Četiri žene, jedan liječnik i ALKOHOL

Napokon su kazališne kuće svoja vrata otvorile i kazališne sezone polako počinju, a s njima i ja polako odlazim na predstave i gledam što se to stvara na daskama koje život znače. Tako sam u nedjelju skoknuo do Scene Vidre i pogledao njihov novi komad zvan Brodolomke.

Predstavu je režirao Krešimir Dolenčič prema predlošku glumice Ane Maras Harmander. Sjajna suradnja Kazališta Moruzgve i Ludens teatra donijela je puno smijeha u dvorani, ali i pokoju suzu.

Brodolomke su jedna simpatična, srceparajuća i uzbudljiva priča. To je pravi scensko-plesno-pjevački užitak od 80 minuta. Priča je o četiri žene koje su nosile određeni teret na leđima i onda, kada ga se nisu više mogle osloboditi, odale su se jednom neprijatelju. Najvećem, rekao bih, alkoholu. Tu je i jedan liječnik koji pomoću plesne terapije želi pomoći tim ženama da svu ljutnju, tjeskobu izbace iz sebe, ali je i on ovisnik o alkoholu. Brodolomke, osim što nas nasmijavaju, ujedno nas i bockaju; provociraju.

Gluma je izvrsna. Daria Lorenci Flatz donijela je izvanredan uvodni nastup. Upoznajemo ju u vidno pijanom stanju  te nije svjesna velike pogreške zbog koje će naposljetku završiti u bolnici. Nema boljeg početka predstave, ha? Tu su na daskama još i Ecija Ojdanić, Sanja Milardović, Anita Matić Delić i blaženi među njima, Luka Petrušić. Igrali su se na sceni i iskoristili ju maksimalno.

U središtu su četiri životne priče koje susrećemo svugdje oko nas, ali nisu dovoljno glasno ispričane. Zato je tu kazalište da glasno progovara o svakoj društvenoj nepravdi i da provocira. Zapamtite! Na kazališnim daskama nema ograničenja. Ono je tu da nas istovremeno podučava, kritizira i zabavlja.

Četiri žene, četiri različite priče, četiri različita svijeta, ali jedno im je zajedničko. Snaga. Kad se žene ujedine, snažnije su, a to su u predstavi pokazale. Svakodnevno se susrećemo u obitelji ili na poslu s nekim tipom diskriminacije, manipulacije ili još gore, nasiljem. Ove četiri žene ispričale su svoju stranu priče i suočile su se s jedinim tadašnjim izlazom. Odale su se alkoholu, ali ih je on spojio s još boljim osobama da shvate kako život još nije gotov, da je još više od toga što su prošle. Zašto su se odale alkoholu, pitamo se tijekom cijele njihove igre. Vjerojatno svi misle kako su imale mogućnost drugog izlaza, da su jednostavno trebale dignuti ruke od svega i pobjeći. Pobjegle su donekle, ali ne dovoljno. Ljudi su skloni osuđivanju, ali probajte se staviti u kožu jedne majke koja je cijeli svoj život posvetila djeci, mužu, naporno radila i za uzvrat ništa nije dobila. A tražila je samo malo ljubavi. Ojdanić snažno donosi taj lik na sceni da se jednostavno naježiš. Tu je i sjajni Luka Petrušić koji je na kraju pokazao sve emocije, a posebno na kraju koji te ostavi bez daha.

– Popijem, ali ne pijem.

Je li moguće ponovno stati na noge, kada skroz padneš i izgubiš sve? To se pita i ovih četiri žena koje su se našle na istom mjestu s istim ciljem. Krenuti ponovno. One su pravi primjer da se ipak može. Važno je imati nekoga uz sebe, izbaciti sav bijes koji nas je okupirao, pričati. Koliko se samo može postići razgovorom. Reći što te muči osobi koja dijeli slične stavove s tobom i koja te voli, to je pravi poklon. Brodolomke su pravi primjer toga i navode nas da sve frustracije, probleme ne zadržavamo u sebi, kako se trebamo zauzeti za sebe jer nas jedan neprijatelj može prigrliti vrlo brzo. One nisu na vrijeme shvatile i pale su, ali se zato sada vraćaju ponovno, samo snažnije i odvažnije. Radi, ustraj, a tko te koči ili te prisiljava da mu budeš rob reci ciao!