Intervju: studentice iz Poljske

Otkrijte zašto je Rijeka privlačna Poljacima!

Erasmus
Pogledaj fotogaleriju
Osijek
Rijeka
Rijeka
Rijeka
Rijeka

+9

Sve više studenata iz Poljske dolazi u Rijeku preko Erasmus programa. Četiri Poljakinje otkrit će vam zašto su izabrale ovaj sveučilišni grad te kako su se u njemu snašle.

Svaki semestar sve više studenata dolazi na razmjenu u Rijeku. Neki produže te ostanu dva ili više semestara.

Razgovarali smo s četiri studentice, Annom Wankiewicz, Paulinom Wankiewicz, Alicjom Rawinis i Michaelom Dłuźniewskom, koje su došle iz Poljske u Rijeku preko Erasmus programa.

Valja napomenuti kako se razgovor odvijao na dva jezika (hrvatskom i poljskom) jer samo Paulina dobro razumije hrvatski jezik. 

Rijeka kao Erasmus grad

Odakle dolazite i što studirate te zašto ste odabrale baš Rijeku za studij u inozemstvu?

Anna: Ja sam Anna Wankiewicz. Na drugoj sam godini diplomskog studija poljskog jezika i književnosti na Odsjeku za filologije Sveučilišta u Wroclawu. U Rijeku sam došla jer mi je ovo zadnja prilika za Erasmus. Htjela sam doći u Hrvatsku kako bih naučila hrvatski jezik te upoznala hrvatsku kulturu i književnost. Rijeku sam odabrala jer je na moru i jer sam čula da je lijep grad.

Paulina: Ja sam Paulina Wankiewicz. Prva sam godina diplomskog studija srpsko-hrvatskoga jezika na Odsjeku za filologije Sveučilišta u Wroclawu. U Rijeku sam došla kako bih učila hrvatski jezik jer je u Wroclawu to nemoguće. Većinom učimo srpski jezik, a hrvatski jezik mi je draži i zbog toga sam došla u Rijeku. Sestra (Anna) je htjela da idemo na more, tako da sam odabrala Rijeku. Rijeka je manja sredina (uspoređujući je s Wroclawom), a ja i sestra volimo manje sredine. More, klima i priroda presudile su kada smo razmišljale hoćemo li ići u Zagreb ili Rijeku.

Alicja: Zovem se Alicja Rawinis. Studentica sam četvrte godine psihologije na Sveučilištu kardinala Stefana Wyszyńskiegoa u Varšavi. U Rijeku sam došla jer naše Sveučilište ima potpisan ugovor samo sa Rijekom, ali i kako bih naučila hrvatski jezik. Čula sam da je Rijeka jako lijepa. More je također igralo veliku ulogu. 

Michaela: Zovem se Michaela Dłuźniewska. Studiram četvrtu godinu psihologije na Sveučilištu kardinala Stefana Wyszyńskiegoa u Varšavi. Htjela sam na Erasmus u Finsku, ali je ona preskupa. Sljedeća opcija bila mi je Rijeka. Zagreb je odmah otpao jer nema more, a u Split nisam htjela jer je tamo prevruće. Zato sam ovdje u Rijeci.

Koliko dugo je trajao proces od prvoga zahtjeva za odlaskom na Erasmus do dolaska u Rijeku?

Michaela: Procedura je trajala oko godinu dana, možda i više. Trebalo je položiti engleski jezik, obaviti nekoliko razgovora s komisijom i reći im zbog čega želim doći baš u Rijeku.

Kakvi su bili vaši prvi utisci kada ste došle u Rijeku? Tko vam je pomogao da nađete stan i sve ostalo?

