PLESNA PREDSTAVA U ZAGREBAČKOM KAZALIŠTU LUTAKA

PREMIJERA PREDSTAVE "TIJELA BEZ"

Premijera plesne predstave "Tijela bez."

Tema predstave je ljudsko tijelo u prostoru. Tijelo koje zapravo oblikuje prostor svojim pokretima. Na sceni su se našle tri izvođačice: Ana-Maria Bogdanović, Deana Gobac i Maja Katić koje su vrhunski odradile svoj zadatak.

Biti tijelo u prostoru.
Biti oblikovano prostornom uvjetovanošću.
Oblikovati prostor svojom tjelesnošću.
Biti tijelo onakvo kakvo jest.
Biti prostor bez tijela.
Intervenirati. Skulpturirati. Plesati.


Večeras je u Zagrebačkom kazalištu lutaka održana premijera plesne predstave „Tijela bez“ autorice Ana-Marie Bogdanović. Predstava je nastala u produkciji Plesnog centra Plus koji djeluje na području plesnog i glazbeno-scensko-umjetničkog stvalaštva i koprodukciji Centra mladih Ribnjak.

Tema predstave je ljudsko tijelo u prostoru. Tijelo koje zapravo oblikuje prostor svojim pokretima. Na sceni su se našle tri izvođačice: Ana-Maria Bogdanović, Deana Gobac i Maja Katić koje su vrhunski odradile svoj zadatak.

Predstava je gledatelje na samom početku ostavila u čudu. Izvođačice postupno iznose staklenke na pozornicu dok prostorija odiše napetošću jer se čeka sljedeći potez jedne od njih. Nakon desetak minuta postavljanja staklenki u pozadini se čuje tiha glazba Izvođačice tada počinju plesati, skulpturirati, oblikovati prostor svojom tjelesnošću i pokretima. Pokreti svake od njih su bili zapanjujući jer pokazuju snagu ženskog tijela i sposobnost da utječe na prostor.

Sama metaforika staklenki, koja pokazuje krhki odnos između tijela i prostora, također je jaka. Na trenutke se manipulacija prostorom čini jednostavnom, a u drugom trenutku samo djelić prostora može predstavljati problem jer je intervencija, odnosno prodor u njega nemoguć. Izvođačice plešući komuniciraju i upravo međutjelesna komunikacija uvjetuje promjene u njihovim tijelima. Promjena u njihovim tijelima pak utječe na promjene u prostoru i u takvim trenucima tematika postaje jasnija.

Trud koji je uložen u uvježbavanje predstave je neizmjeran jer je puno lakše izraziti se riječima nego tijelom. Ipak, ovu predstavu je vrlo teško opisati riječima, mora se doživjeti, pogledati i osjetiti. Nakon toga moguća je subjektivna prosudba o osjećajima koji jesu ili nisu izazvani.

Nakon predstave publika je imala samo pozitivne kritike. Od izvedbe izvođačica, preko emocija do dirljive atmosfere- sve je bilo zanosno.

Redateljica prestave Marina Petković- Liker bila je u pravu kad je pretpostavila da bi predstava mogla zainteresirati različitu publiku, iako je potrebno više kretanja kroz umjetnost kako bi se predstava mogla u potpunosti doživjeti i razumjeti. Ukoliko želite doživjeti apstrakciju i osjetiti snagu izraženu tijelom, pogledajte predstavu, ali pritom svakako otvorite um.

 

Komentari na članak

Vezani članci

Film "Govornica"

Premijera u Art kinu

Studenti su stvorili „Govornicu“ kojom bude filmsku kulturu

Filmom, koji će se premijerno prikazati u riječkom Art kinu, studenti različitih fakulteta bude riječku filmsku kulturu i motivaciju svih mladih koji streme prema karijeri u kulturi i umjetnosti.

"Mi smo kraljevi, a ne ljudi"

Predstava „Mi smo kraljevi, a ne ljudi"

Nagrađivana predstava koja koristi dječji jezik stiže u HNK

Višestruko nagrađivana predstava Matije Ferlina dolazi na scenu Hrvatskog narodnog kazališta. Izvrsne izvedbe možete pogledati 9. i 16. veljače.

LOGO; Zagrebačko kazališta mladih

Zekaem predstavlja

Gostovanje američkog kazališta ''PS 122'' u Zagrebu

Poznati autori i kazališne skupine newyorške downtown scene okupljeni oko teatra „PS 122“ obnovili su suradnju nakon dužeg vremena i krenuli na jednomjesečnu europsku turneju te će nakon Toulousea, Pariza i Strasbourga gostovati i u Zagrebu.

Predstava "Od tišine do glazbe"

Kazališni festival

„Od tišine do glazbe” zagrijava Ljeto u Ludensu

U sklopu kazališnog festivala Ljeto u Ludensu, inačica slovenske predstave „Od tišine do glazbe” prikazat će se ove subote, 8. srpnja.

Eichmann u Jeruzalemu

Novo na kazališnim daskama

„Eichmann u Jeruzalemu” okrutno nas podsjeća na ono što želimo zaboraviti

„Eichmann u Jeruzalemu” važna je predstava. Uspješno donosi činjenično utemeljen prikaz najveće tragedije koja je zadesila čovječanstvo, a upozorenje koje nam daje – da nijedno društvo nije imuno na zlo, gotovo neprimjetno svakome će se uvući ispod kože.