INTERVJU: – Novi album je u pripremi i bit će opasan. Opasan po naše zdravlje, definitivno.

Dolaze iz Zagreba i jedini su hrvatski intrumentalni trio. Zovu se Alaska! Osnovani su 2009. godine, a već 2011. izdaju svoj prvi album Liars, Beggars And Moonshine. Svirali su sa raznim izvođačima, kako domaće tako i strane scene, poput Hypnos Saint Vitus, Cojones, Stonebride. Ove srijede za vas pripremaju svirku u Vintage Industrial Baru. Kako je sve započelo te zašto baš Alaska, saznajte u ostatku intervjua.

Jedan ste od rijetkih instrumentalnih bendova u Hrvatskoj…kako je sve nastalo te kako ste se odlučili da osnujete bend bez vokala?

Prvo pitanje pa uvreda. Zapravo smo jedini instrumentalni bend u Hrvatskoj. Konkurencija se svrstava među instrumentalne bendove, a zapravo na njihovim albumima se čuje jako puno vokala. Na primjer, početak pjesme starta sa: jen, dva, tri, četr'. To su već vokali, zar ne? Puštanje razno raznih političkih govora, scena iz filmova itd. Zatim, konstantno se čuje kako pričaju dok sviraju, možda vi to ne čujete na svojim mp3 playerima, ali uvjeravamo vas da stalno pričaju dok sviraju. Suma sumarum, uvijek je neki vokal u igri, time igraju prljavo, ali na skliskom su terenu u gostima. Mi se ne povodimo za takvim načinom života.

Tko su sve članovi benda te koja je vaša tajna za uspjeh?

Članovi su Stjepan, Matija i Stjepan, isto. Tajna za uspjeh je podosta delikatno pitanje i nećemo je otkrit. Ali zna se da bi zasigurno pomoglo, na primjer, članstvo u mladeži neke visokopozicionirane političke stranke.

Zašto baš ime Alaska?

Pa u početku je tada netko predložio ime Mega Death. No svima je to bilo pomalo čudno u smislu: – Šta nije da postoji već bend Death? Na to smo se sami sebi nadovezali da stvarno postoji bend Death pa je nama sad bilo glupo da mi budemo Mega.

Jeste li ikada razmišljali da ubacite vokal u bend?

Pošto je ovaj bend nastao isključivo zbog ljubavi prema glazbi, nikad nismo razmišljali da bi uveli novog člana benda jer bi se bitno promijenila grafička torta raspodjele prihoda. Doduše, mene osobno se to ne tiče jer moj udio je uvijek 50%, ali morate gledati i na ljude oko sebe ponekad.

Izdali ste album Liars, Beggars And Moonshine, gdje ste tražili inspiraciju te kako ga je prihvatila publika?

Sesvete su naša najveća inspiracija i ostat će. Čak je i Goodvalley brojka posvećena mom selu, ali pošto ekipa ovdje baš ne priča engleski nisu to skužili. Idući album bit će na strogom hrvatskom. Pravoj publici se zahvaljujemo što prepoznaju trud te nas podržavaju na ovaj ili onaj način.

Imate li u planu kakav novi album ili spot?

Naravno! Novi album je u pripremi i bit će opasan. Opasan po naše zdravlje definitivno, ali spremni smo više nego ikad se žrtvovat za vaše uživanje u jebenim riffovima.

Nakon odlaska bubnjara imali ste kratku stanku, koliko je to utjecalo na vaš zvuk kasnije?

Pa puno smo plakali u tim trenucima. Usudio bih se priznati da upravo zato i naši instrumenti plaču i tako oblikuju naš zvuk. Nakon mjeseci i godina tuge i jada, smaranja svih prijatelja i neprijatelja, poznanika i roditelja  svojim bendovskim problemima, tražeći pomoć koju nam nitko nije mogao pružiti, ukazala nam se savršena vizija toga da je bubnjar obična iluzija. Bubnjar ko bubnjar je uvijek isti samo u drugoj tjelesnoj formi.

Što možemo očekivati od vaše svirke u Vintage Industrial Baru?
Vintage Industrial je definitivno i nadaleko naš najdraži Bar. Uvijek se potrudimo ostaviti dobar dojam u njemu!