Sziget festival

FOTOGALERIJA: Sziget festival u fotkama i nekoliko riječi

Završni party uz Calvina Harrisa
Pogledaj fotogaleriju
A day to remember
A day to remember I
A day to remember II
A day to remember III
A day to remember IV

+97

Kako su protekla posljednja tri dana Szigeta, koliko je sveukupno bilo posjetitelja, kako je to sve izgledalo u fotkama...

Ako ste se zapitali gdje su izvještaji s trećeg, četvrtog i petog dana (ako ste uopće pratili), predstavljamo i taj dio. Za one kojima se ne da čitati, pripremili smo super fotogaleriju za koju se naša fotografkinja dobrano namučila).

Na kraju izvještaja možete naći i već standardnu ljestvicu zelenih i crvenih stvari, odnosno stvari koje su bile odlične po našem ukusu.

[-1. dan] [0. dan] [1. dan] [2. dan]

Treći (ili peti) dan Szigeta, 15.8.

Iako nisam otišla na Palma Violets, sasvim smo slučajno, postavljanjem šatora u blizini A38 i glavne pozornice, uspjeli osigurati to da se čuje apsolutno sve što se događa tamo. Tako sam Violetse, mladi post-rock bend, koji je trenutno na vrhuncu karijere, slušala viđajući rane od prošle noći. Dečki zvuče sasvim solidno, energično, u stanju rasplesati i raspjevati ekipu. Odsvirali su i poznatu Rattlesnake Highway te Best of friends

Palma Violets
 
Palma Violets, FOTO: Petra Kaić
 
 

Sljedeći na redu bili su Band of Skulls, po meni jedan od boljih današnjih rock bandova koji njeguje onaj stari prljavi zvuk. Usporedila bi ih sa The Black Keysima, no naglasit ću da se ta usporedba odnosi samo na Keyse s albuma, da ne bi bilo da su i Skullsi imali raskliman nastup. Jer nisu. Iza sebe imaju petogodišnje iskustvo po turnejama, a to se vidi i sa sasvim solidnim nastupom. Nema previše kompliciranja i žongliranja, sasvim jednostavnim dolaskom, jednostavnom rasvjetom i jednostavnim nasmijanim licima ovaj je tročlani bend pozdravio sve okupljene i krenuo svirati najveće hitove. Među pjesmama, koje su obuhvatili svojom listom, našle su se Death by Diamonds and Pearls, I Know What I Am, You Arent Pretty But Youre Got It Going On i nezaobilaznu Light of the Morning. Sasvim dobar koncert, iako su mi oni više stvoreni za klupske gaže nego za festivale.

Band of Skulls
 
Band of Skulls, FOTO: Petra Kaić
 
 

Angel Haze je definitivno iznenađenje cijeloga dana. Iako je '91. godište, čuje se da je na današnju glazbenu scenu unijela dašak old school hip hopa, miješajući ga sa elektronskim beatovima. Vrh nastupa je bilo njeno skakanje u publiku te izlazak iz šatora. Publika je krenula za njom te tako napravila vanjski dio plesnom arenom.

Angel Haze
 
Angel Haze, FOTO: Petra Kaić
 
 

Kelis. Pogreška života. Žalim što zbilja nisam otišla na Korn, pogotovo jer sam čula da su svirali Freak on a leash, ali s druge strane dosta dugo ih nisam preslušavala te su oni postali onaj tinejdžerski duh u meni koji ne želi van, tako da mi i nisu bili primamljivi. Kelis je postala prvi izvodač koji je kompletno bio izviždan prije početka koncerta. I to je u potpunosti bila njena krivica, ničija druga. Zašto, pitate se?

