Prvo božićno drvce

Prije nego što se ukrašavanje drvca počelo vezati za kršćanski blagdan Božić, brojni narodi imali su običaj unošenja zimzelenih grana u domove u zimsko vrijeme kako bi se otjeralo zle duhove i bolesti. 

Izumiteljem prvog božićnog drvca kakvog danas poznajemo smatra se vjerski reformator Martin Luther. Prema legendi, jedne zimske noći 1536. godine Luther je, hodajući kroz šumu borova pokraj svoje kuće u Wittenbergu, opazio na nebu tisuće zvijezda koje su sjale poput dragulja među granama drveća. Taj prizor potaknuo ga je da tog Božića u svoju kuću unese jelu koju je ukrasio svijećama. To je njegovu djecu trebalo podsjetiti na zvjezdano nebo s kojeg je došao Spasitelj.

Do kraja 16. stoljeća običaj ukrašavanja božićnih drvaca ukrasima od šarenog papira, jabukama i slatkišima postupno se proširio tadašnjom njemačkom državom, a zatim su ga prihvatile i druge europske države. Tako je, primjerice, u Velikoj Britaniji prvo drvce za Božić dala ukrasiti Charlotte, supruga kralja Georgea III., koja je bila porijeklom iz njemačke kneževine Mecklenburg-Strelitz. Ona je, naime, u prosincu 1800. godine priredila božićnu zabavu u kraljevskoj rezidenciji, dvorcu Windsor, čiji je središnji dio bilo veliko božićno drvce osvijetljeno svijećama. Na njega su bili postavljeni slatkiši, razno voće, orašasti plodovi te igračke koje su djeca mogla ponijeti kućama. Osim na dvorovima, taj običaj prihvaćen je u građanskim, a potom i u seoskim sredinama. Najčešće su se ukrašavale jele, ali i borovina i tisovina.

Ti početni običaji su se u pomalo izmijenjenom obliku sačuvali do današnjih dana. Promijenili su se ukrasi na drvcu, svijeće su zamijenjene božićnim žaruljicama, a pokloni se najčešće stavljaju ispod bora. Naravno, svaka zemlja oblikovala je svoju božićnu tradiciju, ali, kako god ono izgledalo, danas je gotovo nemoguće zamisliti Božić bez ukrašenog božićnog drvca.