Komentar novinarke portala Studentski.hr

#LijepaNaša - virtualni stup srama

mfw

Mržnja prema izbjeglicama došla je do takve razine da neki priželjkuju uskrsnuće Hitlera kako bi se "doveo red". Može li se reći da ljudska civilizacija uistinu napreduje, s obzirom na to da i dalje postoje pojedinci koji drugima ne bi dali pravo na bolji život?

Od malih nas nogu uče kako je Hitler jedan od glavnih negativaca u povijesti. Učeći povijest u osnovnoj školi, neki su se od nas zasigurno zamišljali u ulozi Ivane Orleanske i branili se od Engleza, neki su bili Matija Gubec i hrabro se borili za svoje ideale, a neki su možda gledali u strop za vrijeme predavanja i razmišljali kako bi bilo zgodno biti Mario Balotelli, razmišljati o lijepim ženama i o tome kako se ispravno oblači marker. Kako god, Hitler je mnogima u djetinjstvu bio usađen u glavu kao zlikovac. Međutim, ima onih koji su ga počeli glorificirati u zreloj dobi. Ako ste mislili da nikome ne nedostaje, varali ste se.

„Bože, za ovakve bi trebao Hitler da se vrati”, „Švabi su pogrešnu populaciju stavili u Dachau i Auschwitz”, „Opet nam treba Hitler, Putin za ovo neće biti dovoljan”, „Ustani Adolfe, Njemačka i Europa te zove”, „U plinsku komoru sve” - sve su to komentari od srca posvećeni izbjeglicama. 

Zahvaljujući jednoj anonimnoj kampanji, komentari o izbjegličkoj krizi, poput spomenutih, objavljeni su na virtualnom stupu srama. Puno ime i prezime osoba koje su širile govor mržnje stavljeni su na stranicu #LijepaNaša, uz profilnu sliku. Osim što komentari tih ljudi govore mnogo o njihovom nedostatku tolerancije, oni se i zbog kršenja 1. stavka članka 325. Kaznenog zakona Republike Hrvatske dovode u opasnost da završe u zatvoru na tri godine. 

Temeljni problem ovih slučajeva nije kazna od tri godine. U našoj divnoj pravnoj državi ekspresno se izlazi iz zatvora čak i nakon političkih malverzacija, pranja novaca gigantskih razmjera, pa čak i nakon silovanja, stoga ćemo taj segment problema ostaviti po strani. Ovdje je problem nedostatak razumijevanja prema izbjeglicama.

U Hrvatsku je dosad ušlo 271 152 izbjeglica (sada već i više). Mnogi na njih gledaju kao na životinje, parazite, nižu rasu, iako bi vjerojatno i sami tako postupili na njihovom mjestu. Mnogi u sebi gaje strah od nepoznatog, zbog čega se bez konkretnih razloga povećava mržnja prema izbjeglicama te se stereotipi uzimaju kao općeprihvaćene činjenice. 

Jedan od stereotipa jest da će muslimani preplaviti naše teritorije i istrijebiti Europljane, što je daleko od istine. Primjerice, čak i kada bi EU primila sva četiri milijuna izbjeglica iz Sirije i kada bi svi oni bili muslimani, postotak muslimana u EU porastao bi s 4% na 5%. Usto, većina je sirijskih izbjeglica obrazovana, stopa nataliteta bila im je opadajuća i prije građanskog rata, pa ne bi moglo doći do muslimanske invazije.

Žalosno je da se mora koristiti statistikom kako bi se branilo ljudsko dostojanstvo i pravo na bolji život. Dakako, izbjeglička je kriza uzrokovala nerede u mnogim državama, ali za to nisu krivi ti ljudi koji bježe od kaotičnog stanja u svojoj zemlji ili jednostavno tragaju za boljim životom, već države koje se nisu pravovremeno pripremile za dolazak izbjeglica, koji su pojedini znanstvenici predviđali.

