LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Intervju: Tomislav Lalić

Slavonska udruga studenata: radom i trudom do prepoznatih projekata

Slavonska udruga studenata uskoro slavi svoj drugi rođendan, među najmlađim su zavičajnim studentskim udrugama, a nama se čini kao da su tu već godinama. Tomislav Lalić, osnivač i predsjednik razgovarao je s nama o prve dvije godine rada te budućim planovima i projektima.

Slavonska udruga studenata uskoro slavi svoj drugi rođendan, među najmlađim su zavičajnim studentskim udrugama, a nama se čini kao da su tu već godinama. Tomislav Lalić, osnivač i predsjednik razgovarao je s nama o prve dvije godine rada te budućim planovima i projektima.

Slavonska udruga studenata uskoro slavi svoj drugi rođendan, među najmlađim su zavičajnim studentskim udrugama, a nama se čini kao da su tu već godinama.

Tomislav Lalić, osnivač i predsjednik udruge razgovarao je s nama o prve dvije godine rada te o budućim planovima i projektima udruge.

Kako je došlo do osnivanja Slavonske udruge studenata?

Odmah nakon dolaska na studij u Zagreb imao sam želju pokrenuti zavičajnu udrugu. Sredinom 2012. kada je osnovana Slavonska udruga studenata pri Zagrebačkom Sveučilištu postojalo je više od 20 zavičajnih studentskih udruga, a ja sam bio predsjednik zagrebačkog ogranka Udruge brodskih studenata. Za Slavoniju je postojalo nekoliko manjih udruga koje su pokrivale uža područja svojih gradova, no većina Slavonaca nije imala svoju udrugu. Logičan slijed je bilo osnivanje jedne zavičajne studentske udruge za cijelu Slavoniju i Baranju.

Osnivanje je trajalo dugo jer nije bilo lako okupiti na jednom mjestu ljude iz cijele Slavonije i Baranje, ali uz pomoć prijatelja iz cijele Hrvatske uspio sam pronaći ekipu s kojom sam pristupio osnivanju.

Proces osnivanja Slavonske udruge studenata

Je li ljubav prema zavičaju bila jedini razlog osnivanja Udruge?

Sigurno nije bila jedini, ali je sasvim dovoljan razlog. Mene je na osnivanje Udruge potaknula želja za povezivanjem mladih Slavonaca u Zagrebu koji će već za nekoliko godina biti akademski građani, raditi odgovorne poslove i nadam se moći pomoći našoj Slavoniji. Smatram da najviše možemo pomoći Slavoniji ako uspijemo sačuvati običaje i tradiciju te ih prenijeti na generacije koje dolaze. Svojim radom želimo promovirati Slavoniju i nadam se potaknuti mlade ljude da se nakon studija vrate kući. Svi Slavonci gaje veliku ljubav prema rodnom kraju, a ako se stvore i gospodarski preduvjeti za povratak kući siguran sam da se ne moramo brinuti za budućnost Slavonije.

Kako su slavonski studenti reagirali na osnivanje Udruge?

Reakcije su bile izrazito pozitivne. Najbolji pokazatelji su više od 500 članova u manje od dvije godine i puno različitih projekata koje smo ostvarili u tako kratkom periodu. Slavonci su i inače na glasu kao vrijedni i radišni ljudi pa je bilo za očekivati da neće sjediti prekriženih ruku.

Kako ste u tako kratkom roku postali jedna od najvećih studentskih udruga u Zagrebu?

Naš je uspjeh kombinacija nekoliko faktora. Uvelike je pomoglo ranije iskustvo koje sam imao. Kao što sam ranije spomenuo, prije osnivanja SUS-a bio sam predsjednik zagrebačkog ogranka Udruge brodskih studenata. Prije toga bio sam aktivan član Studentskog zbora i Vijeća Pravnog fakulteta, član nekoliko stručnih udruga i voditelj nekoliko uspješnih projekata. No najveći uspjeh leži u dobroj organizaciji i timu koji je okupljen u udruzi i koji uvijek djeluje kao ekipa.

Prilikom osnivanja Udruge odmah smo učinili odmak od bilo kakvog utjecaja politike na rad i to nam je uvelike pomoglo. U svojem radu smo samostalni, imamo u svojim redovima ljude svih svjetonazora koje veže ljubav prema zavičaju i koji su spremni svoje slobodno vrijeme utrošiti na volonterski rad. Sve je na koncu dovelo do toga da Udruga ima zdrave i dobre temelje na kojima je lako graditi uspjeh.

I prije osnivanja smo riješili stvari za koje udruge potroše 2-3 početne godine Odmah po osnivanju smo imali riješene sve tehničke stvari koje udrugu čine prepoznatljivom – lijepo dizajniran logo, web stranicu, članske iskaznice, zastavu, himnu... pa smo u kratkom roku uspjeli doći do studenata i privući jako veliki broj zainteresiranih.

