Jedna od najpoznatijih svjetskih komedija na pozornici ZKM-a
– Ali, umjesto pobune koja bi dovela do eliminacije teksta, u svojem radu odabirem put koji uz tekst želi afirmirati i tijelo, put u kojem ima mjesta za oboje. – riječi su kojima Ferlin komentira svoju predstavu.
– Ali, umjesto pobune koja bi dovela do eliminacije teksta, u svojem radu odabirem put koji uz tekst želi afirmirati i tijelo, put u kojem ima mjesta za oboje. – riječi su kojima Ferlin komentira svoju predstavu.
Nakon premijera u Svetvinčentu i Zagrebu u prosincu, Staging a Play: Tartuffe, predstava koreografa i redatelja Matije Ferlina u produkciji i izvedbi Zagrebačkoga plesnog ansambla izvodi se u Zagrebačkome kazalištu mladih. Zakazana je za 4. i 5. siječnja 2018.
Scenografiju potpisuje Mauricio Ferlin, glazbu Luka Prinčič i Matjaž Predanič, dramaturgiju Jasna Jasna Žmak, kostimografiju Matija Ferlin i Desanka Janković, a oblikovanje svjetla Saša Fistrić. Predstavu izvode Petra Chelfi, Andreja Jandrić, Domagoj Janković, Darko Japelj, Sintija Kučić, Marin Lemić, Roberta Milevoj, Petra Valentić i Kasija Vrbanac.
Nakon uspješne inscenacije drame Staklena menažerija Tennesseeja Williamsa 2015. godine, koja je funkcionirala kao osnova za kreiranje prvog rada iz ciklusa Staging a Play, Matija Ferlin nastavlja istraživati područje između tjelesnog izričaja / pokreta i konvencija kazališnog jezika. U drugom radu iz spomenutog ciklusa Ferlin se posvetio jednoj od najpoznatijih svjetskih komedija, Molièreovoj Tartuffe.
U skladu sa specifičnom poetikom koju je Ferlin dosad razvio u svom radu na drugim projektima, modus njihove inscenacije u okviru serije Staging a Play dovodi pod znak pitanja same temelje na kojima se koncept inscenacije u dramskom diskursu interpretira. Konkretnije, to u ovom slučaju podrazumijeva prenošenje dramskog predloška iz tekstualne u koreografsku domenu. Još konkretnije, verbalne replike zamijenjene su ovdje fizičkim vokabularom, a dramski se tekst, umjesto kao tekstualni predložak, koristi kao slojevita koreografska partitura. Zadržavajući čitavo vrijeme izvedbe svih devetoro izvođača, koji plešu tijekom svih pet činova, kreirao je kompleksni izvedbeni aparat u kojem su tijela u prostoru jedini nositelji narativa, koji za vrijeme izvedbe neprestano premješta između pokušaja dekonstrukcije i pokušaja rekonstrukcije.
Angažirajući sofisticirani koreografski mehanizam koji je razvijao i u prethodnim projektima, Ferlin ga u ovom projektu mjestimice sudara s koncizno razrađenim koreografijama koje s gotovo konstruktivističkim kostimima dramskom predlošku pridaju novi sloj začudnosti te tako otvaraju dodatne mogućnosti njegove inscenacije i interpretacije.
– Naša kazališna tradicija opterećena je tekstom i raznim načinima njegove interpretacije, a to opterećenje dolazi iz šire opterećenosti naše kulture verbalnošću i racionalnošću koju ona nosi i normalno je da se onda sve to prenosi i na gledatelja. Ali, umjesto pobune koja bi dovela do eliminacije teksta, u svojem radu odabirem put koji uz tekst želi afirmirati i tijelo, put u kojem ima mjesta za oboje. A to znači da, umjesto slijepog manifestiranja verbalnog sadržaja, želim otvoriti prostore za one elemente komunikacije koje riječi ne mogu obuhvatiti, koje im izmiču, koje ih nadmašuju. – kaže Ferlin.
Projekt je nastao u produkciji Zagrebačkog plesnog ansambla i u suradnji sa Zagrebačkim kazalištem mladih i Istarskim narodnim kazalištem – Gradskim kazalištem Pula.
