Sartre potvrdio svoju veličinu odbijanjem najprestižnije nagrade
Jean-Paul Sartre odbio je 1964. godine Nobelovu nagradu za književnost te je time ostao ustrajan u svojoj filozofiji i moralnim načelima.
Jean-Paul Sartre odbio je 1964. godine Nobelovu nagradu za književnost te je time ostao ustrajan u svojoj filozofiji i moralnim načelima.
Nobelova nagrada nije tek nagrada – ona je simbol pojedinčeva uspjeha kojim je nepovratno zadužio svijet. Dodjeljuje se svake godine u kategorijama ekonomije, fizike, medicine, kemije, književnosti i mira te je mnogima izvor inspiracije. Priznanje kojim se nobelovcima izriče zahvalnost za njihov rad nije samo simbolično; prati ga i novčana nagrada koja iznosi nešto više od milijun eura, s ciljem podupiranja budućih znanstvenih istraživanja i radova. Nobelovac s naših prostora, Ivo Andrić, 1961. je godine odlučio odreći se svoje nagrade s ciljem unapređenja bosanskohercegovačkog bibliotekarstva te na taj način vjerojatno pripomogao obrazovanju mnogih, a Sartre se nekoliko godina kasnije odlučio na mnogo radikalniji potez.
Na današnji je dan 1964. godine Jean-Paul Charles Aymard Sartre, francuski romanopisac, filozof, esejist, dramaturg, scenarist i kritičar, iz moralnih razloga odbio primiti Nobelovu nagradu koja mu je dodijeljena. Iako je on službeno ostao dobitnikom nagrade jer ona za tu godinu nije dodijeljena drugom piscu, Sartre je ovim činom pokazao da je čvrst u svojim moralnim načelima i životnoj filozofiji. U svojim je djelima objasnio filozofiju egzistencijalizma koja kaže da egzistencija prethodi esenciji, odnosno, da je na pojedincu samom kako će kreirati smisao svoga života jer život, na svome početku, ne donosi značenje utkano u sebe.
– Pisac ne smije dopustiti da ga se pretvori u instituciju, čak i ako se to dogodi u najčasnijim okolnostima kao što je to ova situacija. – pojasnio je slavni filozof u svome pismu kojim je odbio primiti Nobelovu nagradu.
Kao što je ovim činom i pokazao, Sartre je živio svoju filozofiju. Sa Simone de Beauvoir, svojom životnom suputnicom te također slavnom književnicom, filozofkinjom i istaknutom intelektualkom koja se zalagala za emancipaciju žena, provodio je sate u razgovorima, diskusijama, pisanju i ispijanju kave. Iz tih su zajedničkih sati proizašla neka njegova najutjecajnija djela. Bili su angažirani u društvenim promjenama te su se borili na strani radikalnih studentskih pokreta u Parizu 1968. godine
Sartre u razgovoru sa Simone de Beauvoir i Che Guevarom, FOTO: Wikipedia
Vjerojatno najpoznatije djelo te jedan od najutjecajnijih romana egzistencijalizma, ali i književnosti 20. stoljeća uopće, jest Mučnina, izdana 1938. godine Pojedinac je, u romanu, suočen sa strašnom slobodom te mučninom koju takva svijest o kvaliteti postojanja nosi sa sobom. Neraskidivo je povezan sa svijetom, od čega ne može pobjeći. Iako mu je Nobelova nagrada dodijeljena zbog svog djela koje je, bogato idejama, ispunjeno duhom slobode i potragom za istinom, snažno utjecalo na naše doba, Sartre je odlučio ostati svjesno slobodan.
– Ovaj je stav zasnovan na mome viđenju piščeva zanata. Pisac koji iznosi političke, društvene ili literarne stavove mora djelovati samo vlastitim sredstvima – pisanom riječju. Sve počasti koje bi mogao primiti izlažu njegove čitatelje pritisku koji ne smatram poželjnim. Ako se potpišem kao Jean-Paul Sartre, to nije isto što i Jean-Paul Sartre, laureat Nobelove nagrade. – čvrsto je iznio svoju odluku.
Nije prihvaćao ni druge nagrade te je ostatak života proživio skromno, pišući i društveno djelujući. Želio je biti zapamćen po svojim djelima, a ne posredništvom etiketa kojima je naše društvo u velikoj mjeri sklono. Umro je 1980. godine, vjerojatno zbog snažnog ritma rada, ali radeći ono što je volio i čemu je posvetio cijeli svoj život.
