LOGIN
REGISTRACIJA
Zaboravili ste lozinku?
Recenzija uspješnice „Žene koje pušu u čvorove"

Ženska snaga, ljubav, osveta i povjerenje u romanu koji ruši predrasude

„Žene koje pušu u čvorove" avanturistički je roman nagrađivane turske autorice u kojem propituje ženski identitet, snagu povjerenja, osvete i (ne)mogućnost života nakon propale ljubavi.

„Žene koje pušu u čvorove" avanturistički je roman nagrađivane turske autorice u kojem propituje ženski identitet, snagu povjerenja, osvete i (ne)mogućnost života nakon propale ljubavi.

Pripovijedanje neobične i čarobne priče bliskoistočnog romana ceste Žene koje pušu u čvorove, prvog romana toga žanra sa ženama u glavnim ulogama počinje riječima koje intrigiraju čitatelja:

I tako je sve počelo. Bile smo četiri žene koje su same sebe i jedna drugu propitivale, koje nisu imale ići kamo drugamo osim u tu priču koju su skrivale u sebi … Čudni događaji koje ću uskoro ispričati odvili su se točno onako kako ću ih ispričati. Nadam se da vam neće biti onako teško povjerovati u ono što se dogodilo kao što je bilo meni.

Na idućih se 400-injak stranica hvaljenog bestselera u izdanju Naklade Ljevak prepliću emocije i strahovi, želja za osvetom i nemoć pred ljubavlju, povijesno i političko te sudbine četiriju žena koje su, praćene ratom i nizom revolucija, odlučile otputovati na drugi kraj svijeta kako bi ubile jednog muškarca. A usput su pronašle sebe.

Hvaljena turska novinarka i književnica, po struci odvjetnica, Ece Temelkuran, kako je sama izjavila, vjeruje da postoji predrasuda kako na putovanja kreću samo muškarci i nesretne žene. Pokazavši i vlastitim životom kako jedna muslimanka može srušiti predrasude koje društvo o njoj ima, odlučila je četiri samosvjesne i hrabre, ali ipak ranjive i tajanstvene žene koje sa sobom nose vlastite priče i boli smjestiti u burna zbivanja arapskog proljeća i poslati ih na put u srce revolucije, a  sve samo da bi se osvetile jednom muškarcu. Na putovanju prepunom čudnih događaja i još čudnijih postaja, ove su četiri žene naučile pronaći sebe, shvatile su važnost ljubavi i odanosti, a nadasve povjerenja. Naučile su se nositi s vlastitom boli i suočiti se s vlastitim tajnama za koje su se nadale da su ih zakopale duboko u sebi. Bježeći od stvarnosti i svakodnevice, uspjele su pronaći ono najvažnije – vlastiti mir, te su shvatile da su snažne i da posjeduju čaroliju koja je uvijek u njima.

Čaroliju ženskoga daha u koju je vjerovala autorica je naglasila i izborom stiha iz Kur'ana koji je poslužio kao naslov knjige, ali i njezin moto provukavši se kroz svaku priču u njoj opisanu:

 Sura El-Felek … Neffâsâti fi´-u´gad … Ta sura naređuje da se 'čuvamo zla žena koje pušu u čvorove'. Čuvajte se zla žena vještica … Bog zna što smo sposobne učiniti. I ono dobro i ono loše. Ali samo smo zaboravile. A budući da smo sada prešle granicu … Pomoći ću vam da se sjetite. I vi ćete meni pomoći. Dok idem u potragu za muškarcem koji je uništio svijet što sam ga stvorila svojim dahom, vi ćete stajati uz mene.

Kako bi shvatile da vlastitim dahom mogu stvarati vlastiti svijet, odnosno da su vladarice vlastite sudbine, tri su umorne i slomljene junakinje ove priče morale pogledati duboku u svoju dušu te se suočiti sa svim strahovima koje su tamo zatekle.

Bogat i slojevit, roman se, osim pitanjima ženskoga identiteta i odnosa s muškarcima, bavi i važnim egzistencijalnim pitanjima poput odnosa umjetnosti i stvarnosti koji je predočen životom plesačice Amire ili odnosa prema majčinstvu i djeci koji se očituje u Mayraminu životu. Duhovna se voditeljica ovog puta, madam Lilla, suočava s potrebom oprosta i (ne)mogućnošću nastavljanja normalnog života nakon što joj je muškarac svojom ljubavlju i napuštanjem zatresao cijeli svijet. U njezinu se slučaju propituje i pravo na oduzimanje tuđeg i vlastitog života te svrha kazne za počinjene grijehe.

Važnost priče i pripovijedanja posebno je naglašena u posljednjoj trećini romana u kojoj do izražaja dolazi spisateljska imaginacija pripovjedačice u koju su upisani autobiografski elementi autoričina života. Pripovjedačica, po struci novinarka, u jednom trenutku putovanja odlučuje zapisati sve što im se dogodilo i pomisli kako bi upravo ona mogla napisati kraj njihove priče. Samim je time naglasila i važnost spoznaje do koje je tijekom putovanja došla – o ženama kao kovačicama vlastite sreće – ali i spoznaju o važnosti zapisane riječi i autora koji svojom imaginacijom stvara živote. Tijekom cijelog se romana javlja i problem povjerenja, odnosno prava na priču. Sve su žene na put krenule s određenom tajnom koju su tijekom pripovijedanja, kada su ostale zaslužile njihovo povjerenje, otkrile. Priča koju su pričale jedna drugoj ujedno ih je i oblikovala.

Romanu je posebnu napetost dala kružna kompozicija, kako samog sižea, tako i svakog poglavlja koje uvijek započinje sredinom događanja i završava na istom tom mjestu:

Budući da je taj papir okrugao, pomislila sam da će mu odgovarati ovakvo pripovijedanje. Kružni stil pripovijedanja. U obliku prstena koji povezuje dva kraja. Međutim, dok sam vukla papir, sve se raspalo i ne može se spojiti. Mislim da žene tim redom pričaju svoje priče. Počnu od nekog mjesta u sredini priče, a potom se vrate na početak, dođu na mjesto od kojega su počeli i odande nastavljaju do kraja priče.

Slojevitost se romana očituje i u bogatstvu mitološko-povijesnog interteksta sadržanom u Didoninim zapisima koji služe i kao potvrda ženske snage i kao njezina snažna metafora. Politička situacija opisana u romanu daje mu posebnu važnost za razumijevanje tadašnjih burnih političkih zbivanja na sjeveru Crnog Kontinenta, ali je važna i kao potvrda miješnja političkog i privatnog te utjecaja politike na život malih ljudi, čime se Ece Temelkuran svrstala i među novopovijesne romanopisce.

Ovom je zanimljivom uspješnicom poznata turska spisateljica, potpuno srušivši predrasude o muslimankama, pokazavši žensku snagu i opisavši važan povijesni trenutak još jednom pokazala da književnost ne otkriva samo ugodu i da je ponekad umjetnička riječ puno snažnija od bilo kakve statistike iznesene na novinskim stranicama. Zato ćemo se ovoj snažnoj priči punoj emocija vraćati vjerojatno još nekoliko puta. Jer priča je kao putovanje – nikad ne znate kamo ćete stići.

FOTO: NAKLADA LJEVAK