Naglo i misteriozno završila životna priča E. A. Poea
Kako to obično biva, tek nakon njegove smrti porasla mu je reputacija te se javljaju mnogi pisci s riječima hvale. Ističu ga kao uzora, jezičnog majstora, „besprijekornog” pisca te „najoriginalnijega genija kojega je Amerika proizvela”.
Kako to obično biva, tek nakon njegove smrti porasla mu je reputacija te se javljaju mnogi pisci s riječima hvale. Ističu ga kao uzora, jezičnog majstora, „besprijekornog” pisca te „najoriginalnijega genija kojega je Amerika proizvela”.
Dana 7. listopada 1849. godine umro je američki književnik Edgar Allan Poe, u četrdesetoj godini života, nakon, kako piše Peter Ackroyd, autor njegove biografije, nesretnog i izmučenog života.
Posljednji dani njegova života dosad nisu potpuno razjašnjeni. Poznato je da je Poe trebao otputovati u New York. Prije puta posjetio je liječnika Johna Cartera kako bi dobio lijek i ublažio groznicu koja ga je uhvatila. Kad je odlazio od doktora, zabunom je ponio njegov malacca štap.
Prva postaja na putu bio je grad Baltimore. Ondje je trebao obaviti neki posao. Ubrzo je otputovao dalje, prema Philadelphiji, odakle je trebao nastaviti put prema New Yorku, no vratio se u Baltimore, gdje je Poe pronađen u gostionici kako umire. Danima se opijao. Izuzevši mnoge nedokazane priče, sigurno je to da je 3. listopada tiskar novina poslao Josephu Evansu Snodgrassu, uredniku lista Saturday Visiter, s kojim je Poe surađivao, poruku:
– Tu kod Ryanovog 4. birališta je jedan gospodin, u prilično lošem stanju, koji se predstavlja kao Edgar A. Poe, a djeluje mi silno uznemiren: Kaže da ima dogovor s vama, no uvjeravam vas da mu je hitno potrebna pomoć. –
Snodgrass je došao po Poea i našao ga među pijanicama, „otupjelog”, s pohabanom odjećom, polovnim ogrtačem, ali još uvijek sa štapom doktora Cartera. Smjestio ga je u sobu u gostionici, a potom i u lokalnu bolnicu. Pomogla su mu dvojica Poeovih rođaka. Prema liječnikovom izvještaju, Poe je bio nesvjestan svog stanja, podrhtavali su mu udovi, a povremeno je vodio i nesmislene razgovore sa svjetlosnim i zamišljenim objektima na zidu. Dan poslije stanje mu se popravilo, iako je i tada bio loše te je želio umrijeti.
Potom je zaspao, a kad se probudio, zazivao je Reynoldsa, jednoga od službenika na biralištu, do 3 ujutro. Doktor John Moran svjedoči o njegovim posljednjim satima života. Tvrdi kako je Poe, iscrpljen nakon zazivanja, utihnuo, nakratko odmorio, blago okrenuo glavu i rekao: – Gospodine, smiluj se mojoj jadnoj duši. – i izdahnuo. Sprovod je održan idućeg dana, 8. listopada. Prisustvovale su samo četiri osobe. Obred je trajao samo nekoliko minuta.
– Poput njegovih pripovijesti i fabula, Poeova vlastita priča završava naglo i nedosljedno; obavijena je misterijem koji nikad nije, a vjerojatno nikad ni neće biti razjašnjen. – piše autor njegove biografije, Peter Ackroyd.
Budući da su posljednji dani Poeova života magloviti, pojavilo se nekoliko teorija o tome što je radio u Baltimoreu te zašto je umro. Najšire je prihvaćena teorija da su ga iskoristili na izborima kao mrtvu dušu, kako bi mogao glasati više puta za određenoga kandidata. Iz tog su ga razloga vjerojatno i služili alkoholom te mu dali tuđu odjeću. Kao razlog smrti navode se razne bolesti, od tuberkuloze do tumora mozga.
Poeov grob, FOTO: Wikipedia
E. A. Poe ostao je zapamćen po svom književnom radu. Smatra se prethodnikom europskog romantizma te pretečom simbolizma i nadrealizma. Začetnik je žanrova krimića, horrora i science fictiona. Najpoznatija su mu djela poema Gavran i pripovijetka Crni mačak. Svojim je radom utjecao na Verlainea i Rimbauda te na mnoge druge. Kako to obično biva, tek nakon njegove smrti porasla mu je reputacija te se javljaju mnogi pisci s riječima hvale. Ističu ga kao uzora, „besprijekornog” pisca, jezičnog majstora te „najoriginalnijega genija kojega je Amerika proizvela”.
