Studentica i fotografkinja Sonja Grubešić

INTERVJU: "Rekla bih da si svjestan svoga rada tek kada fotografiju možeš uzeti u ruke ili je objesiti na zid, jer je realno, tu je i tvoje je"

Čača
Pogledaj fotogaleriju
Anja
The Last of the Mohicans
Simfonija
Rest your head
Paula

+8

Sonja je studentica na Sveučilištu Sjever, a nakon završetka fakulteta planira se fotografiji posvetiti više nego sada, a možda jednog dana i živjeti samo od nje.

Svi se mi na svoj način bavimo fotografijom, uslikamo selfie tu i tamo, ukrasimo fotku hrpom filtera i objavimo na Instagram te posvetimo fotku hashtagovima. Takvom se fotografijom bave mnogi, no ipak više cijenimo fotografiju koja je došla iz profesionalnog fotoaparata i još profesionalnije ruke. Za fotografiju, kažu, moraš imat talent, oko za detalj i urođenu manu da fotoaparat uvijek i svugdje nosiš sa sobom.

Sonja Grubešić studentica je rodom iz Virovitice, a studira na Sveučilištu Sjever. Sa svojim fotografijama uspjela je sudjelovati na nekoliko izložbi.

Kako je Sonja uzela prvi fotoaparat u ruku i otkuda ljubav za fotografijom, pitali smo je u kratkom intervjuu, a nakon što ga pročitate svakako pogledajte njene radove u fotogaleriji!

Pa reci nam odmah, sjećaš li se trenutka kada si prvi puta uzela fotoaparat u ruku i osjetila da je fotografija ono što želiš raditi? 

Naravno, bilo je to prije sedam godina u srednjoj školi. Imala sam samo stari mobitel s jako lošom kamerom, ali dovoljno dobrom da pobudi interes u meni za loviti kadrove.  Fotkala sam cijevi (?), cvijeće, prijateljice,mačke i vaze. Što sam više klikala, priželjkivala sam još. Bila sam neizmjerno uzbuđena oko svake fotke iako su one, sada gledajući, bile katastrofalne (smijeh).

Što točno studiraš i imaš li još neke hobije uz fotografiju?

Studiram u Varaždinu, Sveučilište Sjever. Točnije, odsjek Multimedija, oblikovanje i primjena. Zna biti interesantno (smijeh). Hobiji..hm. Mogu li spavanje nazvati hobijem? Sram me priznati, ali volim pjevušit u slobodno vrijeme, no ne znam koliko to vole moji susjedi. Zatim, glazba, filmovi, druženje i filozofiranje, sve što vole mladi.

Tko je najzaslužniji za tvoju ljubav prema fotografiji te tko je najviše utjecao na tvoj razvoj u fotografskom smislu?

Najzaslužniji je bio moj otac, koji je i sam nekoć klikao s analognim aparatima. Jedini je tada shvaćao koliko me to zanima i zašto, te mi pomogao s kupnjom opreme kojom se služim danas. Objašnjavao mi je osnove, smisao i vrijednost fotografije. Danas vrlo rado otvorim njegove albume i, osim što vrištim na tadašnji stil odijevanja, uživam vidjeti tu jednostavnost, dobru tehniku i ljepotu analogije.

Spomenula sam da si sudjelovala na već nekoliko izložbi. Koje su to i kakav je osjećaj svoje radove napokon iznijeti u profesionalnom okruženju? Imaš li neku omiljenu?

Izložbi sam imala nekoliko, što grupnih, i jednu samostalnu. Zadnja izložba bila je nedavno u sklopu Park Arta u Virovitici. Bilo nas je četiri autora i svatko je imao priliku priložiti četiri fotografije instalirane u svjetlećim, visećim kutijama, što je odlično izgledalo. Imati svoju izložbu, odnosno imati priliku pokazati svoje radove ljudima, a da nije samo preko Facebooka i ostalih stranica, je više nego dobar osjećaj. Stati ispred svoje fotografije i gledati u nju čini te ponosnim, pogotovo ako se i drugima sviđa. Ako se mogu zagledati, uživati u njoj, pa čak se i pronaći u njoj. Rekla bih da si svjestan svoga rada tek kada fotografiju možeš uzeti u  ruke ili je objesiti na zid, jer je realno, tu je i tvoje je.

Imaš li u planu uskoro nekakvu izložbu? 

Što se tiče nove izložbe, planirala sam nešto u Varaždinu, ali ne mogu još ništa reći o tome. (nije tajna, nego moram to izrealizirati :D)

Što je za tebe fotografija? Planiraš li u jednog dana živjeti od nje?

Za mene je fotografija vizualni odmor, ispušni ventil, magija i sreća. Imati mogućnost zabilježiti, spremiti, zaključati sve detalje, emocije, prizore koji su svaki dan oko nas je neprocijenjiv. Čak i za one koji ne uspijevaju ili ne stignu osjetiti ono što nas okružuje, upravo zbog tog je fotografija ovdje, da probudi zaboravljenu emociju i poveže nas na način koji svi razumijemo.

Voljela bih sa sigurnošću reći da je u Hrvatskoj moguće živjeti od fotografije, no živi bili pa...

Kako bi opisala idealan shooting? Mogu li ti se zainteresirani javiti da ti budu modeli?

Idealan shooting za mene bi bio da sve što si zamislim mogu i ostvariti. Ideja uvijek imam, a uvjeta baš i ne. Od krpica, make up-a...sve nekako sama izmislim koliko sam u mogućnosti. No, nakon faksa se namjeravam više posvetiti u ostvarenju istoga. Modeli su uvijek dobrodošli, dapače.

Komentari na članak

Vezani članci

Nova faza radova - jame

Obnova studentskih domova

FOTO: Radovi na Savi ušli u novu fazu

Obnova doma na Savi ušla je u takozvanu "fazu zemljanih radova". To znači da će u sljedećih dvadesetak dana gradilište biti prošireno i na okolinu petog i šestog paviljona. Zbog toga su zatvoreni svi ulazi u dom osim jednog, onog zapadnog.

7. MAGfestival – zatvaranje festivala

Međunarodni festival komorne glazbe

FOTO: Rasprodanim koncertom nagrađivanog Trija Korngold završen je 7. MAGfestival

MAGfestival je i ove godine, zahvaljujući originalnosti projekta i kvalitetno osmišljenom programu, prepoznat kao dio branda EFFE Festival Label.

Aljoša Rebolj

Izložba u Laubi

Kazalište Tomaža Pandura u objektivu Aljoše Rebolja

Tomaž Pandur bio je jedan od najznačajnijih suvremenih kazališnih redatelja koji je svojim radom i suradnjom s Hrvatskim narodnim kazalištem, Dubrovačkim ljetnim igrama i drugima trajno obilježio i pridonio hrvatskoj kazališnoj sceni.

Rijeka Tattoo Expo

Rijeka Tattoo Expo

FOTO: Umjetnost tetoviranja oduševila Riječane

Od 11. do 13. prosinca u Rijeci je održana peta internacionalna konvencija tetoviranja. Tatto umjetnika bilo je iz cijele regije, a natjecali su se u više kategorija, ovisno o vrsti tetovaže i njenoj temi.

Radovi na Savi - pogled na paviljon

Obnova studentskih domova

FOTO: Radovi na Savi u objektivu čitateljice

Javi nam se i ti!