Svi su koncerti toga dana bili pomaknuti za pola sata. Ali, to se pomicanje odnosilo na već prije zadani timeline. Dakle, ako je koncert trebao početi u 21:30, on je počeo u 22:00, bez ikakve veze što je prethodni bend završio recimo u 20:40. Tako je čekanje postalo dosadno te je ekipa bila nervozna. Po novom rasporedu, Kelis je na pozornicu trebala stupiti u 22:10. Ipak, čini se kako si je žena zabrijala da je velika zvjerka, tako da je na pozornicu došla tek u 22:35.

Korn
 
Korn, FOTO: Petra Kaić
 
 

Naravno, publika je bila živčana jer ona ipak nije velikog kalibra, a čak i da je – ako imaš raspored, drži ga se. Došetala se na pozornicu, pozdravila prisutne, upitala kako su i krenula s prvom pjesmom. Odmah sam se zapitala gdje je ta Kelis sa svih tih albuma i video uradaka. Njen je glas tijekom cijelog koncerta zvučao hrapavo, duboko, zapravo kao glas od dječaka koji je u procesu mutacije, bez zezancije.

Krenula je pjevati Trick me, prije toga mlako se ispričavši. Iako smo mislili da će bar glazba uspjeti spasiti sve to, bili smo u krivu. U svakom slučaju, nakon četvrte smo pjesme odustali od slušanja i otišli u šator. Milkshake nije ni bio uvršten u raspored, a od ovih najpoznatijih odsvirala je još jednu s prvoga albuma te A capellu. Ljudi su na pola ispraznili A38 šator i nisu se vratili.

Klaxonsi su na rasporedu bili u ponoć. Iako je počela padati kiša, htjela sam ponovno otići na njih jer sam bila već prije nekoliko godina u Mariboru na njihovom koncertu i bili su dobri. Naposlijetku, izdali su novi album koji je sasvim različit od prva dva jer su odlučili malo više eksperimentirati sa zvukom. Ne bih prenaglila i rekla da je album loš, nego samo treba vremena da se privikne na njega. U svojemu su setu uspjeli odsvirati miks sva tri albuma. S novoga su to bili Love Frequency, Children of the sun, Show me a miracle i još nekoliko njih koji su se savršeno stopili u ambijent i dokazali kako se ipak radi o tome da je album odličan za plesnjake kasno navečer. Naravno, nezaobilazne su bile i Its Not Over, Golden Skans, Valley of the Calm Trees i Echoes. Odličan live nastup Klaxonsa, makar su im vokalne dionice s vremena na vrijeme varirale i činile pjesme neprepoznatljivima.

Četvrti (ili šesti) dan Szigeta, 16.8.

Već u 16 sati glavnu pozornicu su zauzeli Bombay Bicycle Club koje smo imali priliku čuti i na INmusicu. S obzirom da je bio dan, BBC-ovci nisu sa sobom dopremili one predivne vizualizacije koje su ih pratili u Zagrebu, no dopremili su istu setlistu i jednako dobru izvedbu. Publika je bila malo trula, no njih to nije smelo.

Bombay Bicycle Club
 
Bombay Bicycle Club, FOTO: Petra Kaić
 
 

U 19 sati je uslijedio Color Party koji nismo stigli posjetiti iz razloga što smo naše vrijeme odlučili utrošiti čekajući kod policije prijavljujući krađu mobitela iz Press centra. Eto, u ovih nekoliko dana smo imali prilike vidjeti razne novinare kako lutaju tim prostorom sa Apple i Canon proizvodima, no očito ni to ne znači da netko neće skloniti mobitel u svoj džep jer je svaka kuna (euro, forinta) je važna.

