projektom. Definitivno želim putovati i sretna sam što kao umjetnica, pogotovo u današnjem dobu Interneta, ne moram biti vezana za jednu lokaciju. Uspješni umjetnici stalno putuju i ostvaruju raznorazne suradnje i poslove izvan granica svoje države. Iako imam veliku želju za putovanjem, mislim da će me Dalmacija naposljetku uvijek privući natrag.
Imaš li poruku za kraj, pogotovo kolegama koji razmišljaju o opisu Likovne akademije?
Za kraj bih voljela prenijeti riječi iskusnijih kolega i potaknuti sve koje interesiraju čari animacije da upišu ovaj odsjek na ALU. Uvijek postoje suradnje, prilike, poznanstva, i kao što nam profesor Joško Marušić ponavlja predavanje za predavanjem, ne moramo biti stereotip siromašnog umjetnika u prnjama pod mostom. Ako posjedujete kreativan interes to je nešto što se ne smije zanemariti i može dovesti do fantastičnih stvari.
Sunčana će zasigurno s novim idejama na Akademiji i nekim novim projektima širiti svoje vidike, a mi joj želimo puno sreće i uspjeha. Njene dosadašnje animacije, stripove i ilustracije možete pogledati klikom na poveznicu.
Ako ste propustili prijašnje intervjue u našoj rubrici Studenti kreativci, provjerite što su nam ispričali Dolores, Matea, Ivana, Tena, Tereza, Marija, Lucija, Paula, Leon i Luka.
