Intervju s Marijom Dejanović

Laureatkinja Goranovog proljeća o mladima i književnosti, lektiri i planovima za budućnost

Marija Dejanović

„Predrasude prema poeziji također su zanimljiva tema. Ako postoje, postoje zbog lektirnih djela koja se čitaju na satovima hrvatskog jezika i načina na koji se o tim tekstovima predaje.”

Goran za mlade pjesnike nagrada je koja se svake godine dodjeljuje u okviru pjesničke manifestacije Goranovo proljeće. Namijenjena je pjesnicima mlađima od 30 godina koji na natječaj mogu prijaviti neobjavljeni rukopis. Manifestacija i natječaj iznimno su uspješni, a svake godine sudjeluje sve više mladih perspektivnih pjesnika. Ovogodišnja je dobitnica nagrade Siščanka Marija Dejanović, studentica komparativne književnosti i pedagogije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Porazgovarala je s nama o književnosti i odnosu mladih prema njoj, važnosti poezije u njezinu životu i planovima za budućnost.

Osim poezije, pišeš i prozu, kritiku i dramu u kojima si također ostvarila brojne uspjehe. Vidiš li se u budućnosti više u poeziji uz povremene izlete u druge oblike ili bi se pokušala još više ostvariti u npr. drami?

– U budućnosti bih se voljela baviti pisanjem poezije i književne kritike te znanstvenim radom na području pedagogije. Drama je jako zanimljiva, ali to je cijeli jedan svijet u kojem čovjek baš mora biti prisutan da bi mogao biti dobar u tome. Nažalost, nemam dva tijela. –

Kada su u pitanju daljnji planovi i kategoriziranje poezije kao hobi ili životni poziv, Marija nam je otkrila da poeziju smatra životnim pozivom, ali kaže kako s našim izdvajanjima za kulturu ona ne može biti ništa više od jako glorificiranog hobija, barem u njezinom slučaju. Na ovom natječaju sudjelovala je i 2015. i 2017. godine te uviđa svoj napredak u tome što je sada kreativnija, sigurnija i smjelija nego tada.

Dotaknuli smo se i teme mladih i poezije. Iako sve više mladih aktivno čita, i dalje postoje određene predrasude prema poeziji. Upitali smo Mariju ima li ikakve ideje zašto je to tako.

– Ne znam stavove mladih o poeziji niti koliki postotak njih (nas?) čita. To je jako zanimljiva tema. Mislim da ljudi imaju potrebu za ljepotom i smislom, kao i za kritikom i disharmonijom. Poezija je jedan od načina da se te potrebe zadovolje, ali nije jedini. Predrasude prema poeziji također su zanimljiva tema. Ako postoje, postoje zbog lektirnih djela koja se čitaju na satovima hrvatskog jezika i načina na koji se o tim tekstovima predaje. O književnosti se govori kao da je to sustav dosadnih, nerazumljivih, nepropitivih tekstova koji je odvojen od stvarnosti, od svog vremenskog i prostornog konteksta. O tom se sustavu onda uči, rijetko se o njemu promišlja kritički, a još rjeđe sudjeluje u njegovom stvaranju. Ne bi štetilo uvrstiti u kurikulum neki pristup koji bi kombinirao povijest mentaliteta (da se shvati zašto je npr. Petrarca tako zaneseno i kićeno pisao o Lauri, zašto je Laura prikazana tako kako jest) i suvremene teorije teksta (čini mi se da se, nažalost, još nismo odmaknuli od devetnaestostoljetne što je pjesnik htio reći i koja je njegova biografija paradigme). Također, mislim da bi u ranijim godinama srednje škole trebalo biti više suvremenih djela kako bi se djeci približila poezija. Umjesto toga imamo pristup od starijeg prema novijem. Djeci je starija književnost nerazumljivija, a novija im je razumljivija. Bilo bi logično da im se na početku, dok su mlađi, daju tekstovi koji su im razumljivi. –

Kao najdraže pjesnike ova mlada Siščanka navodi Dortu Jagić, Anu Brnardić, Katalin Ladik, Miroslava Kirina, Moniku Herceg, Mateju Jurčević, Alena Brleka, Irenu Matijašević, Miroslava Mićanovića, Marka Pogačara i mnoge druge.

Za kraj smo ju upitali ima li ikakvih savjeta kada su u pitanju organizacija i produktivnost za studente koji se uz fakultet bave mnogobrojnim aktivnostima, te postoji li recept za dobru poeziju. Organizaciju smatra individualnom stvari kod svake osobe ovisno o interesima, ali ističe kako je njoj pomoglo kada je naučila reći ne stvarima koje joj nisu toliko zanimljive. A recept za inspiraciju, kaže Marija, glasi: 

– Puno pišite, još više čitajte. Dorađujte pjesme nakon što ih napišete. Testirajte se slanjem na natječaje i u časopise, pitajte kolege koji pišu za feedback. –

Komentari na članak

Vezani članci

Martin Gelić

Intervju s Martinom Gelićem, frontmenom grupe Gospodari noći

„Imati glas dramskog tenora i baviti se estradom je kao kad imaš Ferrari i voziš ga po Rumunjskoj – ne isplati se"

Student je Muzičke akademije u Zagrebu, a osim obavezama na fakultetu bavi se opernim i estradnim pjevanjem te kazalištem. U svojoj kratkoj glazbenoj karijeri već je surađivao sa Željkom Bebekom, a ciljevi su mu još veći. Martin Gelić mlada je nada hrvatske glazbene scene.

Šetnja ulicom

Bookara u Splitu

Lovro Škopljanac gostuje na književnoj večeri Bookara

U prostoru Info zone u petak, 5. rujna od 20:30, održati će se novo izdanje Bookare na kojoj će gostovati mladi znanstvenik Lovro Škopljanac.

ZA GRAD

Politička stranka ZA GRAD

INTERVJU: Besplatne knjige na Zrinjevcu i ljuljačke na Črnomercu najnovije su akcije mladenačke političke stranke

Političku stranku ZA GRAD čine mladi ljudi koji unose promjene u grad Zagreb s namjerom da učine život njegovih građana kvalitetnijim i ugodnijim.

udruga Informo

Edukacija mladih i nezaposlenih osoba

INTERVJU i FOTO: Udruga Informo mlade približava zaposlenju

Udruga Informo projektom „Zaposli se“ putem stručnih radionica, seminara i predavanja pruža mladim i nezaposlenim osobama informacije i prezentira vještine koje su ključne za dobivanje posla.

KK Pešćenica

Intervju: Antonio Karamarko - osnivač Košarkaškog kluba Pešćenica

„Osnovao sam klub jer ne mogu živjeti bez košarke”

Strastveni zaljubljenik u košarku Antonio Karamarko pokrenuo je košarkaški klub zajedno sa svojim bratom Marinerom. U rad kluba uključili su čitavu obitelj. Kao najveće probleme ističe nedostatak financija i slobodnih termina u dvorani za treninge.