Svestranog povjesničara ljubav prema biologiji potaknula na neobičan hobi – uzgajanje mrava

– Tu strast prema svim živim bićima još uvijek posjedujem i njegujem – kazao nam je Mihael.

Mihael nam je nadalje ispričao kako su mravi u njegov svijet ušli dosta rano, primarno zbog prirode kojom je neprestano bio okružen, ali i urođenom znatiželjom prema svemu što gmiže. Izuzev igranja u prirodi, svoje je vrijeme upotpunjavao igranjem i kreiranjem strateških igara, što ga je potaklo na istraživanje ljudske povijesti, a osobito su ga oduševljavali napreci i sukobi koji su proizlazili iz susreta dotad odvojenih skupina ljudi.

– Većina dječaka mojih godina nabijala je loptu ili se igrala autićima, a ja sam gotovo sve igračke nalazio u prirodi. U velikom vrtu ispred kuće provodio sam sate i sate igrajući se svime što sam našao, tako da je otkrivanje mrava bilo samo pitanje vremena. Presudni trenutak kada je zanimanje preraslo u fascinaciju bio je kada sam svjedočio ratu između dvije vrste mrava u kojoj je jedna strana bila potpuno poražena i uništena. Dotad sam rat smatrao nečim što prakticiraju samo ljudi – prisjetio se.

Nije dugo trebalo da se ta dva hobija spoje u jedan, pa je tako u stotinama različitih vrsta mrava počeo uočavati neke ljudske karakteristike. Kako je sve dublje ulazio u istraživanje, kako spominje, postajalo mu je jasnije kako su sva društvena bića imala slične karakteristike te da je ta evolucijska predanost vjerojatno ono što nas i njih čini najutjecajnijim bićima na planetu. Na pitanje kako je izgledao njegov prvi formikarij odgovorio nam je kako je to bio stari akvarij ispunjen zemljom, što je dobar način održavanja mrava, ali i opasan zbog plijesni u zemlji, što može završiti tragično za mrave. Veliki dio njegove prve kolonije nažalost je uginuo, zbog čega ih je brzo vratio u prirodu i odlučio se ozbiljnije uhvatiti gradnje adekvatnog formikarija.

FOTO: Mihael Brozović

Na taj su način došli Mihaelovi prvi uspjesi i prvi osjećaji postignuća, što je dovelo do korištenja pravilnih materijala i trikova, a onda i do razvijanja preferenci prema određenim vrstama mrava – Lasius Niger, Myrmica Rubra i Aphaenogaster subterranea, najvećim dijelom zbog lakoće kojom se privikavaju na novi okoliš. Mihaelov prvi pokušaj uzgajanja mrava nije završio najbolje, najvećim dijelom zbog neiskustva. Iz tog je eksperimenta uočio kako puno zna o mravima, ali i kako znanje nije dovoljno ako se želite baviti ovim hobijem.

– Kod ovog hobija morate biti pomalo građevinar, zoolog i kemičar da biste bili uspješni. –

Kao jedina osoba koja se u svojem malom i konzervativnom gradu bavila ovim hobijem nije očekivao pozitivne reakcije ljudi jer ih većina smatra štetočinama, no kada bi objasnio sve ljepote hobija, neki od sugovornika smekšali bi stav. Na faksu se okružio ljudima koji su odrasli u društvu pod utjecajem američkih i europskih medija gdje se prema hobijima odnosi kao prema nečemu što poboljšava i obogaćuje čovjeka. Zbog toga smatra kako su upravo hobiji u sve više karijerno orijentiranom svijetu presudni u očuvanju integriteta privatnog života i unutarnjeg razvitka čovjeka.

Za uzgajanje mrava Mihael savjetuje puno strpljenja jer ponekad treba i nekoliko godina prije prvih velikih rezultata te puno koncentracije. Zbog toga pomno prati potrebe svojih mrava i nastoji im učiniti život što boljim, ali sama zahtjevnost ovisi o vrsti i veličini kolonije. Neke su vrste iznimno osjetljive i zbog toga smatra kako je bolje ostaviti ih u prirodnom okruženju, dok su druge, poput Lasiusa, naviknute na umjetne ljudske prostore i često samoinicijativno ulaze u kuće.

FOTO: Mihael Brozović

Na pitanje o zastupljenosti uzgajivača mrava u Hrvatskoj odgovorio nam je kako ih ima, ali da ih se može nabrojati na prste jedne ruke. Najveći dio hobista nalazi se iz van Hrvatske te su stvorili prostor za razgovor na Facebooku i YouTubeu, ali u zadnjih pet godina ovaj je hobi eksplodirao u Velikoj Britaniji, Francuskoj, SAD-u i nekim južnoazijskim zemljama. Također je član mnogih stranica te primjećuje kako je zajednica uzgajivača mrava sve veća i veća. Upravo je povezivanje s drugim ljudima koji se bave istim stvarima presudni element u učenju i postizanju uspjeha u bilo kojem području.

– Potrebno je razviti osjećaj za njihove potrebe baš kao za potrebe ostalih ljubimaca. Jedini način kako postati dobar uzgajivač mrava jest praksa i jako puno googlanja. Bez obzira na činjenicu da ih već dugo proučavam i uzgajam, još me uvijek iznenade, poprilično su samovoljni i neće se konformirati vašim zahtjevima. Oni imaju svoje planove i provest će ih bez obzira na vaše želje – savjetuje Mihael.

Njegova se najveća kolonija proširila i zahtijevala dodatni priključak na formikarij, pa su tako dobili novi apartman koji je uređivao i izrezivao gotovo cijeli dan – da bi na kraju oni odlučili kako to neće biti njihov novi smještaj, već deponij otpada. Takav veliki kolektiv ima neutaživ apetit i doktrinu neprestanog širenja i istraživanja, što može predstaviti izazov za vlasnika jer, ako ne izradi dobar formikarij, može se pomiriti s činjenicom da će skupljati mrave po sobi. U odnosu između vlasnika i mrava, vlasnik je taj koji njima mora udovoljiti. No opet, svaka je kolonija iste vrste drugačija, dok su razlike po vrstama još radikalnije.

– To me dovodi do najveće mudrosti koju sam izvukao iz bavljenja ovim hobijem, a to je da svako živo biće na ovom svijetu ima skriveni život koji je nama ljudima većinski nepoznat. Neki od nas imaju potrebu zaviriti u taj svijet jer smatramo da on ima neku težinu i važnost koja se da prenijeti u naše živote. Tako sam u najsuptilnijim kretanjima shvatio kompleksnost jednog mravinjaka koji je ujedno i kolektiv i spoj jedinki sa svojom voljom i potrebama. Ako dovoljno dugo i pozorno gledamo i slušamo, mogu se otvoriti vrata znanja koja su do sada bila zatvorena i tako nas neizmjerno obogatiti – zaključuje.