Želja za kvalitetnijim životom osigurala je izbjeglicama i status ekonomskih migranata. Ne može se reći da je ta sintagma u potpunosti kriva, međutim dobila je pogrdno obličje. Ta se etiketa smatra prigodnijom jer, kako neki tvrde, u njihovim zemljama ne može biti toliko gadno. Halo, pa da mu je toliko loše u životu, ne bi imao Iphone?! Pa ja bih živio ko baja s tih par tisuća eura koje su potrošili na brod i taksije! Svojim golim tijelom branio bih domovinu i sve bih ih razrokao s kalašnjikovom! Oni ne mogu biti išta drugo no ekonomski migranti jer bježe u Njemačku; ta da je takva katastrofa epskih razmjera u njihovim domovinama, zadovoljili bi se i Hrvatskom. Ovo su samo neki od primjera koji se mogu čuti u razgovoru s ljudima. Ljudi s takvim mišljenjem vjerojatno bi odabrali Hrvatsku kao Obećanu zemlju te tamo našli utočište sreće, idile i kvalitetnog života. How yes no, išli bi u zemlju koja im može osigurati dostojan život ili život kvalitetniji od onog kojeg su imali. Osim ako su u pitanju mazohisti.

Mnogi od izbjeglica su nedužni, no to ne sprječava neke da budu na meti raznih uvreda. Stranica #LijepaNaša divno ilustrira mišljenja nekih kako izbjeglice treba strpati u plinske komore, kako ih treba poubijati, strpati u Jasenovac i slično. Paradoksalno je da živimo u državi gdje se 2011. 86, 28% stanovnika izjasnilo da su pripadnici katoličke vjere, a očito je i dalje velik broj onih koji su zaboravili na postulat „Ljubi svoga bližnjega kao samog sebe”.

Vjera je ovdje nebitna. Iako bi bilo lijepo pomoći izbjeglicama, nije ni to kranji imperativ. Dovoljno je da se potrudite bar nakratko staviti u kožu tih ljudi, staviti se u njihovu poziciju, ukalupiti se u njihov svjetonazor i shvatiti kako im je. Često se u životu ponašamo u skladu sa stihovima Brkova „Tolerancija mi nije jača strana, svi drugi griješe, a ja sam bez mana”, no treba svoj slatki mali dio narcisoidnog ega ponekad ostaviti sa strane i pobrinuti se za druge. Zašto? Zato jer biste i vi voljeli da se vama pomogne u takvoj situaciji.

Shakespeare je u svojoj komediji Na tri kralja ili kako hoćete napisao: „There is no darkness but ignorance” ili „Nema goreg mraka od neznanja”. Bilo bi lijepo da se takozvani komentatori izbjeglica sa stranice #LijepaNaša sjete toga kada će braniti svoje poluargumentirane ili neargumentirane stavove, umjesto da si osvijetle nepoznata područja i prošire vidike. Možda će onda shvatiti da nam Hitler ipak ne treba.

Komentari na članak

Vezani članci

Dijamanti

Anamarija Dimač

Kad narastem, želim biti sponzoruša

Živimo u sjebanoj državi. Džaba ti znanje kad ga nemaš gdje iskoristiti. Poslodavci ti već u startu poruče da uz životopis dostaviš i svoju sliku, što u prijevodu znači – ako si ružan, zajebi one petice na faksu. Ako nemaš sise, zajebi ih još više…

Google fortuneteller naslovna

„Google Fortunetelling“

Google podiže svijest o izbjegličkoj krizi zabavnim alatom

Dok se većina ljudi pita hoće li riješiti završni ispit na dekanskom roku, milijuni ljudi žele znati hoće li preživjeti sutra!

SIA

Prošlogodišnji pobjednici natjecanja Social Impact Award

INTERVJU: Aplikacija AuThink pomaže autističnoj djeci s učenjem

„Ako bih SIU opisao jednom riječju, ona bi ona bila – nadahnjujuće. Toliko entuzijastičnih ljudi na jednom mjestu, i to sa super idejama za rješavanje određenih probleme svoje zajednice...“

2

Smanjen broj učenika i škola

Više učitelja, a kvaliteta obrazovanja niža

Porazni su rezultati za Hrvatsku jer se smanjuje broj učenika u osnovnim i srednjim školama, dok se broj nastavnika postupno povećava.

2+2, FOTO: ikonografija

Ivan Horvat

Odluka donesena na referendumu obvezatna je

U bučkurišu ljudi i društva dvije stvari izazivaju alergijske pojave na mome biću. To su licemjerje konzervativnih i glupost liberalnih. Interesantno je da ovi drugi pokazuju znatnu količinu jednoga i drugoga zadnjih dana.