„Još kao klinci znali smo slučajno zasvirati skupa, to su fakat bile prave glazbene orgije“

Jutarnji sati. Kava u Krivom putu. Kava u Krivom, ovo zvuči kao jedan oksimoron, oksimoron za koji sam mislila da se nikad neće dogoditi jer je nekako prirodno i logično ondje naručiti pivo. Na jednoj od najposjećenijih zagrebačkih terasa pravila sam društvo Ljudevitu Iviću, talentiranom mladom glazbenikom iz grupe Seed Holden. Pravio je i on meni društvo, uspio mi je kavu u Krivom učiniti spektakularnim događajem, a uz to mi je otkrio što kuha u svojoj glazbenoj karijeri, kako je sve krenulo i još mnogo toga. U nastavku možete pogledati friški spot za pjesmu Embrace.

Napokon je izašao spot za novi single Embrace...

Da, da. Velike zahvale idu osoblju radija Hrvatski radio Valpovština što nam je ustupilo zgodan prostor. Spot je radio Bojan Molnar iz Pigsbubs Video Productiona. Zainteresirani mogu poslušati i kako zvuči akustična verzija pjesme.

Kako će izgledati drugi album, jesu li već gotove pjesme?

Idući je album potpuno akustičan, sirov, ogoljen, melankoličan i miran. Spreman je već nekoliko mjeseci, zapravo, još nekoliko detalja treba srediti i šiba vanka. Takav je zapravo trebao biti i prvi album Script, ali je sve otišlo na kraju u nekom drugom smjeru.

Kako bi ukratko predstavio glavne razlike između prijašnjih tekstova i novijih? Primjećuje li se veća promjena u glazbenom izričaju?

Što se tiče tekstova, na novom albumu ima dosta storytellinga koji Script nije previše vidio. glazba nije puno drugačija, osim samih aranžmana. Neka misao vodilja, taj neki impetus kod skladanja ostao je isti. Nekoliko akorada, sporije ili brže i deri.

Jedno basic bitch pitanje. Koji su tvoji glazbeni utjecaji, uzori?

Da si me pitala prije nekoliko godina, vjerojatno bih ti nabrojao petnaestak bendova i likova. Što više sazrijevam u glazbenom smislu, bezveze mi je navoditi uzore jer se oni dosta mijenjaju. Ne samo da pokušavam naći inspiraciju u glazbi, nego u svemu što vidim tijekom dana, sve to utječe na čeljade. Sve s velikim S. Ali jako puno mjuze slušam i najviše se pronalazim u rocku, to je moja domena.

Foto: Seed Holden

Kada je došlo do simbioze između tebe, Luke Ižakovića na bubnjevima i Mateja Vidranskog na bas gitari?

Poznamo se odavno, svi dolazimo iz oaze glazbenika, malog slavonskog gradića Valpova. Još kao klinci znali smo slučajno zasvirati skupa, budući da je u gradu bilo puno bendova i svirao je svatko sa svakim. To su fakat bile prave glazbene orgije. I tak’, 2014. smo odlučili zasvirati skupa za ozbač.

Kad ste odlučili ozbiljnije krenuti u sve?

Pred kraj studija u Zagrebu puno sam svirao po gradu, u solo, akustičnoj varijanti. Matej i i ja često smo u Slavoniji nešto prčkali kao akustični duo i nakon toga nam se pridružio Luka. Sve je u biti počelo kao neformalna zeka, ali smo shvatili da dobro zvučimo pa se sve nastavilo razvijati svojim tijekom. Prvo smo svirali u zanimljivoj kombinaciji, s dvije akustične gitare i bubnjem. Nitko to tada nije radio, no zasitili smo se nakon nekog perioda. Bilo je vrijeme da Matej uzme bas. I onda je opet sve prodisalo.

Koliko svirate i gdje?

Sviramo gdje god nas zovu. Ovo je ljeto bilo puno nastupa, od festivala piva u Osijeku, Backyard Art Festivala u Donjem Miholjcu, do Akustičnih rock večeri na Orahovačkom jezeru, preko ogromnog CMC Festivala u Slavonskom Brodu, pa do Velike Gorice i Songwriter Exposure Festivala, na kojem sam nastupio u solo varijanti. Između svega toga, bilo je puno gaži po manjim klubovima i kafićima na kojima u biti pečemo zanat, zezamo se s publikom i uz autorske stvari sviramo sve što nam srce poželi.

Leksikon pitanje. Najdraži koncerti, mjesta za nastup?

Svi nastupi ovog ljeta imali su posebnu čar, a od prošle godine izdvojio bih promociju Scripta u zagrebačkom Vinylu.

Jeste li razmišljali o kakvom udruživanju snaga s nekim od drugih glazbenika?

Zasad ništa ozbiljnije, ali smo otvoreni za razne opcije. Moramo prvo riješiti nadolazeći album i eventualno još koji singl, nakon već objavljenih Alone i Embrace, a onda nam je široko polje.

Imate li u planu harati po inozemstvu?

Svakako! Čim prije se pruži prilika, palimo van granica Lijepe Naše predstaviti materijal. U prednosti smo svakako, budući da radimo na engleskom jeziku.

Jeste li ikada razmišljali o tekstovima na hrvatskom ili ti bolje leže engleski tekstovi?

Naravno! Jedan album na materinskom jeziku već stoji spreman. Vidjet će i on svjetlo dana kad-tad. Mislim da je vrlo zanimljiv, presjek mog tinejdžerstva, ponajviše godina studiranja. Blenda je komičnoga, sjetnog, melankoličnog, prostog, erotskog, refleksivnog, storytellinga i tako bliže i tako dalje. U svakom slučaju, računam na njega.

Kako se tebi čini, imaju li ljudi kod nas koncentracije za slušanje kantautora? Kakva je tvoja generalna slika o publici na ovim prostorima?

Mislim da su se prilike poboljšale, postoje određene skupine ljudi i publika koji ciljano odlaze na koncerte i to je super. Taj mindset automatski podrazumijeva i određeni kodeks ponašanja. Ovisi što želiš. Paleta izbora široka je pa ako ti se skače i krevelji odi, ne znam, na Savu ili u neki žešći klub, a ako želiš nešto poslušati u miru, spusti se u Bogovićevoj na neku svirkicu.