Anna: Bojala sam se nekoliko dana prije putovanja. Nisam znala kako ću se sporazumijevati s ljudima, ali mi je bilo lakše jer sestra ide sa mnom, a ona zna hrvatski. Budući da su nas doveli roditelji, zajedno smo se smjestili u hostel. Mama je bila oduševljena Rijekom, više od mene. Došli smo navečer i odmah zapazili svjetla nad Opatijom. Puhao je povjetarac. To me oduševilo. Mamu je oduševila atmosfera, osobito nedjeljna, kada su svi kafići bili puni. Toga kod nas nema.

Paulina: Mene je oduševilo more. Nisam očekivala da je tako lijepo. Što se tiče pomoći, kolegica Jasenka Šeremet (koja je prošli semestar bila u Wroclawi preko Erasmus programa) puno nam je pomogla. Stan sam našla na Njuškalu i nisam imala većih problema jer razumijem hrvatski.

Alicja: Prije nego što smo ja i Michaela došle u Rijeku, bile smo u Osijeku na tečaju hrvatskog jezika. Ondje je bilo deset studenata (iz Poljske, Finske, Njemačke, Španjolske i Slovačke). Bilo je odlično. Kad smo stigle u Rijeku, oduševio nas je grad, ali i ljudi. U traženju stana preko Njuškala pomogla nam je Kristina iz udruge ESN. Još jedna stvar koja me jako obradovala je iksica. Toga kod nas nema, a mislim da je odlična stvar za studente.

Michaela: Kao što je Alicja spomenula, bile smo u Osijeku prije Rijeke. Osijek mi se na početku nije svidio jer su ljudi pesimistični. Mislim da je to tužno. Na početku se ništa nije događalo, ali je kasnije bilo bolje. Mislim da je Osijek jako miran grad. U Osijeku smo se upoznali s hrvatskom kulturom, posjetili razna mjesta, isprobali domaća jela, a studenti su nam pokazali kafiće. Tada mi se Osijek svidio. Kada sam došla u Rijeku, bilo je WOW. Živimo u centru, ima mnogo starih zgrada, nema dosade jer grad živi 24 sata (što u Osijeku nema). More je blizu, luka, planine su blizu, za razliku od Osijeka gdje je samo ravnica.

Kulturne razlike između Poljaka i Hrvata

Koliko vam je vremena trebalo da upoznate nove ljude? Kakvi su Hrvati prema strancima?

Anna: Upoznali smo nove ljude čim smo stigli u Rijeku. Hrvati su jako ljubazni. Mislim da su bolji od Poljaka. Ono što me jako iznenadilo je znanje engleskog jezika. Većina ljudi razumije engleski i time sam oduševljena.

Paulina: Puno ljudi s Erasmusa upoznali smo na tečaju hrvatskog jezika. Sada upoznajemo sve više Hrvata i s njima se družimo. Mislim da smo jako dobra ekipa. Što se tiče Hrvata, jako su pristupačni i ljubazni.

Alicja: Najprije smo upoznali studente s Erasmusa. Imamo zabave tri puta ili više pa se već poznajemo. Imam dvije slike Hrvata. U Osijeku su ljudi pesimistični. U Rijeci su optimističniji. I u Osijeku i u Rijeci ljudi su jako simpatični i uvijek spremni za razgovor. Smatram da su pristupačniji od Poljaka.

Michaela: Prvi dan upoznali smo dosta ljudi. Bio je masni četvrtak (dan kada svi Poljaci jedu masnu hranu). Imali smo i zabavu dobrodošlice gdje smo upoznali dosta današnjih prijatelja. Hrvati su jako ljubazni, žele pomoći i spremni su slobodno vrijeme posvetiti strancima. To mi se jako sviđa i to nigdje do sada nisam vidjela.

Postoje li kulturne razlike između Hrvata i Poljaka? Primjećuje li se to?

Anna: Prvo, muškarci znaju biti napadni. Ovo se odnosi samo na izlaske i zabave. Valjda zbog alkohola. Hrvati su otvoreniji, zabavniji, ne misle o smrti. Nekim poznanicima je romantično kada pada kiša. Mislim da su to razlike.

