TORINO ERASMUS *urediti

1. Predstavi se ukratko (ime, prezime, fakultet, godina) i gdje si bio/la (ili jesi) na Erasmus razmjeni. Na kojem fakultetu si tamo bio/la i zašto baš taj grad i zemlja?

2. Kako je tekao proces prijave – je li tu bilo nekog straha od nepoznatog (tipa – što sve treba ispuniti, što sve treba prikupiti, kompliciranost prijave), koliko je sve to otprilike trajalo?

3. Koje su bile prve impresije pri dolasku u novu sredinu, koliko ti je trebalo da se snađeš i tko ti je najviše pomogao u tom dijelu?

4. Koliko brzo ti je trebalo da nađeš ekipu, jesu li ljudi pristupačniji prema strancima?

5. Kako te ovo iskustvo obogatilo – što si novoga naučio/la, kulturne razlike?

6. Što ti najviše nedostaje (ukoliko si još na razmjeni: što će ti najviše nedostajati)?

7. Po svom iskustvu i mišljenju, možeš li nam reći što bi Republika Hrvatska trebala promijeniti u obrazovnom sustavu, a što je bolje od zemlje u kojoj si bio/la?

8. Jesi iskoristio/la vrijeme i za obilazak zemlje izvan grada gdje ti se održao Erasmus? Što te se najviše dojmilo?

9. Preporuke studentima što raditi, gdje biti, što obavezno probati u tom gradu? ''Must'' svega? J

10. Zanimljive anegdote koji su ti bile najviše upečatljive i kojima si se nasmijao/la od srca (i/ili šokirao/la!).

Za potrebe opremanja članka, molila bih također da se priloži i nekoliko fotografija da napravimo i fotogaleriju – to mogu biti fotografije znamenitosti, fotke sa izlaska, fotke sveučilišta i sve što ti zagrije srce. J

1. Marija Gudelj, Filozofski fakultet u Zagrebu,smjer Talijanski jezik i književnost / Informacijske i komunikacijske znanosti,  4godina diplomskog studija

Torino, Italija; Universita' di Torino, Facolta' di Lingue e Letterature Straniere

Izabrala sam tu zemlju upravo zbog svoje studijske grupe, želila sam obogatiti svoj vokabular talijanskog jezika, te se stopiti sa talijanskim običajima i kulturom, ukratko želila sam opravdati svoje studiranje tog jezika.

Zašto baš Torino, pa iz nekoliko razloga:

-          kao prvo povijesnih, za nastanak Italije kao republike jedan od glavnih krivaca je upravo ovaj grad, pokret ujedinjenja Italije dolazi iz ove točke Italije

-          grad koji je prebogat kulturom, pruža za svakoga po nešto i više od toga

-          multikulturalnost i tolerancija

-          na kraju i ono neizbježno, grad koji pruža neizmjerno zabave, pregršt raznoraznih događanja

1. Pa ne bih rekla da je bilo straha, barem ne u početku, dok sam prikupljala svu dokumentaciju. Kako je bilo previše te papirologije nisi imao ni vremena razmišljati o strahu, u biti nisi imao ni vremena razmišljati što te čeka. Strah se probudio tek dva dana prije putovanja kada sam započela sa pakiranjem. Svakojake misli su mi se počele motati po glavi, tipa „Što je ovo meni trebalo?!“.

Sama prijava se odvijala u više navrata, bilo je tu raznoraznih komplikacija i sve se to više manje zbivalo tokom ispitnih rokova, tako da mogu iskreno reći da mi je to razdoblje prikupljanja papirologije bilo jako stresno. Zeitnot je bio sve samo ne strana definicija. Kako tada još uvijek HRV nije bila u EU trebali smo se pobrinuti i za vizu i za dozvolu boravka u Italiji. Po dolasku u Italiju bila sam uvjerenja da sam završila sa papirologijom, ali bome sam se itekako prevarila. Obavljanje papirologije se nastavilo i prvih mjesec dana u Italiji. Sve u svemu, na kraju vrijedi itekako tu tzv. traumu proći jer ono što slijedi je NEPROCJENJIVO ISKUSTVO!

