Erasmus iskustvo iz Litve

Tina Hrubi, studentica komunikologije na Hrvatskim studijima, odlučila je zimski semestar svoje posljednje godine diplomskog studija provesti u Litvi.

Kako joj je na razmjeni, kakvi su studenti i profesori te ima li vremena za izlaske doznajte u nastavku.

Litva se nekako čini daleka i hladna zemlja, kako to da si odlučila na razmjenu otići baš tamo?

Moj se izbor temeljio na „što dalje – to bolje“ metodi pa sam u obzir uzela jedino Španjolsku i Litvu, a s obzirom na to da se u Španjolskoj zahtijevalo poznavanje španjolskog jezika, odlučila sam otići u Litvu. Pri polasku na Erasmus imala sam veliki strah od nepoznatog, usamljenosti i nedovoljnog poznavanja engleskog jezika, ali se vrlo brzo pokazalo sasvim obrnuto. Znanje engleskog u Hrvatskoj je izuzetno dobro u usporedbi sa znanjem engleskog u ostalim zemljama, a samoća uz toliko otvorenih i dobronamjernih studenata nije moguća. Što se tiče hladnoće, činjenica da smo već u listopadu imali -14 stupnjeva a od jučer imamo i snijeg, dokazuje da Litva stvarno jest hladna zemlja, ali mislim da nas to neće spriječiti u daljnjim planovima.

Kakvi su prvi dojmovi, je li Litva ispunila ili nadmašila tvoja očekivanja?

Prvi dojmovi su odlični, sve je tako novo, a tako poznato. Iako sam ovdje tek dva i pol mjeseca, imam osjećaj kao da oduvijek živim u Litvi. Jedini problem je to što većina ovdašnjih stanovnika ne govori engleski, već svi inzistiraju na litavskom, ruskom ili poljskom. Na početku semestra imali smo priliku završiti intenzivni tečaj litavskog koji je dovoljan za komuniciranje na ulici, u trgovini, restoranu, bolnici i sl., tako da nam je to puno pomoglo. Mislim da je Litva ispunila moja očekivanja, ali isto tako mislim da mi uopće nije bitno u kojoj sam zemlji, već s kakvim sam ljudima. Mogu reći da je Erasmus+ program sam po sebi nadmašio moja očekivanja i da je to neponovljivo iskustvo koje bih preporučila svima.

Na kojem si fakultetu? U kojem gradu?

Studiram na Komunikacijskom fakultetu Sveučilišta u Vilniusu, glavnom gradu Litve u kojem i živim. Grad je manji od Zagreba, ali je jako lijep. Što se tiče fakulteta, zaposlenici se prema erasmusovcima odnose vrlo korektno, uvijek su pristupačni, prijateljski raspoloženi i voljni pomoći. Nema čekanja u redu za referadu niti biločeg sličnog jer je sve jako dobro organizirano. Kolegiji su naravno na engleskom jeziku i uglavnom se zahtijeva pisanje eseja, održavanje prezentacija i polaganje ispita na kraju semestra. Većina mojih kolegija se održava na dvije lokacije u centru grada do kojeg mi je potrebno 20 minuta javnim prijevozom, a ostatak u zgradi Komunikacijskog fakulteta koja se sa zgradama Ekonomskog, Fizičkog i Pravnog fakulteta nalazi u neposrednoj blizini studentskog naselja Sauletekio u kojem živim.

Kakvi su profesori, lokalni studenti i studenti Erasmusa?

Profesori su odlični, isto tako pristupačni. Neki zahtijevaju više, neki manje, uglavnom isto kao i u Hrvatskoj. Nemamo mnogo kontakata s litavskim studentima jer vrlo malo njih sluša kolegije na engleskom jeziku. Erasmusovi studenti su vrhunski, otvoreni i pozitivni ljudi koji već nakon par tjedana postaju najbolji prijatelji, braća, sestre i roditelji.

Gdje si smještena? Kolike su prosječne cijene domova?

Smještena sam u studentskom domu Sauletekio i ne bih ga mijenjala za stan ni u kojem slučaju. Osim studentskog naselja Sauletekio, koje je podijeljeno na dva dijela međusobne udaljenosti otprilike 10 minuta pješačenja, postoje još i naselja Olandu i Didlaukio koja su bliža centru grada. Cijena mog doma je 200 litasa mjesečno za trokrevetnu sobu što iznosi otprilike 440 kuna, te 300 litasa za dvokrevetnu sobu što iznosi 660 kuna, dok su u preostala dva doma cijene 150 i 170 litasa.

Jesi li sama u sobi? Možeš li učiti? Imaš li vremena za izlaske, izlete i sl.?

Iako sam tražila dvokrevetnu sobu, dobila sam trokrevetnu, kao i većina studenata Erasmusa. U početku nismo bili zadovoljni time, ali vrlo brzo smo se naviknuli i zavoljeli jedni druge. Lijeva polovina našeg kata je ženska, a desna muška. Na svakoj polovini nalaze se zajednička kupaonica i toaleti. Na kraju je zajednička kuhinja koja povezuje ta dva hodnika i tamo provodimo zajedničko vrijeme. Moram priznati da je osjećaj kolektiva među erasmusovcima mnogo veći nego u studenstkom domu u Zagrebu među hrvatskim studentima, vjerojatno zato što imamo samo jedni druge i želimo upoznati različite kulture.

