12 romana koje morate pročitati barem jednom

Uz mnoge obaveze i veoma brz tempo života, rijetko tko ima priliku mnogo čitati iako su poznate mnoge blagodati koje čitanje pruža, od širenja obzora i imaginacije, konstrukcija vlastitih, novih svjetova, preko širenja vokabulara do čistog uživanja i opuštanja. Kako bismo olakšali izbor onima koji bi htjeli više čitati, a ne znaju otkud početi, donosimo 12 romana, po jedan mjesečno, jer takav je tempo donekle realan, koje svakako trebate pročitati barem jednom. Prepustite se našoj pomalo nekonvencionalnoj listi i uživajte u odabranim raznovrsnim vrhuncima književnosti.

Virginia Woolf – Gospođa Dalloway

Poznat kao roman bez kojeg ne bi bilo grupe The Doors, Na cesti se smatra jednim od najznačajnijih djela beat generacije, kontrakulture iz 1950-ih poznate po seksualnoj slobodi i eksperimentiranju s drogom. Kao što mu i ime kaže, većina se radnje romana događa na cesti, u luđačkim, energičnim vozikanjima s jednog kraja Amerike na drugi, a kasnije i u Meksiko te u čistom uživanju u životu, brzini, slobodi, jazz improvizacijama i ženama. Na cesti vjerojatno nije roman koji će vas dotaknuti u starijoj životnoj dobi jer sublimira jedan izrazito mladenački sentiment, stoga pokušajte ovaj roman pročitati dok još u vama ima onog divljeg, posttinejdžerskog žara.

Albert Camus – Stranac

Ranko Marinković – Kiklop

Na opći užas svih srednjoškolaca, Kiklop je djelo koje bez sumnje svatko treba pročitati. Bilo da mu pristupamo kao književni znalci, uočavajući nevjerojatno bogate slojeve aluzija i referenci na druga književna djela, mitove, Bibliju, povijesne figure i događaje, ili kao obični čitatelji zainteresirani za dobru priču, Kiklopova briljantnost daje i jednima i drugima pregršt materijala za uživanje. Kao snažan krik protiv rata i dehumanizacije Kiklop je, na žalost, i dalje veoma relevantno djelo pa se zaista možemo zapitati koliko na svijetu i u ovom trenutku ima ljudi s pričom sličnom onoj neurotičnog, umornog Melkiora Tresića koji se izgladnjuje kako bi izbjegao novačenje.

Sarah Waters – Affinity

Sarah Waters stekla je golemu popularnost u Velikoj Britaniji svojim romanima u kojima zamišlja povijest lezbijskih odnosa. Affinity je, tako, drugi dio autoričine trilogije koja uključuje još pikarski roman Tipping the Velvet i Fingersmith (kod nas preveden kao Varalice) koji je izrazito inspiriran devetnaestostoljetnim romanom senzacije. U Affinity Waters nevjerojatno vješto stvara priču koja se poigrava čitateljem i njegovim očekivanjima – glavna junakinja Margaret počinje posjećivati londonski zatvor u sklopu svog oporavka od samoubojstva koje je pokušala počiniti zato što žena koju voli, Helen, nije htjela pobjeći s njom u Italiju, već se udala za njezina brata. U zatvoru Margaret upoznaje misterioznu Selinu koja je medij, zaljubljuje se u nju, a, čini se i Selina u nju. No, Waters priprema poprilično iznenađenje na kraju romana, stoga ako i niste ljubitelji povijesnih romana, odnosno historiografske metafikcije, pročitajte Affinity zbog apsolutno briljantnog raspleta i atmosfere.

David Lodge – How Far Can You Go?

Genijalan roman britanskoga pisca i akademika Davida Lodgea uzoran je primjer postmodernizma u književnosti u svojim obraćanjima čitatelju i privlačenju pozornost na status romana kao umjetno tvorenog teksta. Ipak, posebno je zanimljiva radnja djela koja prati nekoliko mladih katolika u doba kada je Crkva trebala reformirati svoj stav prema kontracepciji. Lodge u romanu istražuje kako je prihvaćanje ili odbijanje kontracepcijskih sredstava utjecalo na živopisne likove poput Michaela koji na početku knjige mašta o seksu i mnogo masturbira ili odnos Milesa, koji je katolik i homoseksualac, prema Crkvi.

Antun Šoljan – Kratki izlet

Kako i naslov kaže, Kratki izlet kratko je i izvrsno djelo koje se može čitati na više načina. Jedna je od interpretacija ona koja u Šoljanovu romanu vidi kritiku socijalističkog režima, no najpopularnija je ipak ona koja ističe element lutanja, izgubljene mladeži, kretanja i traganja za nečim, mada nitko ne zna čime, traganja koje postaje samo sebi ciljem. Šoljan fantastično opisuje ozračje svojega doba koje se, zbog činjenice da je i danas prisutan sličan sentiment, izdiže na razinu preispitivanja općeljudskih emocija.

Slobodan Novak – Mirisi, zlato i tamjan

Novakov roman iz 1968. godine veličanstveno je morbidan. Radnju uokviruju dva pražnjenja crijeva bolesne starice Madone Markantunove, nekadašnje plemkinje kojoj je nova, komunistička vlast nacionalizirala većinu posjeda. Razočaran u režim, Mali na svom otoku sa ženom Dragom čuva Madonu kao dio svoje pokore zbog sudjelovanja u poretku koji ne smatra dobrim. Uz još neke veoma čudne dijelove, kao pokušaj Maloga da seksualno iskoristi djevojku iz benediktinskog samostana, Mirisi, zlato i tamjan naprosto privlače svojim egzistencijalizmom i sarkastičnim izlaganjem.

Gustave Flaubert – Gospođa Bovary

Lektirni klasik koji vrijedi pročitati iz više razloga. Osim Flaubertova iznimnog stila i revolucionarnog korištenja tehnika poput slobodnog neupravnog govora, najprivlačnije je u Gospođi Bovary upravo njezina protagonistica. Flaubertov roman na revolucionaran je način prikazao žensku seksualnost i žudnju, no priča Emme Bovary nije netipična. Osuda njezinih činova koja je roman nakon objavljivanja 1857. godine dovela na sud proizlazi samo iz dvostrukih standarda prema rodnim ulogama, zbog nemogućnosti tadašnjeg (a i sadašnjeg) društva da shvati kako bi i zašto žena s dobrim mužem i djetetom mogla željeti nešto više.

Mada je Combray, prvi dio romana Put k Swannu i ciklusa romana U potrazi za izgubljenim vremenom, mnoge namučio svojim lirskim stilom i reminiscencijama, kada pokušate čitati Prousta bez privole, tek tada otkrivate svu čar njegova stila pisanja. Ono što vam se čine dosadnim, bespotrebnim opisima mamina sinčića kada ga se čita s predrasudom postaju svjetovi nevjerojatne suptilnosti i emocije kada se Proustu pristupi otvoreno, s primisli na vlastito djetinjstvo.

Mihail Afanasjevič Bulgakov – Majstor i Margarita

Fantastični roman ruskoga pisca sadržava dvije fabule. Prva je priča o Sotoni i njegovim pomagačima koji izvode razne ludorije u Moskvi, dok druga prati Poncija Pilata u Jeruzalemu. Oba sloja povezuje Majstor koji se nalazi u ludnici i okreće leđa svojoj ljubavi Margariti koja se, u dogovoru sa Sotonom, pretvara u vješticu. Zanimljiva radnja Bulgakovljeva romana zapravo preispituje vječne odnose između dobra i zla, no često se interpretira i u svjetlu socijalizma i njegova odnosa prema vjeri.