Kao posljednji izvođač na glavnoj pozornici ovoga dana nastupili su engleski pioniri elektroničke glazbe, The Prodigy. Kroz priču sa nasumičnim ljudima tijekom čekanja koncerata su svi preporučali kako se The Prodigy ne smije propustiti, a nije nam ni palo na pamet da ne odemo na njih. U potpunom užitku nas je sabotirao zvuk i ekipa koja besciljno stoji u pozadini. Na koncertima je vrlo bitno gdje stati. S obzirom da je glavni stage prebukiran kada se radi o velikim zvjerkama, ako kasnije dođete, završit ćete što dalje od same pozornice, među ekipom koja lagano pijucka pivu i ima stav 'Ja ne znam ništa, ja sam tu s biciklom'. Uglavnom, na momente smo imali poteškoće s razaznavanjem koja pjesma je trenutno na repertoaru. Načuli smo Run with the wolf tek kada je publika krenula glasno pjevati refren. Odsvirali su i Firestarter, a Smack my bitch up su remiksirali s još jednom pjesmom. Po tuđim komentarima smo načuli kako to nije Prodigy kakav se očekivao i kako su, zapravo, bili dosta mlaki. Ponoviti koncert.

U ponoć su A38 okupirali Crystal Fightersi, još jedan bend s INmusica koji je iznenadio sve prisutne. Da, uspjeli su i ovdje. Definitivno highlight cijeloga dana, gdje su još jednom uspjeli proširiti pozitivne hippie vibracije izmješane s elektro-rock zvukovima. Valja istaknuti kako su Fightersi ipak stvoreni za otvorene prostore gdje se možete adekvatno razbacati, a ne u ograničene šatore. Ipak, posjetiteljima to nije ni najmanje smetalo. Izveli su sličnu setlistu kao i na IN-u, stoga niste propustili ništa veliko osim sretne eksplozije i pozitivne energije.

Crystal Fighters
 
Crystal Fighters, FOTO: Petra Kaić
 
 

Razmak između njih i Fedde Le Granda odlučili smo popuniti laganim izviđanjem programa na ostalim pozornicama. Colosseum je ponudio miks minimale na kojoj smo ostali nevjerojatnih pola sata. Nije za svačije uši, no ako vas poljska vodka počne polako omamljivati, svejedno vam je. Fedde Le Grand je bio pravo osvježenje nakon ovoga iskustva. Sličan scenarij s Queens of the stone agea se dogodio i na njemu - revna publika je odlučila pomoći još jednoj osobi s invaliditetom, tako da je taj sretnik u kolicima imao priliku života, biti u zraku i crowdsurfati na odlične beatove. Fedde je odličan DJ, no i on podliježe stalnom rasporedu hitova koji smo imali prilike čuti od apsolutno svakog DJ-a na Szigetu. Večer smo završili (ili jutro smo započeli, kako vam draže) na Volt stageu, gdje se ponudio odličan odabir drum and bass hitova.

Peti (ili sedmi) dan Szigeta, 17.8.

Art/Chill zone na Szigetu je definitivno nešto najbolje na čemu možete provesti dan, odmarajući se od prošle večeri. Osim što imate obilje zelenila, brdo za nasloniti se i yoga prostirke za spavati rastezanje, imate i prostora za kreativne ekspresije. Tako možete raditi svoj nakit, oblikovati glinu, otići kod babe gatare da vam laže u lice kako ćete se obogatiti i imati Mečku jednoga dana ili pak da pišete čega se bojite. I'm afraid of je odličan projekt u kojemu na papir možete napisati sve svoje strahove i pročitati tuđe. Nekako sve to zajedno ispoljava osjećaj sigurnosti i stabilnosti, kao i garanciju da niste samo vi ludi.

Chillax zona
 
Chillax zona, FOTO: Petra Kaić
 
 

Nakon dvosatnog šetanja popratnim aktivnostima i izležavanja na travi, odlučili smo zaviriti na koncert britanskih The Kooksa. Kooksi ove godine slave deset godina postojanja, a ovo iskustvo im pomaže da suvereno vladaju situacijom. Otvorivši koncert s relativno novijom Junk of the heart (Happy), privukli su još više publike koja se vrzmala sa strane i koja je shvatila da su ipak čuli za ovaj bend. Moram odmah primjetiti da im je setlista dosta bila orjentirana na starije pjesme (Ooh La, See the world, Moves in her own way, You don't love me...) nego na ove novije, što je vjerojatno pun pogodak za festivale. Odlični su, energični, a čak su i od posljednje pjesme, očekivano - Naive, uspjeli napraviti akustičnu-rock prerađevinu i dati joj novo ruho.