Paulina: Mislim da su Poljaci ozbiljniji ljudi. Hrvati su opušteniji i uvijek nasmijani. To se kod nas rijetko vidi.

Alicja: Mislim da su kulture slične. Ovdje sam kratko, ali mislim da su Hrvati otvoreniji od Poljaka.

Michaela: Nema puno razlike između Poljaka i Hrvata. Mislim da je to zato što smo slavenski narodi. Iako, Hrvati mi se čine kao otvoreniji ljudi. Iznenadilo me znanje engleskog jezika. Svi ga razumiju.

Što će vam najviše nedostajati kad se vratite u Poljsku?

Anna: Nedostajat će mi dečki, tj. upadi momaka na zabavama. More mi se uvuklo pod kožu, tako da ne znam kako ću bez njega. Ovdje sam na Erasmusu i ne brinem se ni o čemu. To će mi nedostajati.

Paulina: Prijatelji i ljudi koje sam ovdje upoznala. Navikla sam se na njih. Vrijeme mi je ovdje ljepše nego kod kuće, tako da će mi i klima nedostajati.

Alicja: Bit će mi problem naviknuti se na poljsku klimu kad se vratim u Varšavu. Ovdje se osjećam kao na praznicima. Da, i jeftina kava. Kod nas nema tako jeftine kave kao što je ovdje u Rijeci.

Michaela: Nedostajat će mi Rijeka: atmosfera, duh Rijeke, more, lijepo vrijeme i ljudi koje sam ovdje upoznala.

Filozofski fakultet u Rijeci zadovoljavajući

Možete li usporediti Filozofski fakultet u Rijeci i vaš fakultet?

Anna: Fakultet u Rijeci mogu usporediti s fakultetom u Njemačkoj na kojem sam bila na razmjeni. Sviđa mi se zgrada Filozofskog fakulteta u Rijeci jer je modernija od one u Wroclawu. Što se tiče nastave, ovdje je nastava multimedijalna, a tehnologije ne nedostaje. Odgovara mi ovaj način studija.

Paulina: Ono što mi se ovdje sviđa je odnos profesora prema studentima. Profesori nastoje zainteresirati studente za sadržaj svog kolegija. To kod nas u većini slučajeva nije tako. Multimedijalnost me oduševljava. Kod nas profesori ne rade prezentacije, a mislim da je to budućnost.

Alicja: Nažalost, nemamo normalnu nastavu. Imamo samo konzultativnu jer na Odsjeku za psihologiju nema predavanja na engleskom jeziku. Što se tiče tečaja hrvatskog jezika, on je odličan, ali mislim da bi bilo dobro kada bi se poradilo na tome da postoje kolegiji na engleskom jeziku.

Michaela: Mislim da treba prilagoditi studij Erasmusovcima, tj. uvesti kolegije na engleskom jeziku.

Jeste li posjetile koje mjesto izvan Rijeke? Što vam se tamo svidjelo?

Anna: Bile smo u Zagrebu, Lovranu i Opatiji. Svidio mi se karneval u Rijeci i Opatiji, a najviše su mi se dopali zvončari. Obožavam ih.

Paulina: Bila sam na svim mjestima zajedno s Annom. Najviše mi se svidio Atelier Ivana Meštrovića u Zagrebu.

Alicja: Bila sam u Osijeku, Vukovaru, Iloku, Opatiji i Puli. U Puli mi se svidjela arhitektura, luka i stari grad. Arena je isto lijepa, ali sam čitala što se ondje zbivalo (gladijatorske borbe) i zbog toga ne mogu reći da me oduševila.

Michaela: Bila sam u Osijeku, Vukovaru, Iloku i Opatiji. U Opatiji su mi se svidjele vile, Vukovar mi se cijeli sviđa, osobito muzej, a u Iloku mi se sviđaju podrumi. Vino je božanstveno.

Kad se vratite u Poljsku, hoćete li preporučiti prijateljima da posjete Rijeku? Što ćete im savjetovati da rade, gdje da idu itd.?

