Kulturna baština Hrvatske

Znate li nabrojati 12 jela hrvatske baštine?

Pršut

Hrvatska agencija za hranu nabrojala je 12 jela čija priprema i proizvodnja spada u nematerijalnu kulturnu baštinu.

Hrvatska agencija za hranu objavila je listu 12 jela koja su definirana kao jela hrvatske baštine.

Sam pojam nematerijalne kulturne baštine sačinjavaju prakse, izrazi, predstave, vještine, znanje, predmete, rukotvorine, instrumente i kulturne prostore koje pojedinci, skupine i zajednice prihvaćaju kao dio svoje kulturne baštine. Ona se prenosi s generacije na generaciju te stvara osjećaj identiteta i kontinuiteta.

U nastavku možete pročitati zanimljivosti o tim tradicionalnim jelima koja se nalaze na listi nematerijalne kulturne baštine.

Blagdanske pogače lucišćak iz Plemenšćine – postoje različite pogače po obliku, sastavu, ali i po datumu kad se tradicionalno rade (Badnjak ili tijekom adventa). No, zanimljivo je da se pogači pripisuje magična moć zaštite ukućana i stoke, te se pomoću nje priziva zdravlje i plodnost za iduću godinu.

Blagdanski božićni kruh koledo iz Plemenšćine – i njemu se pripisuje moć magične zaštite; njime se za sve članove obitelji i stoku priziva plodnost i zdravlje u nadolazećoj godini. On se tradicionalno priprema na Badnjak, a izrađuje se od mješavine kukuruznog brašna i cvajerice, krušnog brašna ili raženog i kukuruznog brašna uz dodatak domaćeg kvasca.

Tradicijsko jelo sinjski arambaš – neizostavni je dio jelovnika svih proslava, a priprema se za Božić, blagdan Velike Gospe, svadbe, za svečani alkarski ručak i drugim prilikama. Ovo je tradicijsko jelo prisutno kako u bogatim, tako i u siromašnim domaćinstvima. Radi se zapravo o inačici sarme gdje se umjesto miješanog mljevenog mesa koristi svježe goveđe meso izrezano na sitne komadiće.

Tradicijsko jelo soparnik – tradicionalno jelo koje je u prošlosti bilo znano kao posno jelo koje se pripremalo za Veliki petak, Badnjak te uoči blagdana Svih Svetih. Danas se priprema u svečanim prigodama pa je soparnik postao simbolom stare Poljičke republike.

Tradicijsko jelo zagorski domaći štrukli – štrukli dolaze u različitim varijantama: kuhani ili pečeni, slatki ili slani. Pripremaju se tako da se vučeno tijesto puni kravljim sirom pomiješanim s vrhnjem i jajetom.

Tradicijsko jelo brački vitalac – radi se o tradicionalnom jelu od janjećih i kozjih iznutrica. Predstavlja poveznicu s vremenom i jedan od prvih kontakata grčke civilizacije i stanovnika Brača.

Umijeće pripreme tradicijske slastice starogrojski paprenjok – danas se tradicija priprema paprenjoka zadržala u Starom Gradu na otoku Hvaru, a radi se o tradicijskoj slastici koja se priprema s medom.

Tradicionalna proizvodnja paškog sira – zbog tradicijskog načina proizvodnje, paški sir odavno je postao zaštitni znak otoka Paga, ali i specijalitet poznat kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. U postupku proizvodnje zadržane su stare liburnijske tehnologije, a posebnost siru daje ovčje mlijeko.

Priprema kolača rudarska greblica – priprema ove poslastice vuče korijene iz 16. stoljeća i teče paralelno s procvatom rudarstva u Rudama. Ime je dobila po tradicijskom drvenom alatu, greblici, kojom se zagrijavao žar u krušnoj peći, a i sam oblik kolača sliči obliku navedenog alata.  

Priprema sira iz mješine s područja Dalmatinske zagore, Velebita i Like –  ne zna se točno otkada kreće tradicija izrade sira iz mješine, ali je poznato da su još Tračani i Iliri na dinarskim pašnjacima uzgajali ovce, pa se pretpostavlja da tradicija izrade vuče korijene od toga doba. Jedna os pretpostavki tvrdi da je izrada započela sasvim slučajno; slučajnim fermentiranjem mlijeka u mješini koja se tada koristila za čuvanje mlijeka.

Priprema tradicijskog ličkog sira škripavca  ovaj sir dobio je naziv po svojoj specifičnoj karakteristici da škripi pod zubima dok je mlad. U pravilu se škripavac proizvodi od kravljeg mlijeka, a u rjeđim situacijama od ovčjeg. Temelj za proizvodnju predstavlja sirište koje se dobiva od telećeg ili janjećeg želuca.

I za kraj, ostavili smo hranu koju voli cijela Hrvatska, ali ipak najviše Slavonija, a to je tradicijski slavonski kulena/kulina – nekada, kada se po svinji proizvodio samo jedan kulen, njegova potrošnja bila je vezana uz važne obiteljske, društvene i godišnje događaje: svadbe, žetve, rođenje i krštenje. Ta tradicija ostala je prisutna i u današnje vrijeme, tako da se kulen konzumira u posebnim prilikama, ali se nudi i važnim i uglednim gostima te daruje u iznimnim prilikama.

Komentari na članak

Vezani članci

Pocket Points

Zasad je dostupna samo u SAD-u

Pocket Points: aplikacija koja slušanje predavanja nagrađuje hranom

Aplikacija koristi tzv. "geo-ogradu" koja prepoznaje prisutnost studenta na području kampusa sveučilišta te tada automatski zaključava mobitel.

Fuego 1

Gastro ponuda

Restoran Fuego priča novu gastro priču na kultnom zagrebačkom mjestu

Ljubitelji kontinetalnih specijaliteta uživat će u gastronomskoj ponudi restorana Fuego, pripremljenoj po tradicionalnoj hrvatskoj recepturi.

Gornji grad: Mijene srca

"Gornji grad: Mijene srca"

Zanimljive gastronomske priče u umjetničkom projektu Muzeja prekinutih veza

Ove nedjelje upoznajte boemski način života Gornjeg grada, kušajte organske namirnice, slušajte radio i osvojite besplatan ručak na tajnoj lokaciji u središtu Zagreba.

"Kod Anđela"

NAJPOZNATIJA PEČENJARNICA NA OKRETIŠTU SAVSKI MOST PONOVNO RADI

"Kod anđela" po sendvič

 Uvijek nasmijanoj i ljubaznoj teti sa Savskog mosta svi su gladni gosti 'anđeli'.

jedenje kasno navečer

Znanstveno istraživanje

Jedenje kasno navečer negativno utječe na rad mozga

Prema novim istraživanjima, konzumiranje hrane u kasnim noćnim satima negativno utječe na naše pamćenje i učenje.