Zamišljeni ljubavni ideali Stanka Vraza
Na današnji dan rođen je jedan od najznačajnijih pjesnika hrvatskog romantizma, Stanko Vraz, pjesnik koji je uvelike zadužio i obogatio hrvatsku književnost svojom ljubavnom poezijom, ali i raznim prijevodima, dopisima, putopisima i književnim kritikama.
Na današnji dan rođen je jedan od najznačajnijih pjesnika hrvatskog romantizma, Stanko Vraz, pjesnik koji je uvelike zadužio i obogatio hrvatsku književnost svojom ljubavnom poezijom, ali i raznim prijevodima, dopisima, putopisima i književnim kritikama.
Na današnji dan prisjećamo se hrvatskog i slovenskog književnika Stanka Vraza, rođenog 30. lipnja 1810. godine u Cerovcu u Sloveniji pod imenom Jakob Frass. Nakon završenog školovanja u Mariboru seli se u Graz gdje studira filozofiju i pravo, istovremeno se posvetivši stranim jezicima i književnosti. Pisao je pod pseudonimima Jakob Rešetar iz Cerovca i Nenad Bezimenović, a ime Stanko Vraz pretvorio je u svoje 1836. godine
Stanko Vraz isprva je pisao na slovenskom jeziku, a zbog činjenice da je pisao upravo na svom zavičajnom dijalektu nije uspio objaviti svoja djela u časopisu Kranjska čbelica. S ilirskim pokretom se upoznaje po dolasku u Hrvatsku 1833. godine, iste godine kada upoznaje i Ljudevita Gaja, urednika časopisa Danica, gdje je Vraz radio kao suradnik od prvog broja pod pseudonimom Ilir iz Štajera. 1842. godine izdaje časopis Kolo zajedno s Ljudevitom Vukotinovićem i Draganom Rakovcem, a od 1846. do 1848. radi i kao tajnik u Matici ilirskoj.
FOTO: Pixabay
U književnosti Vraz je sigurno ostao zapamćen zahvaljujući svojem izražavanju utemeljenom na narodnoj i slavenskoj književnosti, njegova se ljubavna lirika i danas smatra jednim od najvrjednijim doprinosom književnosti, a inspiraciju za nju je nalazio u romantičnoj erotici te ju posvetio zamišljenim ljubavnim idealima.
Da sam topol, znam gdje bih šuštio:
Šuštio bih pokraj kuće tvoje,
Da znaš kako dršće srce moje.
Srce moje, Stanko Vraz
Stanko Vraz od 1837. piše samo na hrvatskom jeziku, a nakon 1839. radi kao prevoditelj u Zagrebu. Kao zagovornik romantičarskih ideja i isticatelj značaja narodne poezije 1839. godine izdaje zbirku narodnih pjesama Slovenije Narodne pjesni ilirske. Prvu zbirku pjesama, Đulabije, ljubezne ponude za Ljubicu, posvećene prvoj velikoj ljubavi, ujedno i nećakinji Ljudevita Gaja, objavljuje 1840. godine Pisao je gazele, sonete, balade i romance pritom obogaćujući onodobnu hrvatsku književnost, no pritom ne smijemo zaboraviti i na njegove dopise, putopise, bibliografske prikaze te književne kritike. Radeći kao prevoditelj, pjesnik, putopisac i književni kritičar, pisao je običajima i svom jeziku zbog čega se smatra i jednim od prvih hrvatskih profesionalnih književnika i iliraca. Prevodio je s engleskog, češkog, grčkog, latinskog, poljskog, ruskog, slovenskog, francuskog, njemačkog, talijanskog i španjolskog jezika, najčešće romantičarsku poeziju.
Posljednju zbirku poezije Gusle i tambura objavljuje 1845. te ju potpisuje imenom Jakob Rešetar iz Cerovca. Umro je u Zagrebu 20. svibnja 1851. godine, a njegovo rodno mjesto Cerovec se po njemu sada zove Cerovec Stanka Vraza kako bi se razlikovalo od ostalih mjesta koja se zovu Cerovec.