Posljednji dan na glavnoj pozornici je bio rezerviran za party sa serpentinama ili, ukratko, kako se razbacivati šarenim trakicama i ponašati kao dijete. Svi volimo biti djeca. Sljedeće godine samo želimo da Sziget za poticanje ekipe stavi nekoga tko ima dara za to, ne neku random djevojku koja jako loše uspjeva to sve izvesti. Nakon što su se svi opremili trakicama i zamotali se kompletno u njih, uslijedio je Outkast.

Outkastu je ovo značajna godina jer slave dvadeset godina postojanja. Očito se s godinama povećava i paranoja, s obzirom da su doveli više bodyguardova nego same opreme: sa lijeve i desne strane pozornice su visila po četiri ogromna lika, a među publikom su također šetali njihovi nabildani ljudi. Sa strane to, Outkastovci imaju svako pravo biti bahati, osim što si to ne dopuštaju. Osim možda Andrea 3000, nakon kojega ne znate kako ih zapravo procijeniti. Vidi se da je ovaj duo uvježban u dlaku, nema tu mjesta nekoj spontanosti, no ipak dostavljaju publici ono što ih se traži. Izveli su 24 pjesme, vjerojatno najviše nego ijedan drugi izvođač u ovih tjedan dana. U pratnji su im bile dvije ljupke vokalistice, basistica te DJ koji je odlično bavio promjene taktova. Naravno, osim 'nabrajaljki' koje je teško ispjevati s njima, izveli su i Ms. Jackson, The way you move, nezaobilaznu Hey ya, Roses i So fresh, so clean. Apsolutna su preporuka makar i ne znate njihov opus, jer će vas potjerati na plesanje kako god.

Outkast
 
Outkast, FOTO: Petra Kaić
 
 

Nakon njih je uslijedila priprema i za završni party, koji je vodio ni više ni manje nego najplaćeniji DJ na svijetu, Calvin Harris. Ako ste pomislili da čovjek previše para zarađuje, vjerujte nam: svaki dolar koji je zaradio za vrijeme svojega života je zaslužio u potpunosti. Iskreno, ne znam ni kako prenijeti dojam, ali pokušat ću ovako: svi ste upoznati s činjenicom da što god da Harris izbaci van postane hit, bilo ljeto ili zima. Svi ste upoznati s činjenicom da čak i ako nije njegova pjesma, nego je on samo producent, ta pjesma završi na radiju. Svi znate sve pjesme. Svima se neka svidjela. Sad zamislite da sve te pjesme uz koje ste barem jednom plesali u klubovima, u automobilu ili doma čujete na jednom mjestu, kao neku savršenu party playlistu. Čak i ako su vam neke dojadile, kada je čujete uživo ćete skočiti. Takav je osjećaj, eksplozija svega. Možda preuveličavam, ali možda sam i pod snažnim dojmom ne samo zbog savršenog seta (koji je ujedinio sve moguće suradnje ikada), nego i zbog vatrometa koji je pratio krajeve njegova seta, a uz ljetni hit Summer pretvorio se u ogromni spektakl zbog kojega su i vatrogasci morali urigirati i polijevati A38 šator u kojemu je nastupala La Roux. Preporuka, debela preporuka. 

Calvin Harris
 
Calvin Harris, FOTO: Petra Kaić
 
 

Zaključak: pros and cons

Zašto otići na Sziget i zašto vas nijedan drugi festival neće zadovoljiti u tolikoj mjeri?