Što se tiče učenja, nije moguće učiti u domu, ali u neposrednoj blizini spomenutih studentskih naselja i zgrada fakulteta nalazi se ogromna knjižnica koja je vrlo modernizirana i nevjerojatno ugodna za učenje. Mislim da je bolje pitanje imam li vremena za učenje uz izlaske i izlete jer su ovdašnji klubovi prepuni događanja za erasmusovce i svaki dan se održavaju tulumi u različitim klubovima. Osim klubova, vrijeme provodimo u pubovima i jeftinim restoranima, a do sad smo posjetili nekoliko gradova u Litvi te Poljsku, Estoniju i Švedsku. Za desetak dana idemo u Finsku gdje ćemo prijeći Sjeverni polarni krug, upoznati Djeda Božićnjaka, vidjeti polarnu svjetlost, isprobati skijaško trčanje, motorne saonice i saonice koje vuku haskiji, vruću saunu i plivanje u ledenom jezeru.

Postoje li menze? Kakve su cijene?

Menze postoje, ali cijene su europske, što znači da je izdvojiti 20 do 30 kuna za jedan obrok sasvim normalna stvar za razliku od Hrvatske gdje se takve cijene studentima čine visokima. Međutim, većina nas erasmusovaca ne jede u menzi, već kuhamo vlastite obroke u zajedničkoj kuhinji. To je isto jedna od privilegija našeg obiteljskog života u domu jer uvijek sve dijelimo, pa tako i hranu, te na taj način imamo priliku probati mnoštvo raznih jela iz različitih dijelova svijeta.

Gdje se u gradu može naći povoljnije mjesto za pojesti i popiti?

Jeftina hrana i piće mogu se naći skoro na svakom koraku jer postoji nekoliko lanaca pizzerija koje nude velike popuste, a tu su naravno i restorani brze hrane u kojima možete pojesti cheeseburger za svega četiri kune. Hrana i piće u trgovinama su mnogo jeftiniji nego u Hrvatskoj, pa se tako primjerice bijeli kruh može kupiti za dvije kune, a pola litre pive za četiri. Isto tako u nekim restoranima i dućanima postoje popusti koji se mogu ostvariti predočenjem studentske iskaznice.

Tako je i u kinima gdje je studenstka cijena ulaznice otprilike 25 kuna, teretanama gdje je mjesečna članarina za studente svega 20 kuna, željezničkim i autobusnim kolodvorima gdje ostvarujemo čak 50 % popusta na karte, te raznim drugim prodajnim mjestima. Prijevozna karta se također može kupiti uz studentski popust, pa tako cijena jednokratne karte za jedan smjer u autobusu ili trolejbusu iznosi manje od četiri kune, a mjesečne 45. Bilo bi odlično kad bi se Hrvatska ugledala na Litvu i omogućila studentima jeftiniji i bolji život uz više mogućnosti i prilika.

Što posjetiti u Litvi i u Vilniusu? Zašto?

U Vilniusu svakako vrijedi posjetiti dvorac Gedmino koji se nalazi u centru grada, između rijeke Vilnie i trga na kojem se nalazi predivna bijela katedrala i njezin toranj. Tu su naravno i brojne crkve, muzeji i galerije, ali posebno bih preporučila posjet Užupisu, gradskoj četvrti koja se prozvala republikom, izabrala predsjednika i napravila vlastiti Ustav u kojem su neka od pravila da svatko ima pravo biti sretan, ali isto tako i nesretan, da svatko ima pravo odlučiti želi li slaviti svoj rođendan ili ne, maziti i brinuti o mački i psu, smijati se, plakati, izreći ili zadržati svoje mišljenje i slično, ali i da svatko ima pravo nemati prava. Užupis je zato poseban i vrlo zanimljiv dio starog grada koji odiše drugačijim duhom.

Što se tiče Litve sveukupno, vrijedi posjetiti Trakai – dvorac na jezeru koji je smješten nedaleko od Vilniusa – te Kaunas, najveći litavski grad nakon Vilniusa. Ako govorimo o litavskoj morskoj obali, posjetila sam gradove Nidu i Klaipedu te moram priznati da sam ostala šokirana neopisivim smradom i nevjerojatno prljavim morem zeleno-smeđe boje, ali u istom sam trenutku spoznala ljepotu kristalno čistog Jadranskog mora i zdravog zraka po kojima svi erasmusovci prepoznaju Hrvatsku. Međutim, većina erasmusovaca i stranaca poznaje Hrvatsku kao vruću zemlju i teško im je vjerovati da u jednoj državi imamo i sunčana morska ljeta i snježne planinske zime.

Predivno je iskustvo upoznavati nova mjesta, nove ljude, kulture i običaje, stoga još jednom preporučujem svima da se odluče pomučiti s papirologijom potrebnom za prijavu za Erasmus jer će im se svakako isplatiti.