Nastanak remek-djela koje zavodljivom melodijom još jedno žensko ime omata velom misterioznosti

Vjerojatno jedna od najpoznatijih svjetskih melodija mnogima je poslužila kao nadahnuće za učenje sviranja glasovira – dok je drugima bila prva naučena melodija. Iako jednostavnost njezina početka uvlači slušatelja i glazbenika početnika u potpuno novi svijet, melodija se vrlo brzo usložnjava i postaje zahtjevno remek-djelo koje do kraja uspije usvojiti značajno manji broj svirača. Kao što je Mona Lisa koja plijeni pažnju svojim misterioznim smiješkom simbol svojega tvorca, skladba Za Elizu nastala na današnji dan 1810. jedno je od širokoj javnosti najpoznatijih djela Ludwiga van Beethovena.

Iako je već afirmirani umjetnik ovu skladbu osmislio s 40 godina, ona je objavljena tek 1865. – 38 godina nakon njegove smrti. Skladba je posvećena Elizi zbog Ludwiga Nohla, istraživača koji je tvrdio da se takva posveta nalazi na autografu koji je tada nestao te je postao predmetom brojnih spekulacija. O Elizi se posebno raspravljalo zbog činjenice da se to ime nije spominjalo ni u kakvom zapisu, pismu ili računu skladatelja ili njemu bliskih osoba. Pouzdani su izvori tvrdili da je skladatelj u to vrijeme bio zaljubljen u Theresu Malfatti, stoga su neki smatrali da je Nohl krivo iščitao Beethovenov nemarni rukopis na notnom zapisu stvorenom za Theresu.

Martin Kopitz ponudio je novo rješenje 2009. On je ustvrdio da je Elise bio nadimak za tadašnju opernu pjevačicu Elisabeth Röckel koju je poznati skladatelj sreo prije nastanka sporne skladbe. Neko su vrijeme bili vrlo bliski prijatelji u bečkim društvenim krugovima, koji su joj nadjenuli takav nadimak. Manje potvrđene teorije drže da je Elise bila odmilica koja bi se mogla prevesti i kao draga, ljubljena, ali to ne bi pristajalo Beethovenovu skladateljskom stilu.

Koja se god istina krila iza nje, Elizina tajna ostat će neriješena sve dok netko ne pronađe dovoljno uvjerljivu teoriju. Zanimljivo je da se Beethoven skladbi vratio i 1822., no ona je ostala među nacrtima skladbi nikada objavljenih za vrijeme njegova života. Ne zna se zašto ga je tada ponovno zaintrigirala, može se samo nagađati je li u njoj uspio prepoznati djelo po kojemu će biti poznat i stoljećima kasnije.