Pros:

  1. ekologija
  2. ljudi od Australije do Kanade, različitost kultura
  3. odličan lineup
  4. ogromna količina popratnih aktivnosti, od plesova do izrade nakita
  5. sedam dana odmora uz pića, najdražu ekipu, koncerte i (ako vas vrijeme posluži) kupanje na kontinentu
  6. iskustvo kampiranja i buđenja uz preglasne Brazilce
  7. hodanje u kostimima je sasvim normalno
  8. popločane pozornice zbog kojih nećete morati tapkati u blatu ako padne kiša

Cons (ili ono na čemu bi Sziget trebao definitivno poraditi)

  1. premalo ljudi koji zapravo znaju engleski jezik (najveći naglasak na zaštitarima i na info pultovima)
  2. zavjese na tuševima - ffs, nabavite jednu zavjesu za jedan tuš
  3. pomicanje rasporeda na A38; predugo čekanje
  4. također, ograničenja za ulazak na A38 - loša procjena koliko će neki izvođač biti popularan (The Bloody Beatroots, Stromae)
  5. zatvaranje prolaza tijekom i nakon koncerata i zabrana prilaska vlastitim šatorima (+ 1.)

Finalne brojke posjećenosti

Ovo je bila godina za Sziget koja je srušila sve rekorde. U tjedan dana kroz ovaj otok slobode je promarširalo oko 415.000 ljudi, a sve festivalske ulaznice su po prvi puta bile rasprodane i prije početka samoga eventa. Najposjećeniji dan je bio četvrtak, sa oko 85.000 ljudi na otoku. 

Organizatori su izbrojali posjetitelje iz čak 87 zemalja, a izvođači su činili paletu iz čak 41 zemlje svijeta. Tijekom trajanja, Sziget je dao pažnju važnim obljetnicama: svojim instalacijama su odali počast Woodstocku koji je ove godine proslavio 45 godina od održavanja; 25 godina od rušenja Berlinskog zida; 40 godina od kada je mađarski izumitelj Erno Rubik izumio istoimenu kocku. Povodom Rubikove obljetnice je postavljena i velika kocka u kojoj su posjetitelji mogli za nagrade složiti jednu; na Europe stageu je velika količina glazbe posvećena berlinskim bendovima i glazbi, a počast Woodstocku se mogla odati na Campfire ''pozornici''.

Organizatori su otkrili već kako će se sljedeće izdanje Szigeta održati od 10. - 17. kolovoza 2015. godine. 

Komentari na članak

Vezani članci

Radiohead aplikacija

Maštovita, originalna i mistična aplikacija

Radiohead predstavio aplikaciju PolyFauna

Britanski rock bend predstavio je besplatnu aplikaciju koja prikazuje upečatljiv, prostrani svijet primitivnih života, zalaske sunca, planine i šume.

whitesnake

Purple turneja

IZVJEŠTAJ: Coverdale i momci iz Whitesnakea odradili dobar posao

Whitesnake je održao vrhunsku svirku u koncertnoj dvorani Dražena Petrovića, unatoč tome što legendarni pjevač David Coverdale ima već 64 godine.

Natali Dizdar

NATALI DIZDAR NOVA BRAND AMBASADORICA NOKIJE LUMIJE 925

Natali oduševila u Saxu

Natali Dizdar je na koncertu održanom u prepunom zagrebačkom klubu Sax predstavila svoj aktualni singl Grijeh te se publici pohvalila svojom novom Nokijom Lumijom 925. Natali je ovaj tjedan postala brand ambasadorica spomenutog Nokijinog modela te usput predstavila svoju suradnju s Mobis-electronicom i Nokijom.

Christmas loading

Božićno raspoloženje među studentima

VIDEO: Erasmus ekipa izaziva zagrebačke studente

Prije nekoliko sati u Facebook grupi Erasmus Zagreb 2015/2016 Official Group osvanuo je jedan zanimljiv video izazov. 

Mislim dakle postojim

Sigurno će barem jedna biti „vaša”

Izreke u kojima se može pronaći svaki student

Pročitajte 10 inspirativnih izreka u kojima se može pronaći svaki student!