Spomenuli ste dobru organizaciju – kako je uopće Udruga organizirana i  koja su njena tijela?

SUS ima dosta zanimljivu organizaciju rada koji omogućuje da uvijek imamo dovoljan broj aktivnih članova. Udrugu vodi predsjedništvo na čelu s predsjednikom. Predsjedništvo se sastoji od 15 osoba i složeno je tako da pokriva cijelu Slavoniju pa svaki član dolazi iz područja jednog od 15 najvećih gradova Slavonije i Baranje. Uz predsjednika između članova predsjedništva se bira potpredsjednik i tajnik. Predsjedništvo bira skupština na rok od dvije godine

Uz puno rada i truda do cijenjenih i prepoznatljivih projekata

Radite puno projekata, možete li izdvojiti one najveće i najuspješnije?

Dosad smo radili puno projekata: različitih radionica, sportskih natjecanja pa do humanitarnih akcija i studentskih putovanja. Izdvojio bih SUS KUP – Slavonsku malonogometnu ligu koja se održava zadnje dvije godine i koja će nadam se postati tradicionalno sportsko druženje slavonskih sportaša te u budućnosti se pretvoriti u sportsko natjecanje u više sportova.

Organizirali smo dvije humanitarne akcije kojima smo pomagali socijalno ugrožene obitelji iz Slavonije, a dobra djela ćemo nastaviti i ove godine sa 3. humanitarnom akcijom. Radili smo edukativne radionice, svojim članovima ponudli jeftnije učenje stranih jezika, vodili ih na predstave i organizirali studentski folklor koji će nadam se već sljedeće godine se pretvoriti u pravu folklornu sekciju koja će nastupati na studentskim događanjima u Zagrebu.

Svakako treba spomenuti sada već tradicionalne Slavonske noći na koje smo u zadnje dvije godine doveli neka od najvećih imena slavonske estrade – za SUS su redom nastupali Slavonia Band, Slavonske Lole, Opća Opasnost, a na posljednjoj Slavonskoj večeri razveselili su nas Najbolji Hrvatski Tamburaši. Organizirali smo i večer folklora za stanovnike studentskog doma Stjepan Radić, a dva puta smo ugostili amaterska kazališta iz Slavonije te organizirali predstave u Zagrebu.

S drugim zavičajnim studentskim udrugama putovali smo na hodočašće u Mariju Bistricu te u naš Grad heroj – Vukovar. Najveći projekt do sada bilo je trodnevno putovanje Slavonijom pod nazivom „Vremeplov kroz Slavoniju“ kroz koji smo grupi od pedesetak studenata pokušali približiti povijest našeg kraja i upoznati ih s turističkom ponudom Slavonije i Baranje. Projekt je bio više nego uspješan pa se novo putovanje u Slavoniju planira već na jesen.

Spomenuli ste suradnju s drugim udrugama, kako to funkcionira?

Često ljudi koji su izvan zavičajnih udruga misle da smo jedni drugima konkurencija i da ne surađujemo, a istina je upravo suprotna. Sve nas veže ljubav prema zavičaju i želja da upoznajemo druge zavičaje, tradiciju i običaje. U posljednih nekoliko godina osnovano je puno zavičajnih udruga, a od 2009. predsjednici gotovo svih zavičajnih udruga se redovito sastaju u sklopu Koordinacije zavičajnih studentskih udruga. U posljednje vrijeme kao plod suradnje zavičajnih udruga pokrenuto je nekoliko projekata koje udruge organiziraju zajednički kao što je hodočašće u Mariju Bistricu na koje smo išli prije nekoliko dana, redoviti godišnji posjet Vukovaru te projekt „Tko smo? Što smo? Odakle smo?“ putem kojeg zavičaj i rad udruge predstavljamo građanima grada Zagreba na Trgu kralja Tomislava.

Slavoniju je nedavno pogodila poplava. Kako ste vi kao slavonska udruga reagirali na nepogodu koja je pogodila vaš kraj?

SUS je bio među prvima koji su reagirali, a naš prostor u Bauerovoj 19 postao je jedno od centralnih mjesta za prikupljanje pomoći. Iz našeg prostora smo prema Slavoniji, a kasnije i prema Bosni i Hercegovini poslali preko 50 kamiona pomoći u dva tjedna. U ta dva tjedna bilo je preko 150 volontera koji su pomagali dovoziti, razvrstavati, pakirati i odvoziti stvari. Bilo je tu puno članova udruge, ali i puno slučajnih humanitaraca – Zagrepčana, Dalmatinaca, Zagoraca i drugih koji su svakodnevno s nama pomagali da se što više stvari prikupi i dostavi u Slavoniju. Nas nekoliko koji smo vodili cjelokupnu akciju nakon dva tjedna smo bili potpuno iscrpljeni jer smo jako malo spavali i od jutra do kasno navečer bili u prostorijama Udruge kako bi pomoć došla na vrijeme i u prave ruke.

