Intervju s Marijom Dejanović

Laureatkinja Goranovog proljeća o mladima i književnosti, lektiri i planovima za budućnost

Marija Dejanović

„Predrasude prema poeziji također su zanimljiva tema. Ako postoje, postoje zbog lektirnih djela koja se čitaju na satovima hrvatskog jezika i načina na koji se o tim tekstovima predaje.”

Goran za mlade pjesnike nagrada je koja se svake godine dodjeljuje u okviru pjesničke manifestacije Goranovo proljeće. Namijenjena je pjesnicima mlađima od 30 godina koji na natječaj mogu prijaviti neobjavljeni rukopis. Manifestacija i natječaj iznimno su uspješni, a svake godine sudjeluje sve više mladih perspektivnih pjesnika. Ovogodišnja je dobitnica nagrade Siščanka Marija Dejanović, studentica komparativne književnosti i pedagogije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Porazgovarala je s nama o književnosti i odnosu mladih prema njoj, važnosti poezije u njezinu životu i planovima za budućnost.

Osim poezije, pišeš i prozu, kritiku i dramu u kojima si također ostvarila brojne uspjehe. Vidiš li se u budućnosti više u poeziji uz povremene izlete u druge oblike ili bi se pokušala još više ostvariti u npr. drami?

– U budućnosti bih se voljela baviti pisanjem poezije i književne kritike te znanstvenim radom na području pedagogije. Drama je jako zanimljiva, ali to je cijeli jedan svijet u kojem čovjek baš mora biti prisutan da bi mogao biti dobar u tome. Nažalost, nemam dva tijela. –

Kada su u pitanju daljnji planovi i kategoriziranje poezije kao hobi ili životni poziv, Marija nam je otkrila da poeziju smatra životnim pozivom, ali kaže kako s našim izdvajanjima za kulturu ona ne može biti ništa više od jako glorificiranog hobija, barem u njezinom slučaju. Na ovom natječaju sudjelovala je i 2015. i 2017. godine te uviđa svoj napredak u tome što je sada kreativnija, sigurnija i smjelija nego tada.

Dotaknuli smo se i teme mladih i poezije. Iako sve više mladih aktivno čita, i dalje postoje određene predrasude prema poeziji. Upitali smo Mariju ima li ikakve ideje zašto je to tako.

– Ne znam stavove mladih o poeziji niti koliki postotak njih (nas?) čita. To je jako zanimljiva tema. Mislim da ljudi imaju potrebu za ljepotom i smislom, kao i za kritikom i disharmonijom. Poezija je jedan od načina da se te potrebe zadovolje, ali nije jedini. Predrasude prema poeziji također su zanimljiva tema. Ako postoje, postoje zbog lektirnih djela koja se čitaju na satovima hrvatskog jezika i načina na koji se o tim tekstovima predaje. O književnosti se govori kao da je to sustav dosadnih, nerazumljivih, nepropitivih tekstova koji je odvojen od stvarnosti, od svog vremenskog i prostornog konteksta. O tom se sustavu onda uči, rijetko se o njemu promišlja kritički, a još rjeđe sudjeluje u njegovom stvaranju. Ne bi štetilo uvrstiti u kurikulum neki pristup koji bi kombinirao povijest mentaliteta (da se shvati zašto je npr. Petrarca tako zaneseno i kićeno pisao o Lauri, zašto je Laura prikazana tako kako jest) i suvremene teorije teksta (čini mi se da se, nažalost, još nismo odmaknuli od devetnaestostoljetne što je pjesnik htio reći i koja je njegova biografija paradigme). Također, mislim da bi u ranijim godinama srednje škole trebalo biti više suvremenih djela kako bi se djeci približila poezija. Umjesto toga imamo pristup od starijeg prema novijem. Djeci je starija književnost nerazumljivija, a novija im je razumljivija. Bilo bi logično da im se na početku, dok su mlađi, daju tekstovi koji su im razumljivi. –

Kao najdraže pjesnike ova mlada Siščanka navodi Dortu Jagić, Anu Brnardić, Katalin Ladik, Miroslava Kirina, Moniku Herceg, Mateju Jurčević, Alena Brleka, Irenu Matijašević, Miroslava Mićanovića, Marka Pogačara i mnoge druge.

Za kraj smo ju upitali ima li ikakvih savjeta kada su u pitanju organizacija i produktivnost za studente koji se uz fakultet bave mnogobrojnim aktivnostima, te postoji li recept za dobru poeziju. Organizaciju smatra individualnom stvari kod svake osobe ovisno o interesima, ali ističe kako je njoj pomoglo kada je naučila reći ne stvarima koje joj nisu toliko zanimljive. A recept za inspiraciju, kaže Marija, glasi: 

– Puno pišite, još više čitajte. Dorađujte pjesme nakon što ih napišete. Testirajte se slanjem na natječaje i u časopise, pitajte kolege koji pišu za feedback. –

Komentari na članak

Vezani članci

Boris Škifić

Intervju: prof. Boris Škifić

Ako u duši niste ljudi, znanje vam ništa ne vrijedi!

Omiljeni splitski gimnazijski profesor Boris Škifić govori o problemima mladih, odgoju, obrazovanju i književnosti. Kritčki progovara o državnoj maturi i školstvu.

AIESEC-Rijeka

Intervju: Filip Simonovski

Od FOI-a do Microsofta

Donosimo vam intervju s Filipom Simonovskim koji je s 27 godina, zbog poznanstava i iskustava stečenih tijekom uključenosti u AIESEC, danas na praksi u Microsoftu u Bruxellesu.

Edgar Allan Poe

Na današnji dan

Naglo i misteriozno završila životna priča E. A. Poea

Kako to obično biva, tek nakon njegove smrti porasla mu je reputacija te se javljaju mnogi pisci s riječima hvale. Ističu ga kao uzora, jezičnog majstora, „besprijekornog” pisca te „najoriginalnijega genija kojega je Amerika proizvela”.

Drakula

Na današnji dan

Roman o krvožednom grofu ugledao svjetlo dana

Što je to bijelo, kreće se noću, pije ti krv, a prazan seminarski papir i skripta nisu?

Henry James

Na današnji dan

Amerikanac u Londonu – transatlantska priča o Henryju Jamesu

Iako manje poznat od svojih suvremenika, Henry James zauzima veoma važno mjesto u britanskoj i američkoj književnosti. Rođeni Amerikanac, naturalizirani Britanac, James se u djelima bavi upravo dodirima ovih dvaju kultura.