22-godišnji student s londonskom adresom rasturio Potjeru
Glavna motivacija za odlazak na studij u inozemstvo bilo je nezadovoljstvo kvalitetom obrazovanja u Hrvatskoj.
Glavna motivacija za odlazak na studij u inozemstvo bilo je nezadovoljstvo kvalitetom obrazovanja u Hrvatskoj.
Prije nekoliko dana u poznatom HRT-ovom kvizu Potjera imali smo priliku gledati briljantan nastup 22-godišnjeg studenta Karla Lugomera. Postavili smo Karlu nekoliko pitanja o nastupu u Potjeri, kvizaškom iskustvu, ali i o njegovom studiju. Ako ste slučajno propustili, svakako pogledajte Karlov nastup!
1. Hrvatsku si zadivio pokazanim znanjem u Potjeri, tim više što su ti samo 22 godine Čemu duguješ prikupljeno znanje?
Od malena sam volio listati atlase, enciklopedije i čitati razne knjige te pratiti TV kvizove. Tijekom osnovne i srednje škole sudjelovao sam na državnim natjecanjima iz geografije, povijesti i hrvatskog jezika. Uz pub kvizove u zadnje vrijeme, pretpostavljam da je sve od navedenog pomoglo u prikupljanju znanja.
2. Možeš li spomenutim pub kvizovima pripisati dio stečenog znanja ili barem spretnosti u odgovaranju na pitanja?
Na pub kvizovima sudjelujem zadnjih nekoliko godina, a kako se na njima provlače pitanja iz svih područja općeg znanja, logično je da sam dosta toga naučio upravo na njima. Što se spretnosti odgovaranja na pitanja tiče, ona više ovisi o razini koncentracije tijekom snimanja nego o pubkvizaškom iskustvu.
3. Studiraš geoprostornu analizu na University Collegeu u Londonu. Tamo si na petogodišnjem studiju ili na razmjeni preko Erasmus programa?
Tamo sam na diplomskom (master) studiju i on traje godinu dana. Općenito diplomska razina studija u Velikoj Britaniji traje samo godinu dana, za razliku od dvije godine koliko traje u Hrvatskoj.
4. Kako si se odlučio za odlazak na studij u inozemstvo?
Glavna je motivacija bilo nezadovoljstvo kvalitetom obrazovanja u Hrvatskoj.
Sustav je daleko bolje zamišljen. Mislim da dovoljno govori primjer kako sam od osam predmeta, koliko ih slušam, morao polagati samo jedan ispit, a 100% ocjene iz svakog od preostalih predmeta nosi istraživački rad; što individualni, što timski. Cilj tih radova nije da imaju što više stranica, zapravo je njihov opseg rijetko kad veći od desetak stranica. Od nas se zahtijeva da riješimo određene probleme koristeći metodologiju koju smo naučili na predavanjima i praktikumima.
Atmosfera je dosta poticajna, okružen sam vrhunskim stručnjacima i ambicioznim studentima, a postoji i velika povezanost akademskog i profesionalnog svijeta pa je tako vrlo čest slučaj da se diplomski rad piše u suradnji s nekom poznatom tvrtkom.
S druge strane, studij je izuzetno skup te da nisam osvojio UCL-ovu stipendiju, studij u Velikoj Britaniji ostao bi mi samo san. Cijena godišnje školarine ovisi o studijskom programu, ali može doseći i oko 10 000 funti. Tu su i visoki troškovi života s kojima se mnogi teško nose jer su stipendije, osobito za diplomsku razinu studija, izuzetno rijetke, a ponekad i ne postoje. Menze su, jasno, jeftinije od restorana, ali čak i u tom slučaju ručak u menzi doći će vas između 3 i 5 funti. Kada se naviknete na londonski standard, i nije tako strašno, no generalno gledano - ovaj nedostatak socijalne osjetljivosti definitivno je nešto na što se Hrvatska ne bi smjela ugledati.
6. Kakvo je tvoje viđenje kvalitete školskog sustava u Hrvatskoj u usporedbi s engleskim?
Visokoškolsko obrazovanje u Hrvatskoj na vrlo je niskim granama. Svakome je manje-više jasno da je naš sustav i dalje usmjeren na usvajanje faktografije, a ne rješavanje stvarnih problema, ali ne škodi podsjetiti kako u korijenu toga leži još nešto. To je da sustav dopušta i prosječnim pojedincima da se dokopaju profesorskih fotelja i onda bitno utječu na kvalitetu cijelog sustava. Koliko ste se puta tijekom vlastitog studiranja pitali kako je netko uopće postao asistent/profesor? U Velikoj Britaniji takvi su slučajevi izrazito rijetki jer je svakom sveučilištu u interesu pozicionirati se što više na rang ljestvicama, a to se čini visokom razinom kompeticije i biranjem samo najboljih znanstvenika.
Važno je naglasiti kako i Hrvatska ima vrhunske znanstvenike koji su svjetska razina. Međutim, hrvatski obrazovni sustav ne može gurati naprijed nekolicina najboljih. Prosjek mora biti daleko bolji, a to se mora postići cjelovitom reformom i rigoroznijom selekcijom znanstvenog i nastavnog kadra. Strukturiranje predmeta po uzoru na one na najboljim svjetskim sveučilištima također je potrebno. Ako je netko već npr. na Harvardu napravio vrhunski program, zašto ne naučiti nešto od njih? Za veliku većinu studijskih programa u inozemstvu sadržaj pojedinih predmeta i način rada nisu tajna i dostupni su svakome na internetu.
Orijentacija na primjenjivo znanje, odmak od reprodukcije suhoparnih činjenica, poticanje kreativnosti i poduzetništva, a sve to pod mentorstvom vrhunskih stručnjaka zajedno čine put kojim hrvatski obrazovni sustav treba poći.
7. Misliš li da bi netko od tvojih inozemnih kolega svojim znanjem mogao postići na Potjeri jednako dobar rezultat kao ti?
Sigurno bi, ali možda ne toliko kolega u inozemstvu koliko mojih vršnjaka u Hrvatskoj. Razlog tomu je što se tijekom školovanja u Hrvatskoj usvoji više općeg znanja i činjenica nego u dobrom dijelu drugih zemalja, gdje je veći naglasak na razumijevanju i analitičkim vještinama. Ali i to na kraju krajeva ovisi o pojedincu.
