Studentice otkrivaju koliko smo duboko zaglavili u virtualnom svijetu

Živimo u informatičkom dobu u kojem ljudi često ne mogu zamisliti dan bez mobitela, laptopa i ostalih tehničkih naprava koje olakšavaju naš život, ali s druge strane nekako i nas odvlače od svijeta realnosti i sve više uvlače u ovaj virtualni svijet koji pružaju društvene mreže poput Facebooka i Instagrama. Pitali smo nekoliko mladih osoba o tome koliko često koriste navedene društvene mreže te koje trenutke svoga života vole dijeliti s ostalima preko njih.

Sve studentice s kojima smo razgovarali koriste neku od društvenih mreža, uglavnom su to Facebook i Instagram, a neke navode još i Snapchat kao društvenu mrežu koju koriste ponekad. Evo što su nam otkrile o tome koliko često koriste Facebook, a koliko često Instagram te u koje ih svrhe koriste.

– Češće Instagram koristim. Također, češće objavljujem na Instagramu, nego na Fejsu. – rekla je Marija

Sara ističe:

– Facebook rijetko, a Instagram nekoliko puta na dan. Facebook koristim zbog faksa većinom, a Instagram za stavljanje svojih slika. Na Instagramu objavljujem jednom tjedno, a na Facebooku par puta godišnje.

Katarina pak kaže:

– Facebook koristim svakodnevno, a na Instagram znam ponekad zaboraviti na dan – dva. Facebook uglavnom koristim za praćenje objava prijatelja i komunikaciju s njima, na Instagramu također pratim objave prijatelja i tamo najčešće objavljujem slike. Izbjegavam praćenje poznatih osoba na obje društvene mreže. Općenito jako malo objavljujem na društvenim mrežama, otprilike dva puta mjesečno i to najčešće napravim na Instagramu. 

Kao trenutke u kojima vole staviti objavu na društvenoj mreži, Marija je istaknula trenutak sreće koji želi podijeliti s drugima, dok je Sara rekla da je to onda kad je nešto lijepo, pa se tako nada da će nekoga time razveseliti kao što se razveselila ona kad je to ugledala, ali i onako kako se razveseli kad vidi nečiju objavu nečeg lijepog, dijeljenje svoje sreće s drugima, a Katarina kad joj baš dođe da nešto objavi.

Na pitanje o tome kome sve dopuštaju da prati njihove objave na društvenim mrežama, djevojke su ponovno ponudile mišljenja koja se međusobno razlikuju.

– Na Instagramu imam privatni profil, prate me samo ljudi koje poznajem jer smatram da ljudi koji me ne poznaju, ne trebaju biti upućeni u moj život koji iznosim putem objava. Na Fejsu još od prije imam ljude koje ne poznajem baš, ali prije sam prihvaćala sve zahtjeve koji su mi došli i nije me bilo briga, a sad me to živcira i brišem sve koje ne znam. – Marija

Sara pak kaže:

– Na Facebooku samo ljudima koje poznajem, a na Instagramu svima. 

Katarina objašnjava:

– Dopuštam praćenje samo ljudima koje sam osobno upoznala, i to ne svima. 

Koliko su im bitni komentari na društvenim mrežama te hoće li se naljutiti ukoliko im prijatelji ili dečko ne primijete objavu i ne reagira na nju komentarom ili lajkom?

Marija je istaknula kako joj je drago čuti lijepi komentar te kako to cijeni, ali može bez toga, i da joj je lijepu riječ bitnije čuti od dragih osoba uživo, nego ovako preko društvenih mreža. Sara je rekla kako joj lajkovi nisu previše bitni, ali da joj je drago pročitati lijepe komentare. Katarina je također rekla da joj je drago vidjeti komentar od osoba do kojih joj je stalo, ali ne očekuje da one to moraju napraviti te kako se ne naljuti ako netko ne reagira na njezinu objavu jer ne misli da je ignorira namjerno zbog toga što i ona propušta pregledati sve objave na društvenim mrežama.

Bi li mogle izdržati dan bez društvenih mreža?

– Teška srca, ali mogla bih. – Marija

– Nisam sigurna bih li mogla bez Instagrama. – Sara

– Sigurna sam da bih mogla izdržati. – Katarina

Često čujemo Ako nije na društvenim mrežama, kao da se i nije dogodilo! Marija kaže kako neke stvari treba ipak zadržati za sebe, a Katarina i Sara slažu se kako ova rečenica za njih ne vrijedi.

Iako nekada izgleda da društvene mreže i elektronički uređaji vladaju nama umjesto mi njima te se čini da više vremena provodimo u virtualnom svijetu nego u realnom, ove studentice pokazuju kako ipak još uvijek više marimo za stvarnost nego za iluziju.