Usporedba filmova: The Fighter u ringu s Warriorom

Dva brata u borbi za naslov. Rečenica koja povezuje ova dva naizgled slična filma. Kada bi me netko na ulici zaustavio, uperio mi pištolj u sljepoočnicu i pitao da se opredijelim za jednog od ova dva filma, zamolila bih dotičnu osobu da mi radije puca u trbuh.

Dakle, The Fighter. U koštac s istinitom pričom o braći boksačima koji zajedno treniraju za povijesni naslov uhvatio se redatelj David O'Russell. Najbolje dostignuće koje je imao prije ovog filma je Three Kings i nakon toga jedno dugotrajno plivanje u mutnoj vodi. Ne čudi činjenica da se odlučio režirati The Fighter. Bez obzira na to o čemu se radi, ljudi naprosto padaju na filmove snimljene po istinitom događaju. O'Russell je to najbolje iskoristio i iako danas njegovo ime svi vežu uz Silver Linings Playbook i American Hustle, po mom skromnom filmofilskom mišljenju, The Fighter je ipak za nijansu ispred.

Napokon uloga koja leži Wahlbergu

Radnja filma odvija se oko dva ključna lika - Dickyja Ecklunda i Mickyja Warda. Dicky Ecklund je bivša boksačka legenda koju igra Christian Bale poznat po svojim nevjerojatnim transformacijama (za ovu ulogu izgubio je 20 kg). Dickyjevo najveće dostignuće u životu je pobjeda nad Sugar Rayjom Leonardom i nokautom za koji nije zaslužan Dicky, već to što se Sugar Ray u pravom trenutku poskliznuo. To je bio vrhunac Dickyjeve karijere, nakon čega je Dicky prepušten u nemile ruke cracka. Dok se Dicky glupira po gradu, a BBC snima film o njemu s tematikom o ovisnicima o cracku, Micky gradi svoju boksačku karijeru. Mickyja igra Mark Wahlberg koji nije bogzna kakav glumac, no ova uloga potpuno mu leži. Mickyjev menadžer je njegova majka Alice, a Dicky ga trenira. Mečevi koje Micky dobiva su ponižavajući sve dok se u filmu ne pojavi Charlene, Mickyjeva djevojka koja stane na crtu svima onako bezobrazno kao prava nevjesta.

Što je meni osobno najzanimljivije u ovom filmu je to što sam očekivala mnogo više boksa, borbi, krvi i brutalnosti ljudske šake. Međutim, film je više zasnovan na obiteljskim odnosima, dramama koje se događaju u ovoj mnogočlanoj obitelji. Odnos između dva brata ruši se i gradi ispočetka, no ne nestaje. Dicky i Mickey trebaju jedan drugog da bi živjeli. Biblijski, klišejski, no istinito.

Redateljski postupci kojima se u film ubacuje snimak meča televizijskom kamerom drže napetost, premda u filmu nema nekakve izuzetne kulminacije ni napetih situacija. Osim možda zadnjeg meča. Ono što zamjeram cijelom filmu je Amy Adams koja je dobila silne riječi hvale za ulogu Charlene, a toliku prosječnost te neekspresivnost rijetko kada imam priliku vidjeti u ovakvim, zaista hvalevrijednim filmskim postignućima. Najbolji je trenutak filma, po mom mišljenju, zadnja scena u kojoj Dicky zaplače. Tu je bilo jasno da će Christian Bale zaista biti nominiran za Oscara. Jednostavno je izrazio sve.

Nabildani Hardy

Warrior. Posve drugačija priča, a ono što ih veže su borba i diskufuncionalni obiteljski odnosi. Dok su u potonjem filmu dva brata neprestano zajedno što god se dogodi, ovdje nailazimo na dva brata koji su se razdvojili povodom rastave njihovih roditelja te jedan prema drugom osjećaju čitav spektar osjećaja. Film započinje dolaskom Tommyja Riordana (Tom Hardy) u kuću oca Paddyja (Nick Nolte), bivšeg alkoholičara. Film usporedno prati Tommyja i Brendana Conlona, drugog brata kojeg igra Joel Edgerton. Brendan je srednjoškolski profesor fizike. Potpuno se uklapa u kalup normalnog zdravog muškarca. Guši se u kreditima, održava obitelj – ženu i kćeri, a kada skine košuljicu i sako, ulazi u ring iza striptiz kluba da bi izbjegao bankrot.

Film djeluje dosta zbunjujuće u početku jer redatelj Gavin O'Connor ubacuje slike marinaca (Tommy je bivši marinac), slike srednjoškolaca, a i slike pripreme najvećeg MMA turnira – Sparta. Sve postaje jasnije kada spoznamo (iznenađenje) da se radi o dvojici braće. Naime, oba brata prijavljuju se na Spartu za nagradu od 5 milijuna dolara s logom – pobjednik uzima sve. Brandon to čini zbog obitelj, a Tommy... Tommy je jednostavno talentiran. Kulminacija filma je očekivana – borba dva brata za glavnu nagradu.

Kada sam govorila o Fighteru, spomenula sam nevjerojatnu preobrazbu Christiana Balea. U Warrioru također nailazimo na preobrazbu, no u ovom slučaju nabijanja mišićne mase. Tom Hardy ulogu je odigrao vrhunski i ovim filmom podigao svjetsku osvještenost o njegovim sposobnostima. Njegov umiljati pogled spojen s ogromnim istetoviranim rukama potpuno se uklapa u profil bivšeg marinca, spasitelja, dezertera i razmetnog sina. Bio bi grijeh ne spomenuti Nicka Noltea, podjednako kao i Joela Edgertona. Sva trojica spoj su vrsne glume, sposobnosti i ekspresivnosti.

Da ne ulazim preduboko u radnju Warriora, glavna sličnost ova dva filma su upravo disfunkcionalni obiteljski odnosi, kao što sam već spomenula. Nijedna od ovih obitelji nije pravi Haralambosov pojam i sjajan je egzemplar obitelji koja treba skupnu terapiju. Ono što razlikuje ova dva filma je to što se u filmu The Fighter film više fokusira upravo na međuljudske odnose, a malo se vidi borba. Iako se u Warrioru vrsno radilo na prikazivanju istih odnosa, imamo priliku vidjeti nevjerojatne borbe. Riječ je o MMA, što znači da nijedna borba nije ista, i nijedan kraj nije predvidiv. Svaka borba koju vidimo u ovom filmu zanimljiva je, ne nalikuje na prethodnu i drži gledatelje u stalnoj napetosti premda svi znaju da će na kraju dva brata ući u ring.

Mickey Ward i Brandon Conlon su ona slabija braća, slabiji borci. I jedan i drugi igraju istom taktikom – primaju udarce sve do trenutka kada pomisliš da ne mogu više ostati na nogama. Onda se stvar preokrene i protivnik završi poražen. Šok, nevjerica i nimalo razočaranja za nastavak filma.

Konačni sud

Warrior ima dramatičniji završetak koji je u meni izazvao mnoštvo emocija. Više nego većina srcedrapajućih ljubavnih drama. The Fighter je statičan. Ne izaziva mnogo emocija, ali priča ide toliko životnim, realnim tokom da se prilikom gledanja navikneš na to da ovo nije jedan od onih filmova u kojem će zadnja borba biti ogroman završetak i kulminacija svega. Ne, The Fighter drži pozornost mnogočim drugim. Christian Bale u svojoj simpatičnoj ulozi ovisnika o cracku izaziva divljenje. Zbunjenost, dotučenost i neodlučnost Marka Wahlberga u ovom filmu dolazi na vidjelo kao dio osobnosti njegovog lika koji je uvijek u sjeni starijeg brata. Glumci i jednog i drugog filma izabrani su, usudila bih se reći, savršeno. Nijedan drugi ne bi se uklapao u ove uloge, a to je vidljivo već na samom početku i jednog i drugog filma.

Svjesna sam da ženski dio publike ne preferira ovakve filmove iz straha od suviše brutalnosti. Warrior je brutalniji od The Fightera, no ni u njemu se ne prelazi mjera podnošljivosti.

U oba filma nije riječ samo o borbama u ringu. Riječ je o cjeloživotnim borbama. Jednako obiteljskim, ljubavnim, kako i svrhovitim. Borba za smisao. Borba za identitet. Borba do kraja svega što poznajemo. Oba filma zajedno izlaze iz ringa u kojem odnose nagradu borilačkih filmova koje se definitivno isplati pogledati.