115 godina od rođenja Dobriše Cesarića, pjesnika čije pjesme uvijek rado čitamo
Dobriša Cesarić jedan je od najznačajnijih hrvatskih pjesnika. Stihovi njegovih pjesama mnogima su i sada u sjećanju te prizivaju uspomene na bezbrižne dane djetinjstva.
Dobriša Cesarić jedan je od najznačajnijih hrvatskih pjesnika. Stihovi njegovih pjesama mnogima su i sada u sjećanju te prizivaju uspomene na bezbrižne dane djetinjstva.
Neki vole književnost, a neki ne. Možda vi pripadate onoj skupini koja nije voljela čitati lektire i poezija vam je bila dosadna, ali smo sigurni da jednu pjesmu niste zaboravili. Kako biste se podsjetili, u nastavku pročitajte stihove lirske pjesme koje ste znali pjevušiti, koji su vam vjerojatno i sada u sjećanju i koji vas sigurno podsjećaju na razdoblje kada ste bezbrižno sjedili u školi i niste morali spremati opsežne ispite i kolokvije.
Voćka poslije kiše
Gle malu voćku poslije kiše:
Puna je kapi pa ih njiše.
I bliješti suncem obasjana,
Čudesna raskoš njenih grana.
Al nek se sunce malko skrije,
Nestane sve te čarolije.
Ona je opet kao prvo,
Obično, jadno, malo drvo.
Pogađate, autor je pjesme Dobriša Cesarić koji je rođen 10. siječnja 1902. godine u Požegi, a umro je 18. prosinca 1980. godine u Zagrebu. Djetinjstvo je proveo u Požegi, gdje je stekao osnovnoškolsko obrazovanje i završio dva razreda gimnazije. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, 1906. godine, došao je u Zagreb. Završio je gimnaziju, upisao pravo, a godinu dana poslije i filozofiju. U zagrebačkom časopisu za mlade Pobratim objavio je svoju prvu pjesmu I ja ljubim. Prvu zbirku pjesama Lirika objavio je 1931. godine
FOTO: Pixabay
Cesarić, jedan od najznačajnijih hrvatskih pjesnika, liriku je najintenzivnije pisao između dvaju svjetskih ratova. Pisao je za veliki broj časopisa, među njima su: Književna republika, Pobratim, Kritika, Savremenik, Vienac. Njegov cjelokupni pjesnički opus sadrži desetak knjiga pjesama i prepjeva. Dobitnik je književne nagrade Vladimir Nazor 1964. godine i Goranovog vijenca 1976. godine
Iako su za Cesarića neki govorili da piše premalo, a neki ga kolege nisu voljeli zbog raznih razloga, ostalo nam je nekoliko komentara o njegovu stvaralaštu, među kojima je onaj Jure Kaštelana:
– Lirika Dobriše Cesarića skriva u sebi tajnu magiju i čudo koje se ne da ponoviti: složenu jednostavnost i jedinstvenu vezanost sadržaja i forme. Njegov pjesnički svijet nije samo izraz, nego i doprinos stvaranju osjećajnosti suvremenog čovjeka. –
Nije tajna da je Dobriša Cesarić nekoliko puta pokušao suicid, a jednom je prilikom posjetio Krležu u namjeri da mu na čuvanje ostavi svoje pjesme. Kako znamo, prema sjećanju Krleže, Cesarić mu je 1931. godine došao u stan pijan i rekao kako će se baciti u rijeku sa Savskog mosta. Krleža nije htio primiti nikakve tekstove te ga je otjerao s vrata. Ovakva je reakcija Cesarića vratila u stvarnost.
Puno se govorilo o tome kako Dobriša Cesarić recitira svoje stihove, a oni koji su tome svjedočili često su govorili da je završavao tako da je skoro uvijek djelovao kao da se probudio iz neke hipnoze, a onda bi podigao pogled s knjige.
Dobriša Cesarić osoba je koja nas je puno zadužila, koja nam je ostavila veliki broj pjesama koje možemo prenositi mlađim generacijama, pjesme poput Balade iz predgrađa koje možemo čitati uvijek iznova. Nema sumnje da smo imali velike pjesnike, a Dobriša Cesarić bio je jedan od njih.