Anna: Naravno da ću im preporučiti. Preporučit ću im crni rižot, posjet Trsatu, ispijanje piva uz more, odlazak na trsatsko groblje i trsatske stube.

Paulina: Naravno. Predložit ću im da jedu raznovrsnu hranu, odu u Guvernerovu palaču, na Kantridu i na plažu.

Alicja: Nagovorit ću ih da posjete Rijeku. Preporučit ću im HNK Ivana pl. Zajca, tržnicu, plaže na Pećinama, trsatske stube, klub Život, pecivo te Istarski klub kojeg vode studenti

Michaela: Reći ću im da dođu u Rijeku na ljetovanje, posjete plaže, prođu trsatskim stubama, obiđu trsatsku Gradinu i razne klubove. Što se tiče jela, preporučit ću im čobanac, soma, svježe rajčice, rakiju, voće i povrće s tržnice.

Za kraj, imate li kakvu zanimljivu anegdotu koju ćete ponijeti sa sobom iz Rijeke?

Anna: Naravno. Kad se vraćamo kući iz izlaska u našoj zgradi uz prozor sjedi jedan debeli čovjek. Nije važno koje je vrijeme, on stalno sjedi i puši na tom prozoru. To me fascinira. Kao da čuva zgradu.

Paulina: Kada smo išli autobusom u Lovran, u busu smo srele jednu nonu. Ona je započela priču, nešto smo je razumjele, nešto ne. Iste večeri sretnemo ju u Iskri. Plesala je, pjevala i sa svima pila. Prvi sam put vidjela da u nekom klubu pleše baka starija od 60 godina. To ću pamtiti.

Alicja: Svaki dan idemo pješice na fakultet trsatskim stubama. Svaki dan viđamo debeloga mačka. Leži i ne miče se. Možete ga i taknuti, ali se ne miče. To mi je zanimljivo.

Michaela: Na početku su nam rekli da kupimo kartu i ne idemo pješice na Trsat. Mi radije pješačimo gore i svaki dan gledamo tog crnog mačka. To mi je zanimljivo.

Komentari na članak

Vezani članci

s.a.r.s.

11. Pozitivan koncert

IZVJEŠTAJ: Pozitivan vikend u Domu sportova

Pozitivan koncert ponovno se pokazao kao platforma s jakim imenima hrvatske glazbene scene. Iako je ove godine bilo manje ljudi nego na prošlogodišnjem Pozitivcu, dobra lista izvođača privukla je velik broj ljudi koji su zadovoljno, nakon dobre zabave, napuštali Veliku dvoranu Doma sportova.

Park Orsula Dubrovnik

Međunarodni serijal događaja elektroničke glazbe

"Lost in a moment" u Dubrovniku

Ne propustite Lost in moment koji se ove godine održava u Drubrovniku. Osnovna idejadogađaja su posebno birane jedinstvene lokacije na otvorenom i dnevni termin održavanja, a nakon velikih svjetskih metropola, red je došao i na domaću publiku.

Stupid Cupid

Amnesia tulum u Tvornici kulture

Kakvo Valentinovo, ne propusti Stupid Cupid tulum by Amnesia!

Ne budi stupid kao Kupid i dočekaj Valentinovo na predobrom tulumu!

Zbunjen

Manje stresa na prvoj godini

Što sve brucoši trebaju znati prije odlaska na fakultet?

Svima je bilo teško probiti led, ostaviti doma svoju ekipu i krenuti na fakultet gdje je sve potpuno novo i tek se treba privikavati i stvarati - od novih prijatelja do nove okoline i načina života.

NZS 2016

Noć zagorskih studenata vol.17

Najveći zagorski blagdan ponovno se slavi u Zagrebu!

Kao i svaki put do sada, Udruga zagorskih studenata pripremila je vrhunsku zabavu kakvu zaslužuje svaki zagorski student i to 01.03.2016. u clubu Roko.