FOTO: Smrt kontroverznog začetnika modernog slikarstva

Slavni talijanski slikar Caravaggio umro je na današnji dan, 18. srpnja 1610. godine Najpoznatiji je po svojim realističnim, mračnim biblijskim prikazima, među kojima se posebno ističu Smrt Djevice Marije i David s Golijatovom glavom. Inspirirao je generacije umjetnika, a danas se smatra jednim od začetnika modernog slikarstva.

Djetinjstvo i rane godine

Nema puno pouzdanih podataka o njegovim ranijim godinama. Poznato je da je rođen kao Michelangelo Merisi oko 1571. godine te da je vrlo rano ostao bez obaju roditelja. Otac i brojni članovi obitelji umrli su od kuge kad mu je bilo tek šest godina. S jedanaest godina postao je siroče i završio je na ulici, gdje se pridružio skupini slikara i mačevalaca čiji je moto bio: nec spe, nec metu ili bez nade, bez straha, zapisao je autor Caravaggiove biografije, Andrew Graham-Dixon. Uskoro se preselio u Milano i počeo učiti kod slikara Simonea Peterzana. U ranim tinejdžerskim godinama, bez novčića u džepu, Caravaggio se preselio u Rim, gdje je asistirao nekim slikarima kako bi preživio.

Uspon na društvenom i umjetničkom polju

Godine 1595. napokon se uspio probiti i prodavati vlastite slike. Već u prvim radovima prekida s manirističkim stilom te uvodi naturalistički realizam – igra se svjetlom i sjenom, koristi jake boje, naturalistički slika detalje. Oslikavao je prikaze iz svakodnevnog života (Kartaši; Gatanje), no najpoznatiji je po svojim biblijskim prikazima. Njegov je rad ubrzo privukao pažnju kardinala Francesca del Montea. Kardinalu su se slike toliko svidjele da je Caravaggia smjestio u svojoj kući uz brojne druge povlastice. Dok je stvarao pod njegovim zagovorom, profilirao se u profesionalnoga slikara, iako je i dotad iza sebe imao već 40-ak radova. Neki su od ranih radova Dječak s košarom voća, Bolesni Bakhus i Glazbenici. Mnogi su mu raniji radovi specifični po likovima punašnih mladih dječaka, koje je prikazivao kao anđele, svirače lutnje ili u liku svoga omiljenog sveca, Ivana Krstitelja, gole ili oskudno odjevene. Jedan se dječak pojavljuje u brojnim njegovim djelima, a to je jedini njegov poznati asistent, Cecco, za kojega se smatra da je bio i njegov ljubavnik. Bio je poznat po brzom stvaranju slika, za koje su mu često bila dovoljna dva tjedna.

U 26. godini dobio je priliku dekorirati kapelicu Contarelli u crkvi San Luigi dei Francesci u Rimu, za koju je naslikao tri velike slike s prikazima života svetog Mateja – Inspiracija svetog Mateja, Pozivanje svetog Mateja i Mučenje svetog Mateja – te pokazao koliko je nadaren umjetnik. Ova se djela smatraju najvrjednijim njegovim djelima. Ipak, Crkva nije bila oduševljena njegovim načinom prikazivanja svetaca, posebno svetoga Mateja, jer ih nije prikazivao na tradicionalan način, već u realističnijem svjetlu. Zbog toga je morao naslikati novu verziju Svetog Mateja s Anđelom. Ipak, kasnije je još smjelije izrađivao biblijske prikaze, upotpunjujući ih likovima prostitutki, prosjaka i lopova i stavljajući sve u mračne prizore. Iz tog se razdoblja ističu Razapinjanje svetog Petra, Obraćenje svetog Pavla, Polaganje Krista u grob i, slavna, Smrt Djevice Marije.

Kontroverze i bijeg

Unatoč čestim biblijskim prikazima i suradnjom sa značajnim ljudima iz crkvenih krugova, Caravaggiov su život stalno uzburkavale raznorazne kontroverze. Imao je nasilnu ćud, česte promjene raspoloženja, a volio je i piće i kocku. godine 1603. odslužio je i kratku zatvorsku kaznu jer se jedan slikar potužio da ga je Caravaggio napao. U godinama koje su uslijedile, njegov je temperament postajao sve žešći. Jednom je prilikom izvrijeđao nekog konobara i bacio na njega tanjur s artičokama, da bi drugom, pak, rimske vojnike gađao kamenjem. Sve je to kulminiralo Caravaggiovim ubojstvom poznatog rimskog svodnika Ranuccia Tomassonija 1606., nakon čega je pobjegao iz Rima i skrivao se po mnogim gradovima i državama, gdje ga je još uvijek pratio dobar glas. Tako je u Malti proglašen vitezom pravde, no nakon što je vrijest o ubojstvu došla do viteškog društva, titula mu je oduzeta. I dok je bio u bijegu, Caravaggio je nastavio slikati. U Napulju je naslikao Gospu od ružarija i Sedam djela milosti, u Malti Pogubljenje Ivana Krstitelja, u Messini Uskrsnuće Lazarovo i Poklonstvo pastira, a u Palermu Rođenje Krista sa svetim Franjom i svetim Lovrom.

Povratak i smrt

Godine 1608. ponovo je završio u zatvoru jer je napao fra Giovannija Rodomonte Roera, ali je ubrzo uspio i pobjeći. Roero ga je pratio u Napulj, gdje ga je napao i unakazio mu lice. Napad je ostavio traga na njegovom fizičkom i psihičkom zdravlju; pogoršao mu se vid i teže je upravljao kistom. godine 1610. odlučio se vratiti u Rim kako bi dobio oprost od pape, ali je ponovno uhićen u gradu Palo. Nakon što je pušten nastavio je putovati te je konačno stigao u Port'Ercole, no tu je uskoro umro, 18. srpnja 1610. Dugo se nije znao uzrok smrti. Tek 2010. skupina znanstvenika otkrila je veliku razinu olova u njegovim kostima. Sumnja se da su od otrovanja olovom umrli i Francisco Goya te Vincent van Gogh.

Iako je velik dio života te godina što su uslijedile po njegovoj smrti Caravaggio bio izbjegavan, kasnije je prepoznat kao jedan od začetnika modernog slikarstva. Svojim je radom utjecao na mnoge umjetnike, od Rubensa, preko Diega Velazqueza do Rembrandta, a na 400. godišnjicu njegove smrti, 2010. godine, u Rimu, u njegovu je čast priređena izložba koja je privukla preko 580 tisuća posjetitelja.

Neka od najpoznatijih njegovih djela možete pogledati u našoj fotogaleriji, a čitav opus možete pronaći na poveznici.