Recenzija romana „August“ Johna Williamsa

Zadivljujući prikaz prvog rimskog cara u komediji vlastitog života

August Johna Williamsa

Roman u pismima poslužio je Johnu Williamsu da podrobno prikaže kompleksan karakter Augusta koji iz krhkog mladića izrasta u nepokolebljivog vladara, a na kraju nas zadivljuje svojom ranjivošću i poniznošću.

August Johna Williamsa prvi je put objavljen davne 1972. godine Roman je postigao veliki uspjeh te je nagrađen američkom nacionalnom književnom nagradom National Book Award i proglašen najboljim povijesnim romanom američke književnosti. Točno četrdeset pet godina nakon prve objave dočekali smo hrvatski prijevod djela u izdanju Frakture.

Roman u pismima prati život Gaja Julija Cezara Oktavijana Augusta od njegovih mladenačkih dana do smrti. O Augustovu životu saznajemo iz pisama njegovih članova obitelji, najbližih prijatelja i poznanika te iz njihovih memoara, izvještaja, dnevnika. Gotovo su svi tekstovi izmišljeni, odnosno nisu autentični povijesni izvori, već su plod autorove mašte. Tim više očarava koliko svaki od tih zapisa podrobno prikazuje ne samo karakter glavnog lika nego i osobnost osobe koja ga piše. Svi likovi pišu o caru prepričavajući susrete s njime i svoje dojmove, ali kako nam se postupno izoštrava predodžba o Augustu, tako na vidjelo izlaze i osobine autora pisama, što pak oblikuje živopisnu raznovrsnost rimskoga života.

– Razlog je, vjerujem, to što sam tijekom studiranja zaboravio svijet i gotovo počeo vjerovati da je filozofija istinita. Sloboda. Pridružih se Brutu zbog jedne riječi, a ni ne znam što ona znači. Čovjek može godinu dana živjeti kao budala i u jednome danu steći mudrost. – IV. Pismo: Kvint Horacije Flak svojemu ocu, zapadno od Filipa (42. godine prije Krista).

Možemo slobodno nazvati prvi dio romana vanjskim. Predstavlja vrtoglavi svijet političkih zbivanja u koji je ubačen mladi Oktavijan nakon Cezarove smrti. Prvi je glas koji upoznajemo kroz pismo Cezarov. Izravno i odrješito, kao što bismo očekivali od njega, obraća se Aciji, svojoj nećakinji i Oktavijanovoj majci, s naredbom da sina pošalje na nauke u Apoloniju. Protivljenje roditelja nema nikakve snage pred Cezarovom nadmoći. Nedugo potom Cezar biva ubijen, a Oktavijanovi prijatelji postaju mu suradnici u usponu na vlast koji vjerno bilježe kako je krhak i blag mladić izrastao u odlučnog i nepokolebljivog vladara.

Drugi dio romana predstavlja unutarnji, obiteljski život Augusta. Iako je u srži djela karakter prvog rimskog cara, još jedan lik snagom svojih misli stoji uz njegov bok – Augustova obožavana kći Julija koja prikazuje njegove nježne očinske osjećaje, ali prepričava i vlastiti tragičan put sazrijevanja. Julija zauzima središnje mjesto u njegovom životu pa time i središnja poglavlja u romanu.

Ako su prva dva dijela romana pogled u Augusta, posljednji je dio pogled iz njega. Naime, treći dio piše sam car. Boležljivi starac u svojim se posljednjim danima prisjeća komedije vlastitog života. Slika koju smo stvorili o njemu na temelju tuđih riječi polako se gubi. Duboko smo dirnuti očitovanjem umirućeg cara koji priznaje da se njegov život sastojao od raznih uloga koje su na kraju izgubile svaki smisao.

– Srećom, mladost ne može spoznati vlastito neznanje, jer da može, ne bi smogla hrabrosti za stjecanje navike izdržljivosti. Možda instinkt krvi i mesa priječi tu spoznaju i omogućuje mladiću da postane muškarac koji će poživjeti da uvidi bezumlje vlastitoga postojanja. – Oktavijan Cezar Nikoli Damascenskomu (14. godine poslije Krista).

Williams Augusta prikazuje u svoj ljepoti ljudskosti. Demistificira božanstvo u koje su ga Rimljani pretvorili još za vrijeme njegova života. Svi su likovi u djelu u toj službi ocrtavanja careve ličnosti. Većina je njih uistinu postojala, kao što se većina događaja uistinu dogodila kroz rimsku povijest iako možda ne tim redom i ponekad im je autor dodavao malo suvremenosti. Ta izmišljena stvarnost koja je zamijenila povijest dočarava kompleksnost misli, osjećaja i postupaka koji čine čovjeka bio on car, kmet ili menadžer, ovisno u kojem razdoblju živi. Veličina je Augusta, ali i veličina Williamsa jer je uspio u tome da najveće divljenje ne izazove rimski car na vrhuncu moći, nego slomljeni starac svojom ranjivošću i poniznošću pred prolaznošću vremena.

Komentari na članak

Vezani članci

Disneyland

Na današnji dan

„Svi se naši snovi mogu ostvariti ako imamo dovoljno hrabrosti da ih slijedimo"

Na današnji se dan, 1955. godine, otvorio najpoznatiji i najljepši zabavni park na svijetu – Disneyland. Iako je otvorenje ocijenjeno negativno, danas je Disneyland legendarni zabavni park koji godišnje posjećuju milijuni posjetitelja.

Supermjesec

Književno druženje

Otvara se novi pogled na Karakašev roman "Blue Moon"

Jednom mjesečno udruga iTHEom održava književna druženja u klubu Zona. Iduća tema je roman "Blue Moon".

Hunted - Ured lovaca

Recenzija: Hunted (2015)

Big Brother na stvarni način – serija koja propituje možete li pobjeći nadzoru

Cilj ove serije upravo je preispitati premisu – je li istina da doista nijedan građanin nije privatna osoba i da ne može pobjeći orvelovskom oku Velikoga Brata (pročitati knjigu 1984, nemojte gledati ono smeće od reality showa).

Srednjovjekovna gozba

Festival ZmaJurjevo

Srednjovjekovna gozba i potraga za zmajevim jajima u parku Ribnjak

U parku Ribnjak možete sudjelovati u mnoštvu nesvakidašnjih zabavnih aktivnosti kao što su bacanje koplja, streličarstvo, traženje zmajevih jaja, izrada drvenih maketa te povlačenje užeta.

Kravat pukovnija na obljetnici imenovanja kravate

Na današnji dan

Kravata postala jedan od najprepoznatljivijih hrvatskih simbola

Hrvati su svoj način odijevanja ‚‚nametnuli" u Francuskoj koja je poznata kao zemlja mode i to jednom od najvećih egocentrika koji su ikad vladali – kralju Luju XIV.