Ipak, nakon što je akcija završila svi smo se osjećali ispunjeno. Koliko god čovjek vjeruje u ljude ipak ga ovakve nesreće iznova iznenade. Ljudi otvorenog srca imaju želju pomagati unesrećenim ljudima. Nismo stali samo na prikupljanju pomoći pa smo i nakon završetka akcije nastavili s aktivnostima. Tako smo u zagrebačkom restoranu Mali Raj zajedno s dečkima iz TS Zlatni Zvuci organizirali veliki humanitarni tamburaški koncert na kojem je nastupilo desetak tamburaških sastava. Također, u suradnji s Clubom Roko organizirali smo veliki humanitarni koncert Mate Bulića „Srcem za Slavoniju. Tu naše aktivnosti sigurno neće stati te ćemo nastaviti pomagati pogođenim područjima jer tek sada će im pomoć biti najpotrebnija.

Bliži se kraj akademske godine, imate li u planu još neke projekte ostvariti u ovoj akademskoj godini?

Trenutno članove Udruge najviše okupira uređenje prostora koji je Slavonska udruga studenata dobila na korištenje. Radi se o devedesetak kvadrata u samom centru koji smo od grada Zagreba dobili u dosta lošem stanju pa je potrebno puno rada i sredstava kako bi se prostor doveo u red i stavio u funkciju. Sljedeće godine prostor će biti centralno mjesto za sve projekte i aktivnosti Udruge, a samim time okupljanje članova će biti češće, a privlačenje novih članova još lakše.

Osim uređenja prostora uskoro ćemo izdati i prvi broj našeg časopisa na kojem se naporno radi posljednjih mjeseci. Časopis će nositi ime „Glas ravnice“, a izlazit će semestralno od sljedeće akademske godine Također s prijateljima iz Udruge studenata grada Splita organiziramo malonogometni turnir u sklopu Radićevih dana u studentskom domu Stjepan Radić. Osim toga organizirat ćemo i turnir u beli te naravno proslavu svog 2. rođendana. Ne smijemo zaboraviti i da u našim prostorijama u ulici Antuna Bauera 19 organiziramo gledanje Svjetskog nogometnog prvenstva. Svakodnevno će za sve posjetitelje biti organizirane nagradne igre, kvizovi i naravno zajedničko gledanje utakmica.

S obzirom na veliki broj projekata i uređenje prostora – kako dolazite do sredstava da bi to sve funkcioniralo?

Jako teško! Mnoge projekte prijavljujemo na natječaje pri čemu najviše razumijevanja za naše potrebe i najveću pomoć u obliku financija daje Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu. Bez toga bi većinu projekata bilo nemoguće provesti. Što se tiče uređenja prostora sve ovisi o nama samima i našoj sposobnosti da nađemo sponzore. Hrvatsko gospodarstvo je u takvoj situaciji da se sponzore mora tražiti povećalom, ali uvijek netko prepozna trud i volju za radom pa je voljan pomoći Udruzi i omogućiti uspješno obavljanje projekata.

Također velik dio tereta pada na članove koji često osim svog slobodnog vremena ulažu i svoje novce i donose svoje stvari. Bez toga rad bi bio nemoguć. Također određene suradnje smo ostvarili s pojedinim gradovima u Slavoniji te turističkim zajednicama od kojih bih posebno izdvojio TZ Slavonskog Broda i TZ Županje u suradnji s kojim pripremamo trodnevnu manifestaciju u lipnju na zagrebačkom Bundeku.


Za kraj, kako sav taj rad i trud uskladite sa studentskim obvezama?

Sve je stvar planiranja i širokog tima ljudi koji rade i ulažu svoje vrijeme. Sretni smo što imamo dvadesetak članova koji su izrazito aktivni i barem još toliko koji se povremeno ovisno o svojim obvezama priključuju i pomažu u pojedinim projektima. Projekte planiramo tako da je najintenzivniji rad potreban u vrijeme kada su obveze na fakultetu najmanje, ali uvijek netko mora zapostaviti fakultet kako bi se pojedini projekt uspješno izveo do kraja. Upravo zato se nadam da ćemo od sljedeće godine uz prostor i druženja u prostoru dobiti još aktivnih članova koji će postati dio SUS ekipe i nositi Udrugu u nove i još uspješnije projekte. 

FOTO: SUS