Tea Babić

Tužni prizori iz noćnog tramvaja

Tramvaj, noć

Kolegice i ja tiho smo prokomentirale kako ovo nismo do sada vidjele. Viđaš ih svaki dan, ali nikad u tolikom broju na jednom mjestu. Nekako mi se tada moja želja za slobodnim mjestom, kako bih malo odmorila, učinila glupom.

Već je ponedjeljak, rani jutarnji sati. Vraćam se s posla, noćna smjena. Tri ujutro. Neki mali minus je vani pa nije hladno kao inače u ovo doba, a i sve o čemu razmišljam je kako bi bilo dobro odmoriti. Znate, noge su postale malo teške. Jedino što imam u glavi je topli dom, krevet i već vidim sebe kako sam se ušuškala u deku i zaspala. Uđem u tramvaj s kolegicama i tražimo pogledom neko slobodno mjesto. Nema ga. Olakšanje je bilo to što znam da noću tramvaji brže dođu na odredište pa se neću dugo voziti.

Svatko ima svoje brige. I želje. I ciljeve. I probleme. Što misliš, tko su ti ljudi koji koriste javni prijevoz tako kasno? Da, tebe pitam. Ti koji čitaš ovo i brineš se hoće li djevojka koju si pozvao na kavu doći. Ti koja čitaš ovo i brineš se kako će proći tvoj sutrašnji ispit.

Viđaš ih svaki dan. Jedna od njih je starija gospođa obučena u poderani crni kaput kojemu je davno istekao rok trajanja. Drugi je neki stariji gospodin sijede kose s nekoliko vrećica u rukama u kojima se nalaze plastične boce. Žena, jedna od rijetkih koji ne spavaju, čiji je pogled zastrašujuć, majka je koja je u ratu izgubila sina. Iza nje je starac koji je prokockao sve što je imao. Kolegice i ja smo tiho prokomentirale kako ovo nismo dosad vidjele. Viđaš ih svaki dan, ali nikad u tolikom broju na jednom mjestu. Nekako mi se tada moja želja za slobodnim mjestom, kako bih malo odmorila, učinila glupom.

FOTO: Pixabay

Tramvaj je bio ispunjen ljudima koji su spavali. Oni nemaju kuću, oni nemaju krevet, nemaju toplu deku i toplu vodu. Pitanje je što jedu i kako dolaze do hrane. Pitanje je koja je njihova životna priča, a imaju je sigurno. Imamo ju svi, a pričamo je na tako različite načine. A trebale bi biti slične; različite, ali slične. Vjerujem da oni imaju želje, ali znaju da ne smiju živjeti od njih. Jer su svjesni toga da ne mogu. I tako žive. Iz dana u dan, svaki mjesec, iz godine u godinu.

Na kraju, moram ti nešto priznati. Bio je to doista tužan prizor. Tramvaj pun ljudi kojima je to jedino mjesto gdje mogu spavati. Ljudi koji preživljavaju. Teško je nešto više komentirati ili pronaći neki zaključak priče. Kada ih vidiš, oni su broj; kada pričaš o njima, kažeš da je puno beskućnika, puno je sirotinje u Hrvatskoj, ali i u svijetu. To je tako, i pomiriš se s tim. Kada sam ih vidjela, znala sam da imaju nešto za reći, za podijeliti sa svijetom, svaki od njih, svaka od njih. A što to? Mogu nagađati, ali znati što je stvarno njih dovelo u tu situaciju je teško. No, opet se pitam, i da znam njihovu priču, bi li to nešto promijenilo? Hoće li to tebi nešto značiti?

Komentari na članak

Vezani članci

Lastovo, pogled s vrha

Prvi otočki nextbike

Lastovo ima najegzotičniji sustav javnih bicikala u Europi

Lastovo kao prvi otočki sustav javnih bicikala ulazi u društvo više od 100 nextbike destinacija u svijetu. Na taj način svojim stanovnicima i turistima nudi cjenovno najpovoljniji, najzabavniji, najzdraviji i najzeleniji oblik prijevoza.

Naslovna

Sandy Milinković

Fatalna simbioza društvenih mreža i alkohola

Tekst je posvećen svim kolegicama i kolegama koji su pod utjecajem alkohola bili u dodiru s društvenim mrežama. Nemojte se sramiti, niste sami.

https://pixabay.com/en/guitar-rock-metal-music-electric-1015750/

Patricija Panić

Rock, „ex-yu" bendovi i gramofon – glazbeno doba koje se nikada neće vratiti

Kupiš novu ploču ili uzmeš staru, upališ gramofon i odvrneš do kraja. Legneš, zažmiriš i uživaš. Ili divljaš. Kako te volja.

Putovanje vlakom

Matea Jalžečić

Mentalna ekonomija – moć zemlje

Što patka Matilda misli u kakvome svijetu živimo, kako taj sustav nazivamo? Je li on lijevi ili desni, gornji ili donji? Bože, patka bi već pet puta preplivala Jarun dok smisli što bi moglo biti, a vjerojatno ni tada ne bi znala odgovor.

grad u Nizozemskoj

Pascalina

Ljetna škola u Nizozemskoj: kiša, pivo, izlet i radno vrijeme

U trenutku u kojem završavam studij i planiram ostatak svog života, došla sam u Nizozemsku ne bih li otkrila mogu li ovdje živjeti. S jedne strane Nizozemci imaju odličnu prometnu povezanost, lijepe krajolike, ukusna piva i zavidan engleski, ali s druge strane pretjerana kiša i prekratko vrijeme za „shopping“ otežavaju bezbrižan život. Hoću li se razuvjeriti?