Predstava koja balansira na rubu imaginarnog i dokumentarnog gostuje u Kerempuhu

Nakon uspješne sezone u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu, predstava Na kraju tjedna Bobe Jelčića gostovat će u srijedu 15. lipnja na Danima satire Fadila Hadžića. Riječ je o najvećemu domaćem i regionalnom festivalu specijaliziranoga teatra u organizaciji Satiričkoga kazališta Kerempuh koji se održava od 3. do 19. lipnja.

Predstava je praizvedena u studenom 2015. u zagrebačkom HNK-u, uz odličan prijem publike i kritike. Radi se o prvome dramskom projektu koji je ovaj uspješni i nagrađivani redatelj postavio na sceni središnje nacionalne kuće. Glumačku postavu čine: Livio Badurina, Ana Begić Tahiri, Jadranka Đokić, Goran Grgić, Ivan Jončić, Damir Markovina, Vanja Matujec i Bojan Navojec.

Dani satire Fadila Hadžića jedinstven su festival u regiji koji u prvi plan postavlja najzanimljivija satirična ostvarenja iz protekle kazališne sezone različitih hrvatskih i regionalnih kazališta. Ovogodišnja izbornica festivala, dramaturginja Željka Udovičić Pleština, za program jubilarnoga 40. izdanja festivala od ukupno 59 prijavljenih predstava odabrala je 14 naslova.

Na kraju tjedna bavi se proturječjima srednje klase današnjega, posttranzicijskoga društva kao impulsima mnogo šire društvene dinamike. Likovi izlaze iz svojih uobičajenih situacija i obrazaca, dok skriveni i potisnuti impulsi izbijaju na površinu. Izmjena i varijacija ciklusa struktura je ove predstave koja miješanjem fikcije i teatra balansira na rubu imaginarnoga i dokumentarnoga. Bobo Jelčić u dosadašnjem je radu kreirao poseban način rada s glumcima koji postaju i suautorima predstave.

Improvizacijama na zadani problem traži se posredna ili neposredna veza s izvođačima, a tako i s publikom koja ih prepoznaje kao ljude iz svoje svakodnevice, sebi bliske i razumljive. To se ne događa bez emocija i humora koji su sastavni dio kazališta ovog redatelja. Njegov rad odlikuje fokusiranje na detalje, on dramaturški krupnim planovima gradi totale predstave koja uvijek odražava neki trenutak pojedinca, a time i društva.

Vječito zapitan nad čudom svakodnevice i uobičajenim sitnicama, Jelčić stvara sadržaj s kojim se lako povezati i suosjećati kao s vlastitim. On kazališnim činom nenametljive, pritajene poetike transcendira do univerzalnih pitanja i bolnih mjesta na tijelu našega zajedništva.