Otvorena grobnica faraona Tutankhamona

Na današnji dan, 16. veljače 1923. godine, engleski arheolog i egiptolog Howard Carter ušao je u grobnicu nepoznatog faraona, čije će ime uskoro postati tako poznato i slavno da će zasjeniti imena svih ostalih faraona. Bila je to grobnica Tutankhamona, dvanaestog egipatskog faraona osamnaeste dinastije.

Tutankhamon je bio sin faraona Ekhnatona i Kije, jedne od njegovih žena. Nakon iznenadne očeve smrti, u devetoj godini života našao se na prijestolju, a zemljom su u njegovo ime upravljali svećenici. Vladao je od 1334. do 1323. godine prije Krista, u razdoblju nazvanom Nova država. Vladao je tijekom nemirnog razdoblja egipatske povijesti. Umro je neposredno nakon punoljetnosti, u svojoj devetnaestoj godini, a forenzička analiza njegove mumije potvrđuje činjenicu da nije umro prirodnom smrću - naime, na njegovoj su lubanji pronađena oštećenja. Pokopan je u grobnici namijenjenoj njegovom veziru koja je svojom veličinom bila premalena u odnosu na druge faraonske grobnice. Mumifikacija je loše izvedena, a stručnjaci koji su godinama proučavali njegove ostatke došli su do zaključka da su ulja za balzamiranje u kombinaciji s kisikom i lanom prouzročila kemijsku reakciju koja je ispržila faraonovo tijelo, razvivši temperaturu veću od 200 stupnjeva Celzijevih. 
Dječak-faraon i danas pobuđuje nesmanjeno zanimanje svjetske javnosti. Dragocjenosti i predmeti pronađeni u njegovoj maloj grobnici nalaze se u Egipatskom muzeju u Kairu, a ispunjavaju tri od njegovih velikih dvorana i zapanjuju svojom neprolaznom ljepotom.

Egipat, zemlja faraona u kojoj je postojala jedna od najvećih civilizacija svijeta, oduvijek je slovio kao raj za arheologe i njihova iskapanja. Veličanstvene piramide, hramovi i grobnice privlačili su avanturiste, podjednako kao i stručnjake. Tu se iz zdravstvenih razloga našao i bogati engleski lord Carnarvon koji se zanimao za arheološka iskapanja, ali nije posjedovao stručna znanja, pa se povezao s Carterom. Uskoro su započeli svoja istraživanja na zapadnoj obali Nila, u Dolini kraljeva. Upornost im se isplatila jer je nakon šest godina mukotrpnog i strpljivog rada otkriven neotvoreni grob. Bilo je to 6. studenoga 1922. Nakon što su uklonili 200.000 tona pijeska i kamenja, naišli su na stubište i ulaz u faraonovu grobnicu. 16. veljače 1923. godine napokon je probijena stijena i pokazao se ulaz u podzemne odaje. Za razliku od ostalih grobnica velikih faraona koji su svi bili opljačkani i poharani, Tutankhamonov je grob bio netaknut, krcat dragocjenostima, zlatom, draguljima, oružjem i drugim predmetima od velike vrijednosti. U grobnici je pronađeno preko 3500 predmeta, uglavnom od čistoga zlata. Grobnica je sadržavala ogromno bogatstvo, pa se s pravom postavlja pitanje koliko je tek bilo ono u grobnicama velikih i slavnih faraona.

Ipak, najzanimljiviji je svakako bio zlatni sarkofag pronađen u pogrebnoj dvorani, zidova optočenih zlatom, u kojemu se nalazila faraonova mumija sa zlatnom maskom. Iznad sarkofaga nalazio se natpis: "Smrt će snaći one koji ometaju faraonov san." Dva mjeseca nakon pronalaska grobnice, lord Carnarvon iznenada umire. U roku od šest tjedana nakon otvaranja grobnice umrlo je 12 ljudi koji su sudjelovali u otvaranju grobnice ili su je naknadno posjetili. Nakon sedam godina na životu je ostalo samo dvoje ljudi od cjelokupne ekipe. Sveukupno je 22 ljudi koji su imali veze s ekspedicijom umrlo. Počele su glasine o prokletstvu mumije koje su golicale maštu javnosti, ali suvremena istraživanja pokazala su da bakterije koje napadaju dišne putove mogu biti prisutne u drevnim grobnicama. Sarkofazi sadržavaju formaldehid, sumporovodik i amonijak koji oštećuju pluća, a drevno meso, voće i povrće iz pogrebnih darova, kao i mumificirana ljudska tijela, mogu privući opasne plijesni, dok iz izmeta šišmiša mogu nastati gljivice. Unatoč znanstvenim objašnjenjima, mnogi još uvijek vjeruju u faraonovu kletvu.