Kupiš novu ploču ili uzmeš staru, upališ gramofon i odvrneš do kraja. Legneš, zažmiriš i uživaš. Ili divljaš. Kako te volja.
Znaš onu frendicu koja se bavi svim živim osim normalnim studentskim stvarima? Onu koja ima sto poslova, pa ne gleda novu epizodu "Samo nebo zna"? E, ovo je ispovijest jedne takve.
Već se neko vrijeme jako trudim biti pozitivna. Naglasak na trudim jer mi baš i ne ide. Ponajmanje petkom.
Primijetila sam u zadnje vrijeme ljudsku potrebu uspoređivanja s drugima. Pokušavamo ići u korak sa svima, a na kraju se ostajemo vrtjeti u krug jer svi idu u različitim smjerovima.
Ovo nisu vremena za opuštanje i moramo biti svjesne da nam neki budući vladajući, nažalost, mogu ugroziti naša prava i slobode.
Mislite da nemate sreće u nagradnim igrama? Nemate pojma!
Isječak iz dana kada će Hrvatska (potencijalno) postati utočište Šveđanima, Fincima, Talijanima i Španjolcima. I ne, nije vic.
Hladno ubojstvo u zagrebačkome kvartu moglo bi poslužiti kao filmski scenarij. Ali dok se to ne dogodi, postalo je inspiracija za društvenu kolumnu koja ima pozitivnu misao i poslovicu za kraj.
Kada se dvoje iz GYMnazijskog klana sretnu, recimo neka to budu Mrle i Kiki, prvo se pozdrave sa 100 sklekova, a onda Kiki pita Mrleta: E, Mrle, jel znaš možda koliko je sati? Mrle na to ispali k’o...
Kolegice i ja tiho smo prokomentirale kako ovo nismo do sada vidjele. Viđaš ih svaki dan, ali nikad u tolikom broju na jednom mjestu. Nekako mi se tada moja želja za slobodnim mjestom, kako bih mal...
Jeste li jedna od onih osoba koje si stalno ponavljaju kako će krenuti volontirati, pa nikako da krenu? Neka vas onda moja priča potakne da svakako započnete!
Ako ćemo iskreno, ja sam tri Valentinova provela u vezi, što ti ostavlja solidnih 17 koje sam bila sama. U oba slučaja mi taj dan nije predstavljao ništa posebno. Uvjerljivo najbolje pitanje koje s...
Čim sam prvi put izašla na ulicu riješena svih 40 kila kofera i okrenula se oko sebe, primijetila sam ekipicu na svakom kantunu. Neš ti toga, pomislila sam, ima toga i u nas. Dok me, u prolazu, isp...
Tebi, dečku koji ide u teretanu, ne zbog sebe, nego zbog cura. Cura je u množini, ako misliš da je tipfeler. Tebi ovo pišem.
Na faksu si. Nemaš vremena, nemaš partnera, nemaš socijalni život. Sve je to u redu.
Strah je uvijek prisutan u našim životima, posebno među nama studentima u ovo ispitno vrijeme. No, gdje završavaju normalni, a gdje započinju glupi, ograničavajući strahovi?
Zamislite da danas jednostavno saznate da umirete za godinu dana. Što biste napravili u to malo vremena što vam je preostalo? Ne smijemo biti živi, a ne živjeti, te razmišljati o životu samo ako na...
Kada god si pipate puls i izbrojite abnormalni broj, a znate da ste zdravi, radi se o napadu panike. Ako ste obišli sve moguće doktore, a nalazi su uredni, ako tlak mjerite nekoliko puta dnevno, a ...
Ah, ti divni dani u mjesecu kad bi najrađe sve prisutne poslala na najbliži vidikovac da odglume 3. prizor iz 4. čina monodrame "Kako je prepelica skočila s vidikovca".
Kao osoba s ograničenim budžetom jer studentske su satnice male isto kao i stipendije, nema posla, država je u banani, idem u "birtiju" popit pet piva jer mi je život užasan i nemam love, odlučila ...
Što je brže, novi Porche Cayenne ili kršenje novogodišnjih odluka?
Jedino pravo nam je šutjeti i što prije završiti svoj studij, pa se udaljiti u zemlje Zapadne Europe, Amerike, Kanade. Jer, kako se naši vlastodršci ponašaju prema nama? Shvaćaju li zašto ovom druš...
Zapitate li se ikad zašto ste toliko mrzovoljni? Ja baš i ne.
Ako ste se ikada pitali kako izgleda vegetarijanski božićni ručak kod bake, sada to imate priliku saznati iz prve ruke!
