„Plavi pomagači“ razbijat će međugeneracijski jaz

Udruga Plavi telefon osmislila je projekt pod nazivom Plavi pomagači za pripadnike treće životne dobi, koji je osvojio treće mjesto u kategoriji Društvo na ovogodišnjem Moj Zaba Start natječaju. Usmjeren je, dakle, na starije osobe, koje su ranjiva skupina građana i njime udruga želi pridonijeti poboljšanju kvalitete života starijih osoba te povećati broj socijalnih usluga za starije osobe u zajednici.

Plavi telefon od svojih početaka okuplja entuzijastične osobe koje svoje vrijeme ulažu u volontiranje. U tom smislu, ovim projektom proširuje rad Udruge pružajući volonterima priliku da, osim s djecom i mladima, aktivno volontiraju s našim (naj)starijim građanima. Dio volontera na tjednoj će razini provoditi vrijeme sa starijima (druženje i razgovor, odlasci u šetnju, odlasci u kazalište, kino, muzeje, zajednički odlasci kod liječnika, u kupovinu i slično). Starost kao životno razdoblje tema je kojoj se pristupa s mnogo predrasuda, a druženje i prijateljstvo sa starijima danas su postali mit koji se želi razbiti.

Plavi pomagači i međugeneracijska solidarnost

Svima je poznat termin međugeneracijski jaz; razlike između mladih i starijih sve su veće i dublje, nerazumijevanje i predrasude postoje s obje strane. Prema istraživanjima, starije osobe osjećaju se isključeno iz društva, misle da postoji manjak generacijske solidarnosti i da se sukob generacija javlja čak i u svijetu rada. Danas mladi nemaju vremena za stare ili su prezaposleni pa nemaju vremena slušati nas i naše priče..., Mnogi mladi misle da nas starijih više ne bi trebalo biti, odnosno da mi zauzimamo njihova mjesta, tako da se onda i ponašaju prema starijima kao da su višak..., Mislim da je najveći problem ova neimaština, nemaju posla pa su razočarani, misle da im stariji zauzimaju mjesto. S druge strane, percepcija starijih kod mladih često je povezana s predrasudama i stereotipima; istraživanja pokazuju da mladi misle da su stariji senilni, čangrizavi, nostalgični, zaboravni, tvrdoglavi i slično. Stoga će projekt spojiti mlade volontere (Plave pomagače) i osobe starije životne dobi – telefonskim razgovorima, osobnim kontaktima, pomoći pri kupnji, odlascima liječniku, odlascima u kazalište i na izložbe, zajedničkom provođenju vremena i druženju. Udruga drži da je važno spojiti te dvije generacije, dati im priliku da se upoznaju, razgovaraju, druže, uče jedni od drugih, razbiju stereotipna razmišljanja koja često rastu u svima nama i zamagljuju nam stvarnost. Radeći na projektu, mladi će steći nova znanja i vještine rada s ljudima, komunikacijske vještine te upoznati civilno društvo u izravnom volonterskom radu.

Ideja

Članovi su udruge razmišljali o starijim osobama i o tome što im mogu pružiti, a jedna od pozitivnih priča koja ih je potaknula na realizaciju same ideje bilo je i osobno iskustvo jedne članice. Njezina priča započela je davne 2009. godine kada je sasvim slučajno na ulici upoznala jednu stariju gospođu s kojom je doživjela predivnih 6 godina prijateljstva, druženja, uvažavanja, potpore i razumijevanja.

– Imati 86-godišnju prijateljicu za mnoge je bilo jako čudno i neobično, no nakon što bi čuli moju priču i način na koji sam upoznala svoju prijateljicu Živanu, ljudi bi ostali osupnuti, a vjerujem da su duboko u sebi željeli osjetiti takvo iskustvo. Svi su bili jako znatiželjni što to nas dvije radimo zajedno s obzirom na to da je razlika u godinama zaista bila poveća, tj. (samo) 64 godine  A nas dvije radile smo zapravo sve ono što rade dvije prijateljice sa zajedničkim interesima i sve što rade unuka i baka. Naše prijateljstvo i povezanost nije poznavalo dobne granice jer je njen duh zauvijek ostao mlad i vedar, a njene životne priče bogata su iskustva iz kojih se moglo puno toga naučiti. Prijatelja koji sluša, razumije i koji je oslonac danas je jako teško naći, bez obzira na godište i generaciju, ali moja Živana i ja primjer smo da su takvi odnosi vrlo rijetki, ali itekako mogući. Iako je živjela sama, Živana je imala svoju obitelj, predivne ljude s kojima sam se i ja zbližila. Dok je bila u svom stanu, Živana i ja družile bismo se uz čaj, išle zajedno u slastičarnicu, u trgovinu, šetnju i kod liječnika. Nakon što je otišla u dom za starije i nemoćne, redovito sam ju posjećivala i tamo, a svoje zajedničke aktivnosti nastavile smo i dalje, jednakim intenzitetom. Moje drage prijateljice danas, nažalost, više nema, no sjećanje na nju, njenu pozitivnu energiju, dobrotu, hrabrost i borbenost u mom će srcu i mislima živjeti zauvijek. Nadam se da će moje iskustvo potaknuti volontere i ljude općenito da se aktivnije uključe u rad i druženje sa starijim osobama, da pruže ruku kada bude potrebno, otvore vrata kad ih nitko drugi ne otvori, budu oči za prozor u svijet koji stariji zbog nemoći i bolesti više ne mogu doživjeti i oslonac u danima kad ostanu sami. – rekla je Monika.

Uskoro će biti organizirana edukacija za volontere, stoga se pozivaju zainteresirani da prate web i Facebook stranice Udruge, na kojima će biti objavljene detaljnije informacije o edukaciji Plavih pomagača.