Erasmus iskustvo Portugalca u Zagrebu: „Muškarci su preagresivni u klubovima!“
Pogledajte koje je razlike Sergio Duarte uočio između Hrvatske i Portugala tijekom Erasmus iskustva u Zagrebu.
Pogledajte koje je razlike Sergio Duarte uočio između Hrvatske i Portugala tijekom Erasmus iskustva u Zagrebu.
Sergio Duarte student je treće godine Zdravlja okoliša na Sveučilištu u Coimbri. Sveučilište je staro 700 godina, što ga čini jednim od najstarijih u Portugalu, ali i u cijelom svijetu, a broji oko 30 000 studenata. Duarte je preko Erasmus programa došao na Zdravstveno veleučilište u Zagrebu na kojem studira Sanitarno inženjerstvo.
Zašto si odlučio doći u Zagreb?
Najviše zbog mogućnosti upoznavanja nove kulture. Prošle su godine predstavnici Zdravstvenog veleučilišta posjetili naše sveučilište pa sam imao priliku vidjeti prezentaciju o Hrvatskoj i to mi je bilo dovoljno da odlučim doći ovdje i mogu vam reći da nisam požalio.
Život u Hrvatskoj
Kakav ti je bio prvi utisak kada si stigao u Zagreb? Koliko dugo ti je trebalo da se privikneš na život u Hrvatskoj? Jesi li imao kakvu pomoć?
Prvi je utisak bio izvanredan, ponajviše zbog ljudi koji su nas dočekali u Hrvatskoj. Osjećao sam se sigurno od prvog trenutka kada sam kročio na aerodrom jer su nas tamo već čekali zaposlenici Zdravstvenog veleučilišta. Cijeli taj dan i dan poslije uvijek je netko bio s nama i pomagao nam oko svega. Lako sam se priviknuo na život zahvaljujući studentima i njihovim prijateljima. Ti ljudi bili su jako pristupačni pa sam se osjećao kao da sam kod kuće, tako da mi se nije bio problem naviknuti na život u Hrvatskoj. Ipak, najviše mi nedostaje riba jer je nema toliko koliko je ima u Portugalu.
Koji ti je bio najveći problem u prvim danima u Hrvatskoj?
Sve što je povezano s birokracijom. Jednostavno sve predugo traje. Prvi dan morao sam na policiju kako bih se prijavio i čekao sam predugo. Nažalost, ista stvar dogodila se i u Poreznoj upravi. I u Portugalu se čeka na nekim stvarima, ali ne u ovakvim razmjerima.
Kako se Hrvati ponašaju prema tebi?
Svi ovdje nevjerojatno su ljubazni i dragi te se zaista nemam razloga požaliti.
Kulturne razlike
Jesi li primijetio kakve kulturne razlike između Hrvatske i Portugala?
Nevjerojatna mi je muška agresivnost prema djevojkama u kafićima i klubovima. Pristup Hrvata djevojkama jako me začudio. U Portugalu rijetko kada možete vidjeti takav pristup djevojkama. Mi se uvijek trudimo prići na prijateljski način, kroz normalan razgovor, ponuditi piće i što je najvažnije - ako nas odbiju, jednostavno odemo. U Hrvatskoj je to pomalo drugačije.
Jesi li posjetio koje gradove u Hrvatskoj osim Zagreba? Što ti se najviše sviđa u Zagrebu?
Posjetio sam Mali Lošinj i Krk i oduševljen sam. Najviše mi se svidjelo što sam posjetio najužu ulicu na svijetu u Vrbiku. Ako ću stići, vjerojatno ću još negdje na jug Hrvatske, možda Zadar ili Dubrovnik. U Zagrebu mi se najviše sviđa što svugdje mogu pješice pa mogu detaljno vidjeti i jednostavno osjetiti duh grada. Inače sam osoba koja voli pješačiti i izbjegavam javni prijevoz. Zato mi je Zagreb odličan jer sam zasad svugdje išao bez korištenja tramvaja ili autobusa.
Što misliš o hrvatskom obrazovnom sustavu? Je li bolji od obrazovnog sustava u Portugalu?
Kao i u Portugalu, tako i ovdje, imam mnogo zadataka svaki dan, puno stvari za obaviti, a i predavanja su više-manje obavezna. Razlika je u tome što u Portugalu imamo pravo polagati jedan predmet samo tri puta, a jesenski rok ne postoji jer je on predodređen samo za one studente koji studiraju i rade. U zimskom semestru imamo rokove u siječnju, veljači i lipnju, a u ljetnom semestru rokovi nas čekaju u svibnju, lipnju i srpnju. Razlika je i u menzama i cijenama hrane. Naime, kod nas ne postoji iksica, a minimalna cijena obroka, primjerice juhe i glavnog jela, u nekim je menzama 10 kuna. Svi dodaci dodatno se plaćaju te je zaista nemoguće platiti cijeli ručak ispod 10 kuna kao u Hrvatskoj.
Za kraj, imaš li kakvu zanimljivu anegdotu koja ti se dogodila u Hrvatskoj?
Postoji jedna starija gospođa koja radi na Tisku, a koja će mi ostati u sjećanju. Naime, svaki dan idem tamo kupiti cigarete i svaki dan ta me gospođa ne želi pustiti da odem, a da me ne nauči neku novu hrvatsku riječ. Gospođa me pusti da odem tek kada joj kažem hrvatsku riječ dana, a mislim da nema potrebe da kažem da uopće ni ne kužim što to zapravo znači. Na kraju uvijek kažem što traži od mene jer je to usreći, a ja se dobro nasmijem.
