Martovske ide i smrt vladara čija slava traje već više od 2000 godina
Na putu ka Pompejevom kazalištu sreo je proroka i s podsmjehom mu rekao: „Martovske ide su došle”, na što mu je starac odgovorio: „Da, Cezare, ali još nisu prošle”
Na putu ka Pompejevom kazalištu sreo je proroka i s podsmjehom mu rekao: „Martovske ide su došle”, na što mu je starac odgovorio: „Da, Cezare, ali još nisu prošle”
Gotovo da ne postoji osoba koja nije čula za Gaja Julija Cezara, bilo iz povijesnih udžbenika, dokumentaraca, igranih ili animiranih filmova poput Asterixa i Obelixa.
Najčešće tetovaže na latinskom jeziku upravo su njegove izjave. Veni, vidi, vici (Dođoh, vidjeh, pobijedih), Alea iacta est (Kocka je bačena), Zar i ti, sine brute? samo su neke od njegovih slavnih izreka. Upravo ova posljednja veže se za najpoznatije ubojstvo u povijesti. Priča o Cezarovoj smrti vuče korijene iz jednog proroštva. Prema navodima grčkog povjesničara Plutarha, jedan je rimski vrač Cezaru rekao da neće preživjeti Martovske ide. Inače, Martovske ide održavale su se 15. dana mjeseca marta (ožujka) koji je bio posvećen bogu rata Marsu, a na taj mu je dan bila glavna svetkovina. Na putu ka Pompejevom kazalištu susreo je proroka i s podsmjehom mu rekao: Martovske ide su došle, na što mu je starac odgovorio: Da, Cezare, ali još nisu prošle.
Iako je bio na vrhuncu svoje moći, taj ga je isti dan napala skupina senatora prilikom ulaska u senat. Povijesni izvori kažu da je izboden 23 puta te da je preminuo na tom mjestu, ironično, ispod kipa svog najvećeg neprijatelja Pompeja. Budući da sam nije imao muške djece (barem ne one legitimne), po rimskom je običaju posinio Marka Junija Bruta koji je bio među njegovim ubojicama. Predaja kaže da je Brut bio posljednji koji ga je ubo nožem, pri čemu je Cezar izjavio slavnu izreku: Zar i ti, sine Brute? Neki izvori navode bizarnu tezu da ga je ubo u međunožje. Njegova smrt, igrom sudbine i ironije, značila je i smrt Republike te je bila presudni okidač građanskog rata. Pod njegovom vladavinom osnažen je Cezarov kult ličnosti, dok su ga pjesnici poput Ovidija Nazona izjednačavali s božanstvom.
Cezarovo ubojstvo; foto: Wikimedia
Osim što je sam pisao, u književnosti je uvijek omiljena tema. Spominje ga Ovidije u svojim Metamorfozama, u kojima se Cezar pretvori u zvijezdu. Njegovu smrt obradio je i slavni Shakespeare u svojoj tragediji Julije Cezar.
Među pukom je bio omiljen – pravi čovjek iz naroda koji je znao kako sakupiti glasove. Organizirao je igre za puk, davao im novac, a kao vojskovođa mnogo je boravio među vojnicima, ne držeći se visoko iako im je bio zapovjednik. U povijesti je ostao zapamćen i kao pobjednik prvog trijumvirata u povijesti, kojeg su s njim činili još Marko Licinije Kras i Gnej Pompej.
Julije Cezar zaslužan je i za reformu kalendara koji je po njemu dobio ime Julijanski, a njime se još služi Pravoslavna crkva. Carski rez dobio je ime po Gaju Juliju jer se vjerovalo da je tako rođen, a svi su rimski carevi po uzoru na njega uzeli prezime Cezar iz kojeg i potječe naziv car.
