Work and Travel: Savjeti za odabir poslodavca

Work and Travel, program kulturne razmjene, vrlo je popularan među studentima jer im omogućuje da tijekom ljetnih praznika rade u SAD-u, a potom da ondje i putuju. Premda se radi o vrlo zanimljivom, ali i korisnom iskustvu, što mogu potvrditi svi sudionici, mnogi se ne odvaže na odlazak zbog kojekakvih razloga. Kako bi lakše donio odluku, ali onda i što kvalitetnije proveo vrijeme preko oceana, prati seriju članaka četiriju bivših polaznica programa Work and Travel – iz prve ruke.

Prošli put bilo je riječi o razlozima za prijavu, a nakon prijave slijedi onaj malo teži dio – odabir poslodavca. Premda nam se ovaj korak u tom trenutku nije činio izrazito važnim, ispostavilo se da je zapravo ključan (poslije ćemo ti otkriti i zašto). Kod odabira poslodavca postoji nekoliko kriterija kao što su lokacija, vrsta posla i zarada. No kako svake godine na program odlazi sve više studenata iz Hrvatske, odnosno iz cijele regije, naš je kriterij zapravo bio prilično neobičan (a kasnije smo se uvjerile i pomalo blesav).

Vezano: „Work and Travel” – zašto se uopće prijaviti?

Našem agentu u Hrvatskoj dale smo kratku uputu: Želimo ići tamo gdje nitko ne ide! Pri tome smo mislile na to kako želimo ići na, među Balkancima, manje atraktivnu lokaciju kako bismo doživjele američku kulturu i Amerikance u pravom svjetlu. Ubrzo smo od agenta dobile prijedlog lokacije i donijele odluku – idemo u Montanu! Kada smo se dogovorili za lokaciju, morale smo pronaći i odgovarajućeg poslodavca. Budući da smo od bivših polaznika programa čule da je najbolje raditi posao koji uključuje tipse (napojnice), sljedeći je kriterij bio – pronaći posao s tipsama. I, naravno, uvjet je bio da sve četiri radimo u istom mjestu ili kod istog poslodavca. Uz pomoć agencije sve četiri pronašle smo posao u Eddie's Cafeu & Mercantileu u nacionalnom parku West Glacier. Posao je uključivao prodavanje sladoleda i poziciju bariste. Satnica? 7,25 dolara plus tipse. Zvučalo je odlično jer su se satnice drugih poslova s tipsama kretale od tri do pet dolara. Činilo se kao doista dobar ulov, ali tada nismo mogle znati kolike su otprilike tipse kod tog poslodavca.

Na što još treba obratiti pažnju prilikom odabira poslodavca?

Radno vrijeme

Planiraš li raditi dva posla, ovo je jako bitno. Naše radno vrijeme na prvom i drugom poslu bilo je takvo da nismo imale mogućnost raditi dodatni posao. Smjene su uglavnom bile od 12 do 22 sata. Ponekad bismo nešto ranije započele i nešto ranije završile.

Prekovremeni sati

U Americi je 40 sati tjedno plaćeno prema dogovorenoj satnici, a svaki sljedeći sat množi se s jedan i pol. Dakle, više sati = veća plaća. Provjeri nudi li poslodavac u ugovoru opciju prekovremenog rada i raspitaj se koliko prekovremenih sati tjedno imaju radnici na poziciji za koju konkuriraš.

Slobodni dani

Na prvom smo poslu imale slobodna dva dana u tjednu, što je prilično loše ako ne radiš dva posla, dok smo na drugom imale samo jedan dan, a to je značilo više prekovremenih.

Tipse

Provjeri s poslodavcem kolike otprilike budu tipse na poziciji za koju konkuriraš. Ponekad poslodavci navedu u ugovoru prosječnu zaradu uključujući i tipse pa obrati pozornost i na to. Najčešće se taj iznos ne razlikuje od onoga koji ćeš dobivati.

I za kraj, imaj na umu da jednom kada odabereš poslodavca i dogovoriš intervju s njim, nemaš mogućnost promjene. Promjena je moguća jedino u slučaju ako te poslodavac ne primi na tu poziciju, ali to se rijetko kada događa. Stoga prije samog intervjua dobro provjeri sa svojom agencijom sve što te zanima kako bi njeni predstavnici istražili i pomogli ti pronaći odgovore. Znaš kako se kaže, nijedno pitanje nije glupo. Prema tome, postavi puno pitanja kako da ti se ne dogodi jednaka pogreška kao i nama.