"Žurke bez harmonike"

Glazbenom geniju Dylanu opraštamo što arogantno ignorira Nobelovu nagradu

BD

Dylan još nije reagirao na Nobelovu nagradu. Mnogi mediji etiketirali su ga kao arogantnog i bahatog, bombardiraju ga napadima, no mi mu to ne možemo zamjeriti.

Svaki tjedan spremamo vam glazbeni čušpajz u kojem ćemo se baviti svime i svačime što je vezano za glazbu. Naravno, uz onu glazbu na koju se ne razbijaju čaše i vrte žarulje. Jer tuluma može biti i bez harmonike. Glavni akter ovog teksta je novopečeni nobelovac Bob Dylan.

Već je dobro ižvakana vijest da je Bob Dylan 13. listopada dobio Nobela za književnost. Kao što je poznato, nagrađen je za uvođenje novog pjesničkog izraza u američku književnost, što je izazvalo velike polemike u društvu. Rasprave o tome je li zaslužio nagradu ili nije još se nisu utišale, a već je na medijskom repertoaru nova porcija za raspravu. Naime, Bob Dylan ignorantno ne reagira na nagradu.

Dylan je dobio poziv da 10. prosinca dođe primiti nagradu u Stockholm od kralja Karla XVI. Gustava, ali on još nije prihvatio poziv, a kamoli da je komentirao nagradu vrijednu 900 tisuća dolara. Ostane li i dalje obavijen tišinom, Dylan će biti prva osoba koja je ignorirala odluku Akademije. Neki laureati nisu stizali na dodjeli zbog bolesti, a Jean-Paul Sartre je 1964. odbio nagradu. Dylan je zapravo prvi Amerikanac koji je dobio Nobela u književnosti otkako je to dobio Toni Morrison 1993. godine Prije njega su američki dobitnici u toj kategoriji bili William Faulkner, Ernest Hemingway i John Steinbeck.

Mnogi smatraju da je nagrada trebala ići nekom manje poznatom, a ne popularnom autoru. Dakako, Nobelova nagrada imala bi veći efekt kada bi se dala nekome tko nije toliko poznat, ali je njegov rad dostojan divljenja svjetskih razmjera. Međutim, nikako se ne može reći da ju Dylan nije zaslužio. Sam Alfred Nobel precizirao je kako nagrada za književnost može ići bilo kome čiji radovi svojim moćnim stilom i formom posjeduju književnu vrijednost, što Dylanovi tekstovi zasigurno imaju.

Dylan je prvi izvođač u američkoj pop kulturi koji je primat prepustio tekstovima, a ne glazbenom aranžmanu i pjevanju. Iza sebe ima 37 studijskih albuma, među kojima se kriju glazbena remek djela kojima je utabao svoj put u svjetskoj povijesti glazbe. Jedan je od njegovih kultnih uradaka, ujedno i najpoznatijih, Blowin' In The Wind, koju je Dylan napisao u samo deset minuta. Deset minuta! Toliko nekima nije dovoljno da napišu sastavak o nedjeljnom ručku ili zašto vole svoju mamu, a on je u deset minuta napisao predivnu pjesmu koja se u 60-ima smatrala protestnom pjesmom i koristila u tu svrhu, iako to nije bilo Dylanov motiv.

Još jedna pjesma koja se može smatrati himnom mnogih tadašnjih društvenih promjena je The Times They Are a-Changin. Zanimljivo je da je mjesec dana nakon što je Dylan snimio pjesmu u studiju ubijen predsjednik Kennedy u Dallasu, 22. studenog 1963. godine Teško je nabrojati sve pjesme Boba Dylana koje su bile nadahnuće generacijama, koje su poticale na razmišljanje ili pobuđivale emocije. Tu su još i Tangled Up in Blue, Mr. Tambourine Man, Don't Think Twice It's All Right, Every Grain of Sand, Visions of Johanna, A Hard Rain's A-Gonna Fall... Možemo tako do sutra.

Kako je i popis njegovih pjesama poprilično velik, tako je i veliki popis izvođača koji su izvodili njegove pjesme. Na listi se tako nalaze Neil Young, Stevie Wonder, The White Stripes, U2, Nina Simone, Van Morrison, Kimi Hendrix, Grateful Dead, Joe Cocker, Eric Clapton, Cher, Nick Cave, Johnny Cash, The Byrds, David Bowie, The Beatles, The Band, The Animals i mnogi mnogi drugi.

O postignućima i utjecaju Boba Dylana moglo bi se pisati danima. Upravo zbog toga ne može mu se zamjeriti što pomalo bahato i arogantno ne reagira na Nobelovu nagradu, koju je čak prokomentirao i Leonard Cohen. Iako bi bio red da se skocka i spusti na zemlju, on je kuler koji ne mari za to što drugi misle. I vjerojatno mu Nobelova nagrada ništa ne znači jer nije stvarao glazbu zbog Nobela. Velika je stvar što je uopće Akademija odlučila nagraditi glazbenika, a sad hoće li Dylan svratiti do Stockholma to je manje bitno. Pa zamislite da Johnny Štulić dobije Porina, bi li on reagirao na tu nagradu? Pih, naravno da ne bi. Glazbenim se genijalcima treba sagledati kroz prste kad ih boli kifla za ostatak svijeta. Dovoljno je što su nam svojim radom otvorili druge svijetove. 

Komentari na članak

Vezani članci

Google Street View vas vraća u prošlost

Virtualni vremeplov

Google Street View odsad vas može vratiti u prošlost

Pomoću nove opcije pogledajte kako je vaš grad izgledao prije dvije godine.

Neno Belan u Domu sportova

Koncert u Domu Sportova

Neno Belan ponovno s Fiumensima slavi ljubav

Autor koji je napisao neke od najromantičnijih stihova u slavu ljubavi, uz koje su se zaljubljivale ili zbog ljubavi patile brojne generacije obožavatelja, za svoj valentinovski koncert priprema poseban program.

Marius Mihalache

Koncert u Zagrebu

„Balkaniada”: spoj balkanskih ritmova i popularne rumunjske glazbe u HNK-u

Glazbena koncepcija, kojom će se Marius Mihalache predstaviti i hrvatskoj publici, potaknula je balkanske ritmove do zanimljivih krajnosti stvarajući fuziju popularne rumunjske glazbe s tradicionalnom balkanskom glazbom.

Srce u Zoni, druga večer

Klub Zona

Posljednje Srce u Zoni

Ovo je sedma nedjelja Srca u Zoni, a i u prethodnih su šest članovi i prijatelji Udruge Srce s voditeljima razgovarali o temama iz svakodnevnog života, njihovim izazovima i uspjesima.

Transmania

Premijera u kinu Tuškanac

VIDEO: Zagrebačka publika večeras će premijerno pogledati omnibus „Transmania“

Premijera omnibusa „Transmania“ pred domaćom publikom održat će se u sklopu Zagreb Film Festivala u kinu Tuškanac.