Kako raditi, studirati i stanovati u Novom Zelandu

Zbog niskih stopa ubojstava i nasilnih demonstracija te zbog iznimnog poštivanja ljudskih prava, Global Peace Index Novi je Zeland proglasio drugom najpoželjnijom destinacijom za preseljenje.

Od prošle godine nisu potrebne vize za Novi Zeland, no ako se želite preseliti i raditi, potrebno je ishoditi radnu dozvolu.

Najpovoljnija povratna avionska karta u ovo doba godine do Aucklanda iznosi oko 12 500 kuna, ali cijena uključuje čak tri presjedanja i ukupno je trajanje puta 53 sata. Ista je cijena povratne avionske karte do Wellingtona, a ukupno trajanje puta je 46 sati. Najjeftinija avionska karta do Christchurcha iznosi oko 13 450 kuna, a ukupno trajanje puta je 47 sati.

Kako raditi u Novom Zelandu?

Kako bi došli u Novi Zeland nije potrebna viza ako je posjet kraći od tri mjeseca, ali kako bi radili, potrebna je radna dozvola. Postoji nekoliko tipa viza, a bitno je naglasiti kako se neke vize mogu dobiti ako je neko zanimanje deficitarno ili na temelju kvalifikacija, znanja i iskustva. Za vizu na temelju bodova potrebno je sakupiti barem 100 bodova, a koliko bodova možete ostvariti, provjerite ovdje. U Novom Zelandu postoji velik broj deficitarnih zanimanja koja su podijeljena na trajno deficitarna i zanimanja koja su hitno potrebna.

Postoji i posebno područje koje se tiče samo deficitarnih zanimanja na području Canterburyja koje je 2010. i 2011. godine bilo pogođeno potresima. Zanimanja koja su hitno potrebna u Novom Zelandu su: stručnjaci iz aroborikulture, vinogradari, inženjeri, računovođe, vanjski revizori, anesteziolozi, stomatolozi, laboranti, medicinske sestre, instruktori iz sportova na snijegu i brojni drugi.

Kako bi provjerili je li neko zanimanje deficitarno potrebno je samo unijeti naziv na engleskom jeziku u jednostavnu tražilicu, a koliko cijeli proces prijave za vizu iznosi, možete provjeriti ovdje.

Minimalna satnica u Novom Zelandu je 13,50 novozelandskih dolara odnosno 63,45 kune, a poslovi se mogu tražiti na seek.co.nz.
U Novom Zelandu najviše se zarađuje na području IT-a gdje se plaće kreću između 47 000 i 182 000 novozelandskih dolara. U području bankarenja, financija i osiguranja može se zaraditi između 35 000 i 140 000 novozelandskih dolara godišnje, a plaća računovođe kreće se između 39 000 i 119 000 novozelandskih dolara godišnje.

Godišnja plaća učitelja je između 27 000 i 85 000 dolara, a inženjera između 37 000 i 125 000 dolara godišnje. U marketingu, medijima i komunikacijama može se zaraditi između 35 000 i 130 000 dolara godišnje.

Život u Novom Zelandu

Za trosobnu kuću na Novom Zelandu stanar mora izdvojiti oko 350 novozelandskih dolara tjedno, a u većim gradovima poput Aucklanda i Wellingtona od 580 do 660 dolara tjedno. Od svih gradova, najskuplji je Auckland, dok su gradovi na južnoj strani otoka nešto povoljniji po pitanju stanarine, stoji na stranici Working in New Zealand.
U Novom Zelandu naplaćuju se izdani recepti i posjeti doktorima. Primjerice, za jedan recept potrebno je platiti do 5 dolara, a posjeti doktoru plaćaju se između 20 i 65 dolara, ovisno o mjestu stanovanja. Posjeti stomatologu besplatni su za djecu do navršenih 18 godina, a za jednu zubnu krunicu plaća se 1 200 dolara odnosno 5 640 kuna.
Cijena litre goriva kreće se između 2 i 2,20 dolara odnosno između 9,40 i 10,34 kune, a Big Mac košta 5 dolara odnosno 23,50 kuna.

Studiranje u Novom Zelandu

Akademska godina u Novom Zelandu počinje u ožujku, a završava sredinom studenog. Studirati se može na ukupno 8 universityja koji nude prediplomske, diplomske i doktorske studije. Studenti u Novom Zelandu smješteni su u studentskim domovima, obiteljima ili unajmljenom stanu.
Školarine u Novom Zelandu variraju po fakultetima i po gradovima, a najskuplje je studirati u Aucklandu.

Primjerice, školarina za studiranje prava, ekonomije i računalstva u Aucklandu iznosi 29 700 dolara. Najskuplje je studirati medicinu na kojoj školarina iznosi 66 840 dolara i optometriju jer školarina iznosi 47 670 dolara. Najmanje školarine su na teologiji, komunikacijama, umjetnostima i društvenim znanostima te iznose 25 300 novozelandskih dolara.

Zanimljivo je da je Novi Zeland bio prvi koji je uveo Code of Practice koje postavlja određene standarde svim obrazovnim institucijama u kojima se školuju strani studenti. Code of Practice pokriva obrazovne standarde, financijske probleme i podršku u slučaju problema oko smještaja ili prilagodbe.