1. Prve impresije pri dolasku u novu sredinu hm..pa mogla bih reći da me pratio osjećaj zbunjenosti i izgubljenosti u vremenu i prostoru, ali istovremeno sam se osjećala ispunjeno i sretno. Bilo mi je drago što sam se makla iz svoje užurbane svakodnevice, daleko od briga i problema, pogotovo od zvonjave svog mobitela. Kako sam došla tjedan dana prije početka predavanja nisam se potrudila upoznavat nove ljude već sam se bacila na solo upoznavanje grada. Prvih tjedan dana bila sam prepuštena samoj sebi i uživala u svakom trenutku, upoznavala sam grad i istraživala svaki njegov kutak. Nakon stresnog razdoblja tih tjedan dana mi je došlo kao melem za dušu.

Nije mi puno trebalo da se snađem, već nakon tjedan dana sam upoznala dosta veliki dio grada, ali tek nakon mjesec dana sa svom sigurnošću mogu reći da sam se snašla. Osoba koja mi je puno značila u tom periodu i koja mi puno znači i dan danas je moja tadašnja cimerica (autohtona Talijanka J) . Pomogla mi je u svakom pogledu, zbog nje sam se osjećala kao doma. Nije me nešto pretjerano vukla nostalgija za domom jer sam se upravo zbog nje i osjećala kao da sam svoj na svome.

1. Nakon tjedan dana soliranja i relaksiranja po Torinu počela su i predavanja, i već na prvom predavanju ekipa se i više nego isprofilirala. Odmah su krenila svakojaka događanja; tulumi, večere, izlasci, druženja kod ovog ili onog, ili ovog ili onog tipa hehe, i tako step by step smo se toliko skompali da više nismo znali kako jedni bez drugih. Zvuči cheesy ali stvarno tako je i bilo. Osjećaj pripadnosti jednoj velikoj internacionalnoj i multikulturalnoj obitelji bio je neprocjenjiv J ( mix Hrvatske, Australije, Belgije, Danske, Poljske, Njemačke, Engleske, Španjolske i Italije je bila dobitna kombinacija).
2. Iskustvo koje me obogatilo u svakom smislu te riječi. Moja razmišljanja i moja stajališta nikad više neće biti ista kao što su bila prije Erasmusa. Pregršt iskustava koja su me, vjerujem, učinila boljom osobom. Tolerancija, upoznavanje novih kultura i običaja, upoznavanje povijesti zemalja iz kojih su došle osobe koje sam upoznala za vrijeme Erasmus razdoblja...
3. Ono što mi najviše nedostaje jesu druženja s osobama koje su mi prirasle srcu. Uvjerenja sam da ih nikad neću zaboraviti. Još uvijek sam u kontaktu s njima, čujemo se preko društvenih mreža i preko Skype-a, ali to nikad ne može nadomjestiti onaj osjećaj kad pričaš s osobom uživo. Nažalost geografska udaljenost nije na našoj strani.
4. Mislim da bi vrijedilo poraditi na odnosu između profesora/učitelja i studenata/đaka. Po meni bi taj odnos trebao biti malo otvoreniji. Pod tim mislim da bi profesor/učitelj trebao znati cijeniti mišljenja đaka/studenta, te poticati neke rasprave vezane za ovu ili onu tematiku. Samim tim bi se potaklo studente/đake na razmišljanje i sudjelovanje u nastavi, a ne samo na puko pasivno slušanje predavanja/nastave. Na predavanjima koje sam pohađala tokom Erasmus razdoblja najviše me se dojmilo to aktivno sudjelovanje u nastavi. Nijednom se nisam osjećala neugodno kad bih nešto htjela pitati i na kraju krajeva i izreći svoje mišljenje.

Što se tiče samih materija tj. predmeta koje imamo zastupljene u našem školstvu, mislim da smo u tome ispred Italije. Pod tim mislim da imamo bolje razrađen  program školstva. Što se tiče opće kulture i informiranosti, u toj utrci nedvojbeno pobjeđujemo.

1. Pa u biti dosta sam putovala, što unutar regije Piemonte (u kojoj sam bila stacionirana), što po Italiji pa i šire. Regija Piemonte je bogata dvorcima, ljetnikovcima te predivnim parkovima koji su sagrađeni za vrijeme vladavine savojske dinastije, tako da sam itekako imala što vidjeti u toj regiji. Bila sam kod prijateljice u Rimu, koja je također bila na Erasmusu, na kraju krajeva ipak svi putevi vode u Rim J . Tjedan dana prije povratka doma pao je mali Tour de Italia. Milano, Genova, Monterosso al Mare (jedan od naselja ligurskog priobalja Cinque Terre), Bologna, Siena, Firenza, San Gimignano i na kraju Ancona su gradovi koje će mi zauvijek ostati u lijepom sjećanju i to sve zahvaljujući mom bratu i njegovom urođenom smislu za avanturu.

Ono što me se najviše dojmilo je putovanje na koje sam otišla po završetku ispitnih rokova. Putovanje koje se nadasve spontano dogovorilo; uhvatili smo vrlo jeftine karte s Ryanariom, a za smještaj su se pobrinili naši dragi domaćini koje smo upoznali za vrijeme Erasmusa. Ukratko, ekipa se dogovorila da odemo malo proslaviti uspješno položene ispite u Irsku i Belgiju. Mogu reći da mi je to bilo najbolje putovanje ikada! Samo ću reći da su se Guinness i raznorazne ukusne belgijske pive točile u potocima,..Zemlje su predivne, ali ni piva nije loša ;)

1. Ako se ikada nađete u Torinu, moja preporuka je prvo se učlanite u AEGEE TORINO i prepustite se njihovim savjetima. Za sva vaša pitanja oni će naći prikladan odgovor. Ako želite tulumariti tu su oni, ako želite voditi pametne rasprave tu su oni, ako želite obilaziti muzeje, kulturno se uzdizati tu su oni, ako želite na koje putovanje opet tu su oni..To su mladi ljudi kao vi, koji su željni pomoći vam, ali isto tako željni dobre zabave i novih prijateljstava.
2. Joj, tih anegdota ima toliko da im se ne zna broj, ali ipak pokušat ću dočarati jednu:

Prvi odlazak na predavanje mi je bio iskreno malo traumatičan, nikog nisam znala i nisam znala što očekivati što od svojih budućih kolega što od profesora. Na kraju je ta trauma prerasla u entuzijazam i to sve zahvaljujući jednom posebnom trenutku.

Da se vratimo na priču, dakle kao prvo uranila sam na predavanje bojeći se da se ne zagubim, naravno da sam se zagubila i to više puta, ali bez obzira na to stigla sam pola sata prije početka predavanja. I koje li čudo nisam bila jedina, bilo je još kandidata. U tom momentu svašta mi se vrtilo po glavi, tipa da li da priđem nekom i da se upoznam s nekim ili da se jednostavno držim po strani. Odabrala sam ovo zadnje jer eto jednostavno u tom trenutku nije mi se dalo i bilo mi je lakše tako. Svi ti ljudi su nekako bili čudni na prvu, bio je tu po neki pretjerani veseljak, po neki tmurnjak, po neki štreber i usudila bih se reći po neki freak, nitko me nažalost od navedenih profila nije dovoljno privukao, pa sam odustala od ikakvog upoznavanja. Ne znam u koju bi skupinu sebe strpala, ali uvjerenja sam da sam i ja njima čudno izgledala. U nekom određenom trenutku došla je profesorica i svi smo se uputili prema dvorani, sjeli na svoja mjesta i tu je sve započelo. Sjedeći na svom mjestu pogledavala sam oko sebe tražeći nekog dobrovoljca za spontani razgovor i eto prva osoba s kojom sam započela neki normalan razgovor,  bila je osoba do mene. Nakon što smo završile sa časkanjem i zezanjem na račun profesorice, palo mi je na pamet da ju priupitam da li je za neko druženje, točnije pivu, nakon predavanja, a kako nisam bila niti malo tiha dok sam je to pitala na moje sveopće zadovoljstvo javilo se još par kandidata. Najkraći dogovor ikada se pretvorio u druženje do dugo u noć. Spontano i jednostavno garantirano je  idealna kombinacija! Osobe koje sam upoznala taj prvi dan osobe su s kojima sam se družila do zadnjeg dana Erasmusa. Zbog tih dragih mi osoba, moje sjećanje na razdoblje Erasmusa neće nikada izblijediti.