Ljubav, nevjera i strast u vrhunskoj intrigi moderne književnosti

Marente de Moor autorica romana Nizozemska djeva, svojim je romanom oduševila publiku, ali i stručnjake. Roman je objavljen 2010. godine pod originalnim nazivom De Nederlandse maagd te je autorici prisvojio čak dvije prestižne nagrade: 2011. godine Književnu nagradu AKO (najpopularnije nizozemsko priznanje) te 2014. Nagradu Europske unije za književnost. Nizozemska djeva drugi je roman autorice, koji je naslijedio odlično prihvaćen roman Prijestupnik, te prethodio romanu Scena u roundhayskom vrtu, također nominiranog za književne nagrade. Hrvatsko izdanje donosi Naklada Ljevak.

Knjiga je sama po sebi odlična, ali zamjerka postoji. Problematičan je upravo naslov romana koji ne otkriva mnogo o radnji, a nakon čitanja uzrokuje zbunjenost. Realan naziv romana bio bi Nizozemska djevica, a ne djeva kako piše u našem prijevodu. Doslovni naziv bi možda bolje pasao uz radnju knjige i sam lik mlade Janne, čija se inicijacija u svijet odraslih opisuje, no moguće je takav odabir pripisati želji za stvaranjem određene mistike i tajanstvenog prizvuka.

Roman opisuje razdoblje između dva rata, razdoblje rješavanja nedovršenih računa i ispravljanja pogrešaka. Radnja je smještena u gradiću Raerenu, koji je do tada bio dijelom Njemačke te se nakon Prvog svjetskog rata smatrao belgijskim teritorijem. Cijela radnja uokvirena je pismima dvojice ratnih znanaca, Jacqua i Egona. Upravo s ciljem razrješenja davnih prepirki Jacq šalje svoju kćer Jannu na imanje Egonu, najboljem njemačkom mačevaocu. Janna kao osamnaestogodišnjakinja zaluđena ženskim mačevanjem odlazi k učitelju koji će ju ubrzo naučiti i više nego što je očekivala, ne samo o mačevanju.

Ispreplitanje života dvoje glavnih likova, Janne i Egona, čiju je neobičnost nemoguće ne primijetiti, posebno je važan segment romana. Janna je dijete – mlada, vrckava, zaluđena. Ona teži samo usavršavanju svojih mačevalačkih vještina. Sanja o ljubavi, o borbi i strasti. Ono s čime će se susresti na imanju upravo je suprotno svemu što želi. Egon von Botticher je starac, umoran od života, izmučen još od doba rata od kojeg mu nije ostalo ništa osim patnje i ožiljaka. To je čovjek kojemu je dosta ljudi, varalica i prevaranta, sebičnjaka. On mir nalazi samo u prirodi, u protoku vremena u kojemu može nesmetano gledati kako se nešto postepeno rađa i razvija te umire kao slobodno biće.

FOTO: Facebook/Naklada Ljevak

Pitanje koje si postavlja svaki čitatelj, ali i Janna sama sebi pitanje je na koje nije lako odgovoriti, a autorica se pobrinula da ostane neodgovoreno. Upravo to je činjenica koja će možda isfrustrirati mnoge. Jannina ljubav prema Egonu bila je iskrena i prepuna neodoljive privlačnosti, mistika kojom je taj čovjek zračio oborila je mladu djevojku koja se beznadno zaljubila. No Egonova strana ostaje nedorečena – je li on Jannu samo iskorištavao? Je li se pokušao osvajanjem kćeri osvetiti ocu? Ili je stvarno gajio osjećaje prema osamnaestogodišnjakinji?

Roman je definiran kao povijesni, no teško ga je svrstati u određenu kategoriju. Našli su se tu elementi ljubavi i mržnje, ali i sporta, politike, nezaboravljenih patnja iz rata, prijateljstva te borbe protiv novog vremena. Egon von Botticher, vrsni mačevalac i ratni veteran sadrži sve od njih te ih polako prenosi na Jannu, koja saznanjima o vanjskom svijetu ulazi u svijet odraslih. Ovo je priča o gubitku nevinosti, i to ne samo u seksualnom smislu. Ovo je priča o gubitku sigurnosti dječje mašte i bezazlenih pogleda na svijet. Janna izlazi iz staklenog zvona obiteljske kuće, upoznaje svijet dalje od simetrične rutine njenog oca doktora i plahe molitve majke vjernice. Ona ulazi u svijet u kojemu su žene ili seksualni objekti ili sluškinje, svijet u kojemu mačevanje smatraju isključivo muškim sportom. To je svijet u kojemu ona nije najbolja u mačevanju, ona nije sposobna čak ni jahati konja, a na miris sirove hrane joj se želudac preokrene. Janna ulazi u svijet u kojemu jasno shvaća da je nebitna. Polako počinje prihvaćati činjenicu da nije Helena Mayer, najbolja žena u mačevanju. Počinje shvaćati kako nije najbolja uopće te sve više odustaje od mačevanja. Njena želja za sportom umire, a ona se predaje onome životu za kojeg je znala da ne daje ništa dobro.

Jedina osoba koju izričito nije mogla trpjeti bila je Julija, savršen prikaz seoske kurtizane - žene koja nije čekala svojeg dragog da se vrati iz rata već je švrljala i zabavljala se sve dok nije zatrudnjela i tako si priskrbila muža. Prijezir koji je Jana osjećala prema njoj učinio ju je upravo istom kao što je ona bila, te se Janna, ljubovajući s dvojicom paralelno, nije ničime razlikovala od nje - jedne priproste, seksualno dostupne kurtizane.

Marente de Moor autorica je koja je povezala već viđene teme u kompleksnu cjelinu. Ljubav, nevjeru i strast povezala je s ratom, borbom i sportom uz dovoljnu količinu sportskog duha i strahopoštovanja jednog međuratnog vremena prema životu.  Sve skupa je rezultiralo jednim uistinu kvalitetnim romanom. Ovo je knjiga koju se ne ispušta iz ruke, ne jer je zanimljiva ili iskrena, već zato što svaka nova stranica skriva nešto neočekivano. Nepredvidivost autorice stvara ovisnost koja uzrokuje poštovanje prema kvaliteti. Sadržaja kao što je ovaj nema mnogo, te je stoga važno istaknuti kako je autorica zaslužila nagrade za ovo djelo.

U svijetu moderne književnosti koja se često tako ne bi smjela ni nazivati, ova knjiga pravi je dragulj. Romani koji svojom radnjom prate djela velikih svjetskih autora, a jezikom i stilskim oblikovanjem pružaju originalnost, kreativnost i specifičnost, danas su najpotrebniji. Upravo iz tog razloga, roman Nizozemska djeva knjiga je koju bi svaki ljubitelj romana trebao pročitati, ali i svi oni koje zanimaju priroda, sport ili poslijeratno doba.