INTERVJU: „Uvijek je novo zanimljivije, ali super se vratiti i starim stvarima nakon nekog dužeg vremena“

Skaut je zagrebački rock bend koji je nastao 2005. godine, a već 2006. izdaju svoj prvijenac „Nož za dvoje“'. U ožujku 2012. izlazi njihov drugi album „Blefer“', a ove godine izdali su već treći album pod nazivom „Il“. Bend se sastoji od vokala Ivana Veljače, Davora Marinca na bubnjevima, Gordana Dragića kao back vokala i lead gitare te Tomislava Šušaka na bas-gitari. 

Često ih možete čuti po zagrebačkim klubovima, a 25. rujna možete ih vidjeti i u akustičnom ruhu u Vintage Industrial Baru. U ovom intervjuu porazgovarali smo s vokalom Ivanom Veljačom te back vokalom i lead gitaristom Gordanom Dragićem. 

Započeli ste još davne 2005., kako je sve započelo i koliko je trebalo da dobijete osjećaj da uspjevate u onome što radite?

Goc: Započelo je spontano iz nekih prijašnjih zajedničkih kombinacija u kojima smo svirali iz potrebe da radimo glazbu kakvu bismo i sami slušali na hrvatskom jeziku. Kreativno mislim da smo s novim albumom uspjeli u onome što smo htjeli, a to je prenijeti energiju live svirke na CD, iPod i druge audio medije. Uz kreativno izražavanje, to je ono osnovno i najbitnije što nas i drži u Skautu.

Veljača: Počelo je kao i svaki drugi bend, u želji da se svira i zabavlja. Mislim da smo prvi put dobili dojam da je ono što radi „za stvarno“ nakon prve profi snimke „Parazit“ za prvi album. Znam da su moji roditelji tad imali reakciju tipa – „Pa vi ovo za ozbiljno?“

S obzirom da hrvatska rock scena i nije toliko popularna kao pop, jeste li ikad imali nedoumice hoćete li uspjeti? Što vas je najviše motiviralo da ne odustajete od svog cilja?

Goc: Teško je govoriti o nekakvom uspjehu u komercijalnom smislu jer to definitivno nismo uspjeli ostvariti. Najveći motiv, meni osobno, je iskreno zadovoljstvo da radim glazbu koju volim s ljudima koje volim i to podijeliti sa svima koji su voljni slušati.

Veljača: Mislim da je primarna motivacija uvijek bila, a i danas je, zabava i stvaranje muzike koja se nama sviđa. Uspjeh je dosta relativna stvar. Mislim da smo uspjeli samim time što još uvijek uživamo u Skautu. 

Na sceni ste već deset godina, koliko se mijenjao vaš zvuk od početka pa dosad? Planirate li ove godine još neki rođendanski koncert?

Goc: Baza zvuka je ostala manje-više ista, samo je dovedena na jednu, po mom mišljenju, svjetsku razinu. Najviše zahvaljujući Nevenu Marincu koji je producentskim, a i kreativnim doprinosom napravio nevjerojatan posao. Planiramo koncert 30. listopada u zagrebačkom Klubu, a više detalja će biti poznati uskoro.

Veljača: Skautov zvuk se mijenjao onoliko koliko smo i mi sazrijevali u svim pogledima. Iako mislim da tek danas zvučimo onako kako smo htjeli zvučati na početku, ali nismo znali kako to postići. 

Tko je imao najveći utjecaj na razvoj vašu glazbu?

Goc: Uf, previše ih je za nabrojati. Glazbenici, producenti, svi oni koji su na bilo koji način oblikovali glazbu koja je onda utjecala na mene. Onda su tu i neki ljudi iz neposredne blizine koji su služili kao inspiracija...

Veljača: Puno bendova i izvođača je utjecalo na sve nas, stvarno bi bilo teško izdvojiti nekoga. 

FOTO: Good Vibrations

Ove godine izdali ste već treći album „Il''. Koje su razlike između prvog i zadnjeg albuma? Jeste li sazreli u tom periodu i smatrate li da postoji neka veća razlika između onda i sada? Svirate li češće novije stvari ili stare?

Goc: Mislim da smo sazreli najviše u pitanju autorstva, aranžmana, produkcije i pristupu rađenja glazbe. Sad je to jedna ogromna razlika u tom smislu između prvog i ovog albuma, ali nisam uopće siguran koliko smo „sazreli“ kao osobe (smijeh). Teme i motivi mi se ne čine toliko različiti od vremena kad smo radili „Nož za dvoje“. Definitivno češće sviramo nove stvari, uvijek je novo zanimljivije, ali super se vratiti i starim stvarima nakon nekog dužeg vremena.

Veljača: S „II“ smo napokon zatvorili neku cjelinu Skautovog opusa u zadnjih 10 godina. Stvari koje su na albumu sviramo već godinama, samo što danas zvuče zrelije i kvalitetnije ih izvodimo. 

Najdraža stvar s novoga albuma vam je… I, naravno, zašto?

Goc: Meni se to stalno mijenja, ovisno o raspoloženju. Neke stvari su tokom snimanja albuma doživjele totalni aranžmanski preobražaj pa su mi postale favoriti jer se iz njih izvukao potencijal za koji nismo ni mislili da imaju. Mislim da su najjače tri stvari koje smo zadnje napravili „Vjerujem“, „Hiperpaleolitik“ i „Šesta žena“.

Veljača: Ako bih baš izdvajao jednu pjesmu, trenutno me najviše fura „Šesta žena“. Krajnje jednostavno, ali rastura. 

Gdje pronalazite inspiraciju za tekstove?

Goc: U Veljači.

Veljača: Inspiracija je svugdje. Nekad napišem tekst nevezano za mjuzu pa čekam pravi rif da ih spojim, a nekad me muzika inspirira pa tekst ispadne kao „iz rukava“. 

Uskoro u Vintage Industrial Baru pripremate akustičnu svirku, što možemo očekivati?

Goc: Ne znamo još ni mi. Bit će to večer varijanti.

Veljača: 100% pure rock'n'roll. 

Što imate u planu u skorijoj budućnosti? Sklapa li se već neki novi album?

Goc: Novi materijal je u planu definitivno, i to u skorijoj budućnosti. Zasad bismo se htjeli fokusirati na svirke i ostale načine promocije ovog već postojećeg materijala, pogotovo albuma „II“, s namjerom da ga što više ljudi čuje i pročuje.

Veljača: Pomalo, ali svaki dan.