Tea Babić

Tužni prizori iz noćnog tramvaja

Tramvaj, noć

Kolegice i ja tiho smo prokomentirale kako ovo nismo do sada vidjele. Viđaš ih svaki dan, ali nikad u tolikom broju na jednom mjestu. Nekako mi se tada moja želja za slobodnim mjestom, kako bih malo odmorila, učinila glupom.

Već je ponedjeljak, rani jutarnji sati. Vraćam se s posla, noćna smjena. Tri ujutro. neki mali minus je vani pa nije hladno kao inače u ovo doba, a i sve o čemu razmišljam je kako bi bilo dobro odmoriti. Znate, noge su postale malo teške. Jedino što imam u glavi je topli dom, krevet i već vidim sebe kako sam se ušuškala u deku i zaspala. Uđem u tramvaj s kolegicama i tražimo pogledom neko slobodno mjesto. Nema ga. Olakšanje je bilo to što znam da noću tramvaji brže dođu na odredište pa se neću dugo voziti.

Svatko ima svoje brige. I želje. I ciljeve. I probleme. Što misliš, tko su ti ljudi koji koriste javni prijevoz tako kasno? Da, tebe pitam. Ti koji čitaš ovo i brineš se hoće li djevojka koju si pozvao na kavu doći. Ti koja čitaš ovo i brineš se kako će proći tvoj sutrašnji ispit.

Viđaš ih svaki dan. Jedna od njih je starija gospođa obučena u poderani crni kaput kojemu je davno istekao rok trajanja. Drugi je neki stariji gospodin sijede kose s nekoliko vrećica u rukama u kojima se nalaze plastične boce. Žena, jedna od rijetkih koji ne spavaju, čiji je pogled zastrašujuć, majka je koja je u ratu izgubila sina. Iza nje je starac koji je prokockao sve što je imao. Kolegice i ja smo tiho prokomentirale kako ovo nismo dosad vidjele. Viđaš ih svaki dan, ali nikad u tolikom broju na jednom mjestu. Nekako mi se tada moja želja za slobodnim mjestom, kako bih malo odmorila, učinila glupom.

FOTO: Pixabay

Tramvaj je bio ispunjen ljudima koji su spavali. Oni nemaju kuću, oni nemaju krevet, nemaju toplu deku i toplu vodu. Pitanje je što jedu i kako dolaze do hrane. Pitanje je koja je njihova životna priča, a imaju je sigurno. Imamo ju svi, a pričamo je na tako različite načine. A trebale bi biti slične; različite, ali slične. Vjerujem da oni imaju želje, ali znaju da ne smiju živjeti od njih. Jer su svjesni toga da ne mogu. I tako žive. Iz dana u dan, svaki mjesec, iz godine u godinu.

Na kraju, moram ti nešto priznati. Bio je to doista tužan prizor. Tramvaj pun ljudi kojima je to jedino mjesto gdje mogu spavati. Ljudi koji preživljavaju. Teško je nešto više komentirati ili pronaći neki zaključak priče. Kada ih vidiš, oni su broj; kada pričaš o njima, kažeš da je puno beskućnika, puno je sirotinje u Hrvatskoj, ali i u svijetu. To je tako, i pomiriš se s tim. Kada sam ih vidjela, znala sam da imaju nešto za reći, za podijeliti sa svijetom, svaki od njih, svaka od njih. A što to? Mogu nagađati, ali znati što je stvarno njih dovelo u tu situaciju je teško. No, opet se pitam, i da znam njihovu priču, bi li to nešto promijenilo? Hoće li to tebi nešto značiti?

Komentari na članak

Vezani članci

GPP Osijek

Gradski prijevoz putnika Osijek

Osijek prvi u Hrvatskoj uvodi besplatan wi-fi u javni gradski prijevoz!

GPP Osijek će, zajedno sa svojim klijentima-oglašivačima, omogućiti putnicima (pri)gradskih autobusnih i tramvajskih linija besplatan pristup internetu.

Snovi

Katarina Marjanović

Usudimo li se živjeti svoje snove?

Ako i dobijemo nalet motivacije, on potraje kraće nego Pernarov boravak u emisiji „Nedjeljom u dva” nakon čega opet sve prebacimo na sutra jer je sutra ponedjeljak, a jedino Nova godina je bolji dan za nove početke od ponedjeljka. Onda dođe taj ponedjeljak, dan novih početaka, ali i dan kada i tvoja kava treba kavu. Tursku. Duplu.

Stari tramvaj

Zagrebački javni prijevoz

ZET i policija najavili obustavu prometa u Zagrebu

Policija moli građane za strpljenje i razumijevanje te savjetuje da na posao dođu prije 7:30 kako bi izbjegli jutarnje gužve u prometu.

Naslovna

Sandy Milinković

Fatalna simbioza društvenih mreža i alkohola

Tekst je posvećen svim kolegicama i kolegama koji su pod utjecajem alkohola bili u dodiru s društvenim mrežama. Nemojte se sramiti, niste sami.

Batak

Tamara Kordovan

Život je kratak, pojedi batak

Kao osoba s ograničenim budžetom jer studentske su satnice male isto kao i stipendije, nema posla, država je u banani, idem u "birtiju" popit pet piva jer mi je život užasan i nemam love, odlučila sam vam predstaviti najbolje namirnice i jela iz studentske kuhinje jer znam da to svakom studentu dobro dođe.