Lea Brezar na Dan žena otkrila skrivenu stranu ženske svakodnevice
Četiri su superjunakinje Lee Brezar savršene, destruktivne i kraljice drame. Osim toga, one su i četiri „svakodnevne“ žene koje se uče nositi s vlastitom boli i staviti sebe na prvo mjesto.
Četiri su superjunakinje Lee Brezar savršene, destruktivne i kraljice drame. Osim toga, one su i četiri „svakodnevne“ žene koje se uče nositi s vlastitom boli i staviti sebe na prvo mjesto.
Iz vlastite kože pobjeći možemo samo u jednom smjeru – u sebe – poruka je to koja stoji na početku romana prvijenca poznate Lee Brezar, romana u kojemu su njezine četiri posrnule superjunakinje prisiljene suočiti se sa samima sobom ostavši duboko potresene onime što su pri tom susretu otkrile. Smjestivši svoje savršene, ali destruktivne junakinje u graničnu situaciju, autorica je zagrebala duboko ispod površine procjepa koji se danas javlja u većini žena – procjepa između potpune slobode i ograničenosti koju svakoj od njih nameće njezina uloga – dotaknuvši se tako važnih društvenih pitanja.
Promatrajući odnose među ženama u vlastitoj okolini pa i sebe samu, autorica poznata po dvama priručnicima i zbirci poezije, shvatila je kako stihovi neće biti dovoljno rječiti da se izrazi sva dubina tih odnosa. I iako je, kako sama kaže, kao spisateljica naviknuta na kraće forme, morala uložiti puno truda u pisanje romana, njezine su Superjunakinje odmah po izlasku zauzele kako police knjižara tako i srca i misli svih koji su se s njima susreli.
– Ideju za roman dobila sam jer sam prepoznala arhetip koji se pojavljuje u svim ženama, a u sebi ga prvoj vidim – taj stav da moramo biti savršene snažne žene koje nikad ne plaču. I onda sam shvatila da nas to dovodi u situaciju u kojoj se gubimo, ne možemo izdržati pa pucamo. Kada sam to shvatila, shvatila sam da iz svoje priče, priča svojih prijateljica i žena općenito mogu napisati roman. – objašnjava vlastitu inspiraciju autorica.
Vodeći se idejom da sve bitke koje bilo tko od nas nosi u sebi kad-tad moraju isplivati na površinu, Lea je, stvorivši četiri junakinje sa širokim dijapazonom emocija, strahova i introspekcija, željela poručiti da se ne smijemo bojati vlastite boli. Jednom kada shvatimo da u boli nismo sami, možda uspijemo napraviti iskorak iz lažne sreće u korisnost vlastite nesreće. Porukom da smo najhrabrije onda kada smo najranjivije, autorica se dotaknula važnih tema poput korisnosti psihoterapije i terapije riječima – riječi liječe svaku bol – i zbog toga je ponekad dovljno samo pitati drugu osobu kako se osjeća ili ju jednostavno saslušati.
Važnost romana za trenutak u kojem se nalazi društvo prepoznala je i urednica Sandra Pocrnić Mlakar koja je, naglasivši njegovu slojevitost, istaknula:
– Knjiga Lee Brezar odlična je reakcija na ovo naše vrijeme, vrijeme glamura koje podržava našu sliku u koju želimo vjerovati, ali koja nema puno veze s onim što mi jesmo. Od slike koja prikazuje što mi jesmo odvaja nas strah da bi se moglo desiti nešto strašno. Mi se stalno moramo praviti da smo netko prema vanjskom svijetu. Lea je svoje četiri žene smjestila upravo u takvu situaciju – one trebaju pomoć da bi nastavile dalje živjeti. –
Lea Brezar u svom je romanu prvijencu, kako naglašava recezentica Ljubica Uvodić-Vranić, uspjela srušiti iluzije od kojih svi polazimo – iluzije o prvoj ljubavi, o zaštiti, o tome da nam svima treba netko uz koga ćemo se osjećati sigurnima. Dotaknula se važne teme – sagorijevanja današnjih žena koje, trudeći se da ispune tuđe želje i zadovolje tuđe potrebe, zaboravljaju na vlastitu bit. Uhvatila se ukoštac s pretpostavkom da žena nije sretna dok nije nesretna i poslala svim budućim čitateljima poruku da je najvažnije biti zadovoljan samim sobom jer s drugim može biti samo onaj koji može biti sam.
– Naslov nam već na početku daje povjerenje i nadu. U našem ženskom svijetu ima puno osjetljivosti, osjećajnosti, a u svijetu naših muškaraca ima vjerojatno malo više arogancije, strogoće i nerazumijevanja te naše osjećajnosti. Lea nam je pomogla ovom knjigom da vidimo četiri žene koje su pogledale u sebe i jedna u drugu, što je mene kao čitateljicu natjeralo da se zapitam što ja kod sebe ne vidim. – naglasila je psihologinja Uvodić-Vranić, osvrnuvši se na vlastite dojmove tijekom čitanja.
Posvetivši knjigu svim ženama koje plešu neumorni ples uvjerene da se to od njih očekuje i pritom zaboravljajući na same sebe, Lea Brezar poslala je optimističnu poruku svim čitateljima – Danas je takav dan. Bit ćeš dobro. Vjerujemo da će upravo zbog toga njezine superjunakinje vrlo brzo postati likovi koji će današnjim kraljicama drame, superjunacima i onima koji nikad nisu sami služiti kao neiscrpan izvor inspiracije i poticaj za snalaženje čak i u najtežim situacijama.
