Od bakinog tabletića do ovisnosti o „streamanju" serija

Sjediš na kauču u dnevnoj sobi i ispred tebe nalazi se televizor, no ne bilo kakav. Maleni televizor koji je širi nego što je duži. A na njemu se nalazi tabletić koji je baka iskukičala i pada preko ekrana taman dovoljno da prekrije gotovo svako čelo koje se na njemu pojavi ili da te spriječi da vidiš najbitniji trenutak u cijelom filmu.

Ako ti je opisana scena izmamila osmijeh na lice, onda vjerujemo da ćeš se složiti s nama u nastavku. Naime gledanje televizije i uživanje u medijskim sadržajima uvelike se promijenilo od vremena kada je bakin tabletić bio najvažniji ukras. Sada baka više ne može iskukičati dovoljno malen tabletić koji bi mogao stajati na sve užim televizorima i većim ekranima ili neki koji bi se lijepo slagao uz naše laptope i pametne mobitele.

Mogućnost gledanja filmova i serija na prijenosnim uređajima donijela je neopisivo mnogo slobode. Više nije potrebno čekati Uskrs, Božić ili neki drugi veliki blagdan kada su se prikazivali filmovi koje nisi stigao pogledati u kinu (a izašli su prije nekoliko godina, naravno). Uz dodir samo jednog jedinog gumba, uz dodir jedne tipke sada imaš sav taj sadržaj nadohvat ruke.

Sloboda … no, je li uistinu sloboda?

U nastavku navodimo nekoliko razloga zbog kojih ćeš se zamisliti oko postavljenog pitanja.

1. Napeti završetci, tzv. cliffhangers izazivaju stres.

Sjediš na samom rubu kauča, nadvijen nad laptop koliko god je to moguće i s nevjericom gledaš u taj maleni ekran. Tako je, epizoda tvoje trenutno omiljene serije upravo se bliži kraju i naravno da se radnja, koja je tek sada eskalirala, neće privesti kraju. Epizoda završava nedorečeno, a tvoje tijelo reagira na način da ostaje u stadiju napetosti i na rubu. Ovaj osjećaj izaziva privid budnosti te se na taj način odlučuješ pogledati još jednu epizodu iako si već odavno trebao spavati jer imaš predavanje u 8 ujutro idući dan.

2. Seriju pogledanu do kraja smatraš uspjehom.

Izašao si van i našao si jednakog fana serije koju pratiš, no ti si pogledao jednu epizodu više od njega. Upravo se u tom trenutku osjećaš bolje. Osjećaš se kao da si ostvario bolji rezultat i bio uspješniji od njega. Kada pogledaš novu epizodu omiljene serije ili pak cijelu sezonu označiš je kao ono što si ostvario sa svojih popisa zadataka. Nakon što si to učinio tvoje tijelo proizvodi hormone dopamin i serotonin, hormone zbog kojih se osjećaš dobro. Navedeni te hormoni motiviraju da gledaš i dalje, a osjećaj nakon završetka epizode ih nanovo stvara - upadaš u petlju iz koje nema izlaza.

3. Nedostatak sati.

Sjeo si pogledati samo jednu epizodu, ali prije nego što si shvatio prošla su dva sata i ti si pogledao puno više nego samo jednu epizodu. Zašto se to događa? Ljudi imaju tendenciju vrijeme shvaćati u komadićima po 30 ili 60 minuta. No s druge strane, serije najčešće traju po 20 ili 40 (do 50) minuta što se ne uklapa u naš uobičajen pogled. I onda kada si si odredio gledanje serije 60 minuta, a ona je završila 10 minuta ranije naravno da ćeš staviti novu epizodu. A kada nova epizoda bude trajala 10 minuta naravno da je nećeš prekinuti jer – tko uopće prekida seriju?

Je li tvoj odgovor na ranije postavljeno pitanje i dalje isti?