Prošla baba s kolačima i 130 milijuna kuna

Ako je suditi prema izjavama pojedinaca, ovaj Studentski centar prepun je masti. Pomislio bi netko da je sva ta mast utrošena u pripremu hrane u menzama, ali ne. Ista se očito skuplja po nečijim džepovima i novčanicima. Aj, sad i ti, Luka, ne seri! Dobro, navikli ste da mi je jedna od vrlina srati okolo i naokolo.

Nego, da se uhvatim već spomenutog SC-a. Možda nebuloze oko smještaja u domovima i bube u hrani ipak nisu najšokantnije stvari kojima smo svjedočili. Početkom godine slušali smo, čitali i gledali o takozvanoj aferi kolača. Naručivane namirnice su kvazi ilitiga fiktivno zaduživane na papiru, a tko zna gdje je to završilo. Navodno da nisu završile u skladištu. Došla baba, potrpala ih skupa s kolačima u košaru i prošla. Mislim, od toliko krimi Jimi korumpiranih lica koja svakodnevno viđamo na naslovnim stranama baba s košarom će ispasti najkorumpiranija. Eto te, đavle, na!

Za vrijeme trajanja famozne afere kroz priču se provlačila cifra čiji iznos je glasio na nešto više od 150 milijuna kuna kojih je država u razdoblju od 2013. do 2017. isplatila SC-u na temelju odluke o sanaciji. Na „kolače” je u 2016. godini od planiranih nešto manje od pola milijuna kuna potrošeno 800 i nešto tisuća, a nekom divnom revizijom se dvije godine kasnije skontalo da tu nešto ne štima. Prika, vidi tu nastalu razliku od simboličnih 300 tisuća kuna. I kako to po nekom nepisanom pravilu ide, nitko od onih koji su tada bili prozvani nije kriv. I nije. Bar dok se ne dokaže suprotno.

Ako su me s nečim na fakultetu pilili, onda je to s presumpcijom nevinosti. Nitko nije kriv dok mu se ne dokaže suprotno. Mislite da se to suprotno u ovom slučaju dokazalo? Zapravo, što se uopće dokazalo? Koliko sam upućen, ništa. Ostalo je na priči kako je sve poslano na provjeru DORH-u. Takvu informaciju nam je servirala ministrica. Naravno, uz onu da ima nultu toleranciju na miris korupcije u SC-u. Smrdi li vam tu nešto? I pritom ne mislim na sranja koja vam ja serviram. 

Idemo sad malo u sadašnjost. Čuli ste za pojam uhljeb? Najčešće ga vežemo uz osobu koja je nesposobna ili nekvalificirana za posao koji obavlja i za koji je plaćena, a na isti nije stigla zahvaljujući realnim zaslugama, već rodbinskim ili nekim političkim vezama. Isto tako, najčešće tom riječi počastimo nekog drugog, no vjerovali ili ne, postoji jedan gospodin koji sebe naziva uhljebom. Da dodam još malo šlaga na tortu, isti je djelatnik Ministarstva znanosti i ima svoj blog simboličnog naziva UHLJEBlog. Ime mu je krajnost, plaća je slučajnost. Zajeb, ime mu je Duje, prezime Bonacci i plaća mu nije slučajnost pošto tvrdi da je prima, a da pritom ne radi ništa proteklih godinu dana.

Da rezimiram, ako je suditi po navedenoj i najčešće korištenoj definiciji pojma uhljeb, ovaj gospodin sebe smatra nesposobnim i nekvalificiranim za posao koji obavlja. Odmah ću se ispraviti, za posao koji kako kaže ne obavlja, a prima plaću. Kako je došao do tog radnog mjesta, neću nagađati, a najmanje insinuirati da je u pitanju nepotizam ili političke veze. Aplauz za javno dičenje kako ne radiš i primaš plaću. Još nešto, kaže gospodin da je tražio sporazumni otkaz, a Ministarstvo mu ga ne želi dati. 

Mora da sam otiša na kvasinu od pustog učenja! Pazi ovo, Ministarstvo ne želi dati otkaz djelatniku koji sebe naziva uhljebom i priznaje da prima plaću jer je besposlen u Ministarstvu. Tko tu koga? Ministarstvo djelatnika ili obrnuto? Isti sada, nakon nekoliko nastupa u medijima, ponovno izlazi, a s njime na površinu isplivava i priča o SC-u i pustim milijunima. Da, ovaj put su ipak milijuni u pitanju, a ne tisuće. Prema riječima dotičnog, 130 milijuna kuna je pod okriljem Ministarstva nestalo iz Studentskog centra. Taj isti milijunski iznos, pogodite, potiče od onih 150 milijuna s početka priče. Ako me mizerno znanje iz matematike još dobro služi, to je otprilike nešto manje od 90% sredstava. Dotični djelatnik tako vrijeme troši otkrivajući afere svog poslodavca. Jebemti, pa možda ipak nešto radi. A poslodavac će mu platiti sva ta „otkrića” dok čeka izvještaj zatraženog nadzora za aferu kolači. Što je s SC-om? Tamo valjda sad cvjetaju ruže. Samo da im trnje pokidaju i sve će opet biti divno.

Gdje je u cijeloj priči studentski standard i poboljšanje istog? Nemojte mi reći da je s 10% sredstava napravljeno toliko toga za studente. Nemojte mi reći da ste zaboravili, svi vi koji u svojim izjavama i nesuvislim brslanjima ubacite to razvikano poboljšanje. Koliko i što se poboljšalo? Obnova jednog studentskog doma od njih nekoliko znači poboljšanje za nekolicinu studenata. Što je s ostalima? Da seru i pišaju i dalje čučeći? 

Pa dokle više, jebem ti život?!

Dokle će se više rokati po studentima?!

Kolektivno.

Ajde, namažite nam oči još jednom. Čeka se izgradnja ovog studentskog doma, čeka se izgradnja zgrade onog fakulteta, čekaju se novi lonci i poklopci za sve menze u Republici Hrvatskoj i ne znam ti ni ja više što. Opskrbili smo para toliko i toliko, a potrošili 1% od opskrbljenog. I upotrijebit ću sad onu popularnu, di su pare?! Kod babe u košari, a? Nismo ni babi dokazali krivnju, ali jesmo studentima.

Evo, krivi smo. Ako vam je tako lakše, krivi smo. Jer smo studenti. Jer u većini slučajeva spajamo kraj s krajem, a na kraju tog mizernog kraja ti teta u menzi kaže kako nema tvog omiljenog kolača jer su netragom nestale namirnice. Pola godine nakon toga ti djelatnik Ministarstva, studentski Superman koji će otkriti afere, još malo napudra nos tvrdnjama kako svira frulu u uredu i još prima plaću. Pretpostavljam da je veća od prosjeka plaće jednog studenta u Hrvatskoj. Veća od 1.500,00 kuna koje ćeš potrošiti na takozvani poboljšani studentski standard! 

I koliko onda baba treba proći s kolačima da konačno dočekamo taj bolji standard? Jedna, dvije, pedeset...