Kako živjeti bez „Igre prijestolja“

U slučaju da ste se opustili, fizički i psihički oporavili te obnovili zalihu maramica otkad je prikazana zadnja epizoda šeste sezone serije Igra prijestolja, mi smo tu kako bismo vas podsjetili na to da će uskoro sve biti gotovo. Naime, ostale su još samo dvije sezone ove serije koja život znači i te su dvije sezone skraćene tako da će navodno sveukupno u sljedeće dvije godine biti prikazano samo 13 sati života u Westerosu.

Kao šećer na kraju došla je i obavijest da će zbog vremenskih uvjeta (previše je sunčano, a zima dolazi!) koji otežavaju snimanje, cijela sedma sezona kasniti s prikazivanjem. Vjerujemo da izraz koji vam trenutno prolazi kroz glavu ima sličnosti s koma, užas, banana, itd.

Ako se sada tako osjećate, zamislite kroz kakav ćete kaos proći kada stvarno završi. Odlučili smo vas pripremiti i upozoriti na budućnost punu tame i užasa. Vrlo vjerojatno ćete proći kroz pet vrlo poznatih i univerzalnih stadija žalosti – poricanje, bijes, cjenkanje, depresija i na kraju prihvaćanje. Neki će duže trajati, neki kraće, ali sigurno ćete proći barem kroz neke od navedenih.

Poricanje

Prvo ćeš se susresti s poricanjem. Nadat ćeš se da nije gotovo, mislit ćeš da to nije moguće, da se to ne događa. Čak ćeš u nekom trenutku pomisliti da si dio neke skrivene kamere i da se samo sprdaju s tobom. Nadat ćeš se kako će snimiti još koju epizodu. 

No, FOTO: Giphy

Potom ćeš doći do zaključka da baš ti možeš uvjeriti Benioffa i Weissa da promijene mišljenje. Sjest ćeš za kompjuter i napisati jedno dugo, dobro argumentirano pismo na engleskom jeziku (kao Ingrid). Međutim, baš će ti tada puknuti internetska veza jer se cijeli Westeros urotio protiv tebe. 

Bit ćeš sam sebi smiješan i shvatit ćeš da si ustvari totalno O.K.! To je samo serija i svakoj seriji dođe kraj, osim možda Maloj nevjesti. 

Kao pravi student posegnut ćeš za onim što olakša svaku situaciju. Vino u najtežim trenutcima može poslužiti kao distrakcijsko sredstvo. Tyrion bi bio ponosan, a i ostali Lannister.

Na kraju, najočitiji način poricanja je računanje i odbrojavanje, baš kao i pred ispite. Nije to tako puno ili ipak je! Dvije godine su 730 dana tj. 17520 sati.

Bijes

Ona ljutnja kada shvatiš da će prikazati samo 13 epizoda u dvije godine Dakle, od onog odbrojavanja, tj. od onih famoznih 17520 sati u godini oni su dali samo 13 sati na Igru prijestolja. To je neprihvatljivo!

Potom počneš polako planirati osvetu za sve duševne boli koje su ti time prouzročili. Prvi na tapeti su Benioff i Weiss, a nije na odmet ni posjetiti najdržaeg nam Martina.

Shvaćaš kako je život predugačak dok čekaš i kako moraš napraviti nešto nepromišljeno. Možda večeras staviti na kokice vlasac ili origano s uobičajenom soli. Tako ćeš se možda osjećati bolje.  

Pogled ispod obrva, FOTO: Giphy

Na kraju, najbolje se suočiti s onim što te ljuti licem u lice. Bijes iskali na televizoru, jer nema ništa bolje od toga da pustiš stare epizode Igre prijestolja i počneš s vikanjem. Mali savjet u slučaju da živiš u zgradi, s cimerima ili s obitelji - nabaci neki jastuk na lice prije nego započneš da ti priguši zvuk razbijanja pluća.

Pregovaranje

Potom počneš razmišljati o tome što bi bilo kad bi bilo i kako bi bilo odlično da HBO nastavi seriju bez Beinoffa i Weissa, ali onda shvatiš da su oni i zaslužni na prvom mjestu što si se zalijepio za seriju.

Počneš razmišljati postoji li ikakva mogućnost da postoji Gospodar Svjetlosti, jer jednostavno ne želiš čekati. Čekanje je mračno i puno užasa, u svakom obliku, a kamoli kada je u pitanju iščekivanje nove sezone. 

Na kraju, pomisliš što bi bilo kad bi Netflix napravio remake jer oni katkad znaju obaviti posao kako treba i napraviti ludnicu od reboota, a onda shvatiš da bi svejedeno trebao čekati par godina za to i da si u duši ustvari hipster i ne želiš da se original mijenja. 

Depresija

Ovaj je stadij jedan od težih. Počneš se pitati koji je uopće smisao gledanja Igre prijestolja ako će ona završiti. Činjenjica je da stalno umiru dragi likovi, a sada će i serija. Život jednostavno nema smisla.

Potom ćeš početi plakati i to bez prestanka. Jednako kako si se osjećao nakon gledanja epizode Red Wedding.

Zatim dolazi dobro, staro gledanje svega odjednom. Mrak u sobi, dekice okolo (ako je ljeto ne baš), kutija maramica, kanta sladoleda, kokice, čips, možda Nutella sa velikom žlicom. Treba se suočiti s tugom.

Potom dolaziš do tog stadija prihvaćanja i s tugom u srcu shvatiš da nisi pročitao ili su ti isparili već pročitani dijelovi ovih knjiga. Sjetiš se da je knjiga bolja ili možda jednako dobra kao serija i da s time možeš neutralizirati to što Igra prijestolja završava. 

U tom duhu nastaviš razmišljati i shvatiš da više nećeš morati čekati ponedjeljak u tri ujutro da pogledaš seriju kao i ostatak svijeta. Zamisli koliko će ponedjeljci biti bolji, odmorniji i koliko ćeš ti biti psihički i duševno stabilniji. 

Više nećeš morati izbjegavati društvene mreže, nećeš se morati prestati socijalizirati kako bi izbjegao da ti netko ispriča dijelove epizode koju nisi stigao pogledati. Napokon neće biti spoilera, jer neće biti serije. 

Na kraju, sve što je dobro, kratko traje ili bi bar trebalo tako biti. Naime, postat ćeš svjestan da Benioff i Weiss završavaju seriju dok je još uvijek kvalitetna i dobra, što je za svaku pohvalu. 

I grande finale, poslije svega došao je trenutak kada možete biti nagrađeni bloopersima